Nakon najave zahtjeva odbrane Fadila Novalića da će od Predsjedništva Bosne i Hercegovine zatražiti pomilovanje, za riječ se javio član Denis Bećirović.
“Međutim, da ne ostane nikakva nedoumica, vjerovatno u ovoj zemlji ne postoji čovjek koji tako snažno zastupa poštovanje principa ustavnosti i zakonitosti kao što to ja radim. Na svakom mjestu, kako u zemlji tako i u inostranstvu, moramo poštovati Bosnu i Hercegovinu, pravosuđe Bosne i Hercegovine. Ako takav prijedlog dođe u Predsjedništvo, ja nemam nikakvu dilemu kako ću glasati. Moramo uvažavati, dakle, Bosnu i Hercegovinu, njen pravosudni sistem, a nikako biti pod utjecajem bilo kojih političkih partija”, kazao je Bećirović.
Kako je u posljednje vrijeme zaredao s gafovima, tako ih je državnik Bećirević nastavio.
Pomilovanje je pravna kategorija, odnosno akt milosti. To nije protivustavna i protivzakonita rabota, naprotiv, to je dio pravnog sistema i apsolutno ne znači nepoštivanje pravosudnog sistema. Da je pomilovanje neustavno i protivzakonito, kako diletantski tvrdi član Predsjedništva Denis Bećirović, kako bi taj pravni akt uopće došao na razmatranje u najviši organ izvršne vlasti – Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Upravu je Bećirović i nema nedoumice, ni u ovom slučaju, da ne postoji na višem položaju takav neznalica, čiji jeftin populizam, demagogija i neznanje nanose samo štetu Bosni i Hercegovini.
Ako je i bilo mogućnosti za toleranciju prema Bećirevićevim gafovima, oni su ovim busanjem u prsa kulminirali.
Samo dan-dva prije ove izjave o sebi kao o velikom ljubitelju i branitelju Ustava, zakona i prava, Bećirević je glasao da Milan Tegeltija bude generalni konzul Bosne i Hercegovine u Rijeci. U diplomatiju montirati Tegeltiju, koji je simbol pravosudne korupcije, pa onda palamuditi o svom integritetu i poštivanju Bosne i Hercegovine u zemlji i inozemstvu?
Kad je glasao za simbol korupcije Milana Tegeltiju, osobu koja je zbog toga završila na američkoj crnoj listi, Denis Bećirević, izgleda ni tada nije imao dilemu, jer je za to imao isključivo privatno-partijski interes. Ja-tebi-ti-meni. Tako je diletantski pokušao progurati svoga partijskog kolegu, bivšeg premijera Tuzlanskog kantona na visoku poziciju ambasadora u Turskoj, iako je znao da ozbiljna diplomatija kakva je Turska nikada neće dati agreman kompromitiranom Kadriji Hodžiću. Čovjeku koji je brutalno napao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana.
Drugi član Predsjedništva, Željko Komšić, stekao je ugled u probosanskoj javnosti – koja ga je objektivno četiri puta izabrala za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine – svojim principijelnim stavovima, integritetom i zalaganjem za istinu i pravdu koje je promicao i branio, nekada i po cijenu ugrožavanja vlastite pozicije. Komšić je ostajao uspravljene kičme čak i onda kada su je drugi povijali do zemlje. Nakon presude bivšem premijeru Novaliću, Komšić je javno iznio stav da je pravosuđe pogriješilo, te kazao da će u ovom slučaju stati na stranu Branka Perića “sudije od kalibra i složiti se s njim”. Za one koji ne znaju, Komšić je po zanimanju pravnik. Otuda je istinoljubivi i pravdoljubivi dio javnosti iznenađen da je bez razmišljanja i bez javno iskazanih moralnih dilema odbacio čak i pomisao o Novalićevom pomilovanju. Uradio je to saopćenjem preko kabineta, pa je tako sebe udaljio od direktnog obraćanja javnosti.
Zašto je pristao? Sve je više onih koji vjeruju da je Fadil Novalić izvučen da bude kolateralna šteta, bolje reći motiv za otvaranje i uvjerljivost sudskog procesa protiv Milorada Dodika. Ta vrsta upozorenja kod Dodika je donekle postigla svoj cilj. Kad može biti osuđen premijer entiteta Novalić, zašto ne može i predsjednik drugog entiteta Dodik? Mogao je i morao u isti koš biti stavljen i premijer RS-a Radovan Višković, i moralo mu je biti suđeno za one bačene milione za poljsku bolnicu u RS-u, ali nije. Vjerovatno što nije ni do koljena po premijerskoj uspješnosti koju je postizao Novalić, a on, očigledno, nije upotrebljiv za ovu vrstu političko-pravosudnog balansa.
Nekako je sa svim ovim “legla” i 72. godišnjica postojanja fabrike municije “Igman” iz Konjica. I ondje je stigla Vlada na čelu sa zamjenikom Vojinom Mijatovićem i premijerom Nerminom Nikšićem.
Radnici Igmana su ne tako davno imali priliku vidjeti Fadila Novalića u akciji. O tome su javno i svjedočili. To je dobro znati danas kad Novalić sve ovo doživljava od “pravosuđa u ime naroda”. Naime, jedna od ključnih mašina za proizvodnju municije je bila uništena. Trebalo je nabaviti novu. Sve je bilo zaustavljeno. Čim je obaviješten, Novalić je stupio u akciju. U roku od 24 sata nabavio je novu mašinu, koja je koštala milione, a u sljedećih 48 sati montaža je završena i proizvodnja je odmah krenula. Sve vrijeme montaže Novalić je bio u Igmanu i nije ni spavao. To su svjedočenja radnika Igmana.
I eto naše Vlade FBiH da svečano proslavi 72. godišnjicu postojanja Igmana. Govorim ovo samo usput. Oni koji su bili Novalićev tim u Vladi Federacije znaju da je bio neumoran i da ih je lomio radom u dvije smjene. Takav je, naravno, smetao.
Ako je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, kao neupitni moralni i vjerski autotitet, izjavio da su osudili nevinog čovjeka, zar ni to nije dovelo u nedoumicu ili barem moralnu dilemu Denisa Bećirovića?! Za Novalića izgleda nema dileme i nedoumice, a za Milana Tegeltiju puno razumijevanje i podrška. I to čovjeka s američke “crne liste”. Bošnjački jad i čemer.
Brzinski je i Novalić osvanuo na američkoj crnoj listi, i to zbog nekakvog benignog pisma penzionerima. A gdje je s crne liste osvanuo Milan Tegeltija? U diplomatiji i to u Republici Hrvatskoj. Zar je američka crna lista toliko devalvirala da na ovo imenovanje još šuti i ne reagira ambasador SAD-a Michael Murphy? On, koji je sveprisutan i uvijek spreman na komentar? Čak i preventivno.
Ili je u očekivanju da hrvatski predsjednik Zoran Milanović odbije ili, što je vjerovatno, prihvatili ovu egzekvaturu, pa da onda reagira, kad sve bude završeno.