Trg Tiananmen, jedan od najvećih na svijetu, ukrašen je ogromnom vazom s natpisima poput: "Blagoslov domovini" i "1949-2024". Avenija Chang'an, jedna od najvećih i najprometnijih u Pekingu, potpuno je ukrašena patriotskim dizajnom. Ulice diljem zemlje već su sedmicama obojene raznoraznim crvenim i žutim motivima, bojama koje čine njenu zastavu, a predsjednik Xi Jinping je objavio članak u povodu proslave 75. godišnjice osnivanja Narodne Republike Kine, pri čemu će, dakako, zaboraviti najmračnije epizode u historiji komunističkog giganta otkad ga je Mao Tse Tung stvorio 1949. godine.

To se već dogodilo 2016. godine, kada je Kina zaboravila na 50. godišnjicu Kulturne revolucije, kao rezultat opsjednutosti svoje vlade gledanjem u budućnost, a ne u prošlost, zataškavanjem svih zločina počinjenih nad njezinim narodom u ime komunizma i brisanje nesretnih sjećanja. Tako se naziva traumatično desetljeće između 1966. i 1976. koje je potreslo ovu zemlju i pokrenulo haos političkog progona, kolektivne šizofrenije, smrti i razaranja kakav nije viđen od rata. O njima se nije govorilo ni na obilježavanju 75. godišnjice, iako taj progon zapravo nikada nije prestao.

Najnoviji primjer vidio je cijeli svijet prije dvije godine. Bila je to čudna i napeta scena o kojoj se puno pričalo i ušla u historiju. Dogodilo se to u oktobru 2022., na završnoj sjednici 20. kongresa Komunističke partije, na kojoj je upriličena krunidba predsjednika Xi Jinpinga i javno svrgavanje njegovog prethodnika Hu Jintaoa, pred 2300 delegata okupljenih u Velikoj dvorani naroda. .

Xi je čekao da inozemni novinari uđu u prostoriju i uključe svoje kamere prije nego što je Hu Jintao, koji je sjedio s njegove lijeve strane, nasilno uklonjen sa svog mjesta. Predsjednik je želio jasno dati do znanja da je nasljeđe njegovog prethodnika upravo izbrisano jednim potezom. Kineska vlada je tvrdila da im kolega nije dobro, ali im niko nije vjerovao, pogotovo kada su vidjeli da je predsjednik malo okrenuo glavu ulijevo i dao znak jednom od svojih saradnika da odmah dođe. Hu se opirao dvije minute, ali je izbačen i ponižen.

Svi su govorili o čistkama i poređivali taj potez sa onim što je činio Mao Zedong, otac utemeljitelj kojem se ovih dana odaje počast. U stvarnosti, ono što se dogodilo toga dana nije novo otkako je Xi došao na vlast 2013., iako je tada bilo silovito iscenirano pred očima javnosti. Mjesec dana ranije, Fu Zhenghua, koji je bio ministar pravosuđa između 2018. i 2020., osuđen je na doživotni zatvor zbog navodne korupcije. Uz njega su pali i drugi bivši visoki zvaničnici Ministarstva javne sigurnosti, među kojima i nekoliko ministara.

Nakon što je Hu Jintao otišao, svi su delegati podigli ruke za predložene amandmane i nije bilo niti jednog glasa protiv. Na melodiju 'Internacionale', Xi Jinping je okrunjen za najmoćnijeg vođu još od Mao Tse Tunga, s praznom stolicom uz njega koja simbolizira njegovu apsolutnu moć u Kini. "Mao je bio vladar velike okrutnosti", pričala je profesorica Jung Chang za ABC 2006. Prije nego što je pobjegla u egzil, bila je dio strašne 'crvene garde' u poznatoj 'Kulturnoj revoluciji' u kojoj je Mao pogubio, mučio ili potaknuo na samoubistvo između dva i 20 miliona ljudi, dok su još stotine miliona pretrpjeli razorne čistke čije se posljedice još uvijek osjećaju.

Među njima i sam Xi Jinping, koji je poslan u koncentracijski logor i čini se da je to zaboravio. Ili njegov otac, Xi Zhongxun, koji je bio ministar tokom Kulturne revolucije i pretrpio je brutalnu torturu. To je razdoblje 16. maja 1966. inaugurirao Centralni komitet Komunističke partije. Bila je to kampanja za konsolidaciju socijalističke stvari i jačanje Maove moći protiv umjerenog protivnika i predsjednika Republike Liu Shaoqija. Devet dana kasnije, kako bi se iskorijenili "feudalni i buržoaski običaji stare Kine", poster postavljen na Pekinškom sveučilištu osudio je dvojicu Liuovih saveznika kao "kontrarevolucionare". Obojica su „očišćena“, a Liu Shaoqi je izbačen iz Partije jer je bio "izdajnik". Njegova desna ruka, Deng Xiaoping, završio je u logoru za preodgoj, smatran je "kapitalističkim neprijateljem".

Oslanjajući se na fanatizam "Crvene garde" - milione mladih ljudi koji su ga idolizirali na njegovim masovnim skupovima na Tiananmenu - Mao je vodio brutalnu kampanju kulta ličnosti kako bi eliminirao svoje unutarnje rivale i izgradio novo komunističko društvo bez zapreka prošlosti. Odjeveni u "Maovo odijelo" i s njegovom "Malom crvenom knjižicom" pod rukama, njegovi sljedbenici nemilosrdno su kažnjavali intelektualce, učitelje, poslovne ljude, suparničke drugove i općenito sve koji nisu pokazivali toliku privrženost "Velikom kormilaru" kao što su i učinili.

Dokaz za to je masovni auto-da-fé koji se održavao na gradskim trgovima, s rođacima i prijateljima koji su se međusobno osuđivali i javno im se sudilo, koji su nosili natpise koji razotkrivaju njihove "klasne grijehe". U isto vrijeme, hramovi su uništeni, a ekonomija propala zbog radničkih i studentskih pobuna poput one koja je stvorila nezavisnu komunu u Šangaju. I sve to samo tokom Kulturne revolucije, jer su zločini oca utemeljitelja daleko nadilazili te godine.

U monumentalnoj biografiji koju su 2006. godine objavili profesorica Jung Chang i njen suprug, ugledni historičar Jon Halliday, izjavili su da je “Mao Zedong uzrokovao smrt sedamdeset miliona Kineza u doba mira”. Sve je počelo 1. oktobra 1949. godine, prije 75 godina. “Prije 1927. Tse Tung je bio prilično umjeren političar koji je obilazio sela svoje rodne pokrajine i bio fasciniran nasiljem koje su jedni seljaci provodili nad drugima, do te mjere da je postao njegov najveći promotor i zakačio se za njega ne radi ideoloških razloga, nego zato što je uživao u tom nasilju”, rekao je Halliday za ABC.

Tokom Kulturne revolucije, život svih Kineza vrtio se oko figure Maove misli, koji je tih godina bio odlučan projicirati sebe kao najvažnijeg intelektualca i ideologa svih vremena. Otuda golema rasprostranjenost njegove 'Male crvene knjižice', zbirke citata, govora, spisa i dosjetki, koja je u samo tri godine postala najizdavanija knjiga na svijetu nakon Biblije. Njegovo proučavanje postalo je obavezno u svim školama i na radnim mjestima, zahtijevajući da se na sve službene telefone, po zakonu, mora javiti jedan od citata iz djela. Na primjer: "Mase su pravi heroji, a mi smo često djetinjasti i smiješni" ili "Komunistička partija je vodeća jezgra naroda."

Drugi biograf koji je Maoa prikazao kao okrutnog i sadističkog egomanijaka bio je Li Zhisui koji je napisao „Privatni život predsjednika Maoa“. Liječnik je svoj rad stvarao od prvih bilješki koje je napravio kada je u 35. godini imenovan na važno i nezahvalno mjesto liječnika kineskog predsjednika. Naravno, to mjesto nije mogao odbiti. Posao je doveo do njegovog ostracizma kada je Maovo srce stalo 10. septembra. Predsjednikova udovica, Jiang Qing, došla ga je vidjeti: "Šta ste radili? Morat ćete odgovarati za ovo", zaprijetila je timu liječnika.

Li je u svojoj biografiji otkrio i detalje Maovog promiskuitetnog seksualnog života: “Nekoliko puta ga je supruga zatekla s drugim ženama, uključujući i njegove vlastite medicinske sestre. Maovo ponašanje ju je duboko povrijedilo. Jednom sam je pronašao kako plače na klupi ispred Maove rezidencije. Jecajući je rekla da niko, pa ni Staljin, ne može dobiti političku bitku protiv njezinog muža, kao što nijedna žena ne može dobiti bitku za svoju ljubav. Njezin veliki strah bio je da će je Mao ostaviti.”

To je bila tema Lijeva rada koja je privukla najviše pažnje, njegov seksualni život. Hiperaktivnost je bila ključna riječ, usmjerena prvenstveno na mlade plesače, njegovu slabost. Priča se da ih je imao na hiljade  i da je često zahtijevao da budu djevice. Liječnik uvjerava da Mao nikada nije prestao zadovoljavati svoj seksualni apetit, iako je dobro znao da boluje od gonoreje i da može zaraziti sve svoje ljubavnice. Nikada nije ni pristao da se liječi od ove bolesti.

Još jedan od Maovih tajnih ekscesa, za koji su bila potrebna desetljeća da izađu na vidjelo, bila je naredba koju je dao Komunističkoj partiji da posadi rižu na svim poljima kroz koja je luksuzni vlak prolazio diljem zemlje. Hiljade kilometara samo da bi uživao u plodnosti svoje zemlje. Nije ga bilo briga što su u posao uključene stotine hiljada poljoprivrednika i što su ostali putevi bili odsječeni tokom nekoliko mjeseci trajanja radova. ABC