U Sarajevo je 20. augusta doputovao direktor američke Centralna obavještajna agencija (CIA) William J. Burns. Ovaj bivši ambasador SAD-a u Rusiji vraćen je iz penzije, pa je razumljivo zašto je baš on došao na Balkan u prorusku Srbiju. Usput, ostala su dva i po mjeseca do izbora u SAD-u. Važnijeg čovjeka nisu mogle poslati na Balkan.

Burns se u Bosni i Hercegovinu sastao s direktorom bosanskohercegovačke Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) Almirom Džuvom i rukovodstvom te agencije, te s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine: Denisom Bećirovićem, Željkom Komšićem i Željkom Cvijanović kao i ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem.

Četiri dana poslije redaju se analitičari i svi su bez pravog odgovora šta je to pravi razlog dolaska Burnsa u Sarajevo i Beograd i šta je bila tema razgovora iza zatvorenih vrata.

Priča nekih bosanskohercegovačkih analitičara da je došao u Bosnu i Hercegovinu zbog podrške “trojki” zasigurno ne stoji. Šef takve službe kakva je CIA ne dolazi zbog nekih unutrašnjih političkih pitanja neke zemlje. Pogotovo ne u Bosnu i Hercegovinu.

“Danas je jasno da se Amerikanci nisu šalili sa sankcijama protiv ljudi koji podrivaju teritorijalni integritet, suverenitet, napadaju Ustavni sud BiH i visokog predstavnika”, izjavio je naš čelni diplomata, ministar Elmedin Konaković. Onda je sastanak i zajednička slika sa Željkom Cvijanović samo “neslana” šala. Zašto je direktoru CIA i američkom ambasadoru trebao susret i slikanje s Cvijanović, osobom s crne liste? Bivši američki ambasador svojevremeno je čak predao akreditive tada predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku, osobi s njihove crne liste. Kontinuitet diplomatskih odnosa i susreta s osobama s crne liste očigledno se održava i njeguje.

Jesu li Bećirović i Komšić, a posebno Konaković, recimo, upitali Burnsa šta će biti s pismom koje je državni sekretar SAD-a Antony Blinken slao u vezi s južnom plinskom interkonekcijom? Koliko se zna – nisu.

“Ovo je veoma važna posjeta, prije svega iz sigurnosnog aspekta, ali i potvrda snažne podrške SAD nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine”, objavio je član Predsjedništva Denis Bećirović na Facebooku.

Nažalost i priča o podržavanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta je višak ako oboje imamo zagarantirano međunarodnim priznanjem i međunarodnim pravom? Zašto Amerikanci nisu najoštrije osudili napade na te ključne državne prerogative, to bi bio proaktivan diplomatski i prijateljski stav, a ne pasivni koji oni zagovaraju?

Oglasio se i predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić, koji nije vidio Burnsa (ali jeste Željku Cvijanović), ali ima potpuno drugačiju priču od onih koji su razgovarali sa šefom CIA-e.

“Takozvano političko Sarajevo je zaista nevjerovatno. Izgleda da samo oni nisu shvatili poruke šefa CIA o potrebi deeskalacije situacije u Bosnu i Hercegovini i regiji te odgovornosti svih u tom procesu koji bi očuvao mir”, rekao je Stevandić u vezi s Burnsovom posjetom, piše u saopćenju sa sastanka.

Uslijedila je i Dodikova izjava, što je uobičajeno klofanje istog tepiha, sada s malo mirnijim tonovima: “Bosna i Hercegovina je zajednica dva ravnopravna entiteta i tri konstitutivna naroda, stoga ohrabruje stav gospodina Burnsa da odgovornost za funkcioniranje države snose sve etničke zajednice.”

 

 

Vučić je u proljeće ove godine optužio Zapad da podržava proteste opozicije, dodajući kako su ga ruske službe sigurnosti upozorile da se spremaju “masovni neredi sa ciljem državnog udara”. Direktor CIA je vjerovatno došao da mu iznese druga saznanja, da iza protesta u Srbiji (u vezi s litijem) stoji upravo Rusija. Njoj nikako ne odgovara da se preko litija Srbija uhvati u neraskidivi “zagrljaj” sa Zapadom, čime bi Rusija izgubila strateški utjecaj na cijelu regiju. Činjenica je da su Rusi gubitnici u slučaju očuvanja mira na Balkanu.

Naravno da je Dodikov secesionizam morao biti tema razgovora. Šta je Burns još ponudio propisujući Dodiku tablete za smirenje? Vrlo je moguće skidanje finansijskih sankcija s Republika srpske kojima je Dodik bio stavljen gotovo pred konačan poraz.

“Podržavamo teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine u skladu sa Dejtonom... Nemam namjeru da objašnjavam onima koji to ne žele da shvate, da ovdje ne živi plan o secesiji”, rekao je Dodik. Bio je čak i pomalo drzak, što upućuje na to da je ovdje Burns, ipak, došao zbog važnog posla u Srbiji.

“Naša saradnja nije rušenje Bosne i Hercegovine, već je usmjerena na to da poboljšamo naše kapacitete, a inovirane strategije Srbije govore da će Srbija sada, nakon ekonomskog rasta, podržati region”, kazao je Dodik u vezi s odnosima Republike srpske i Srbije.

Čini se kako je ovim iskazom Dodik otkrio i dio koji se odnosi na litij, razumijevajući to kao podršku Zapada Vučićevom “srpskom svetu”.

Dodik se ovdje čini kao lutka za igru i trgovinu Zapada s Vučićem. Lider RS-a ključno je Vučićevo sredstvo destabilizacije Bosne i Hercegovine.

Dakle, posjeta direktora CIA-e Bosni i Hercegovini bila je sporedna, usputna i beznačajna. Diplomatska forma iza koje ne stoji nikakav cilj, samo prežvakavanje izlizanih fraza.

Konakovićevo i Bećirovićevo bulažnjenje o tobožnjoj važnosti ove posjete samo je trivijalno reklamiranje i neuvjerljivo podizanje vlastitog imidža u javnosti i medijima.

Čini se da je, ipak, ključ Burnsovog dolaska bilo pitanje litija, dok se svi ostali ciljevi vežu za tu važnu temu.

Rudarenje litija iz Srbije podmirivalo bi približno 90 posto potreba Evropske unije, čime bi se smanjila sadašnja ogromna ovisnost evropske automobilske industrije od kineskih kompanija. Projekt “Jadar” multinacionalne kompanije Rio Tinto, težak 2,4 milijarde dolara, ovu bi kompaniju uvrstio među vodeće proizvođača litija u svijetu. Amerika podržava veći stepen neovisnosti Evropske unije jer im je Kina strateški takmac. Amerika stoga podržava i rudarenje litija u Srbiji pa će zatvoriti oči i začepiti uši pred mnogim diktatorskim eskapadama Aleksandra Vučića.

 

 

Podaci pokazuju da je već duže vrijeme najveći pojedinačni dioničar ove kompanije upravo Kina i da Aluminijska korporacija Kine ima 11 posto dionica, a nešto manje američki investicioni fondovi BlackRock – 8,7 posto i Capital Research and Management – 5,2 posto. Ali, budući da je centrala ove firme u Londonu, u razgovorima s ekonomistima svi prepoznaju Rio Tinto kao “zapadnu” kompaniju.

Očigledno je da osim Evropske unije i Sjedinjene Američke Države imaju geopolitički i finansijski interes da se uključe u srbijansku sagu o litiju. Nema sumnje da će Zapad baciti oko i na zalihe litija u RS-u, što Dodik uveliko propagira.

“Rudnik litijuma je prilika za Srbiju da produbi veze sa Evropskom unijom i pozicionira se kao lider u industriji koja će biti veoma važna u budućnosti, ali o tome da li će rudnika i biti treba da odluči narod u Srbiji”, izjavio je Geoffrey Pyatt, pomoćnik državnog sekretara SAD-a za energetske resurse.

Znakovito je da je Pyatt 21. augusta, na dan susreta Vučića i Burnsa, dao intervjuu za Glas Amerike (VOA), rekavši da zapadne zemlje traže alternativu u snabdijevanju litijem jer u velikoj mjeri zavise od Kine. Naveo je da Amerika podržava vlast u Srbiji u vezi s projektom “Jadar” i Rio Tinto i da je to za njih važan projekat.

“Najprije, to je prilika da se prodube veze između Evropske unije i Srbije, što je cilj američke politike već godinama”, kazao je Pyatt. Na pitanje VOA je li taj projekt važan i za Srbiju, Pyatt je rekao da “o tome treba da odluči narod u Srbiji”.

“Moje mišljenje je da je ovo generacijska prilika za Srbiju da se postavi na lidersku poziciju u industriji koja će biti jako, jako važna u budućoj konkurentnosti u SAD-u, Evropi i izvan”, naveo je.

Vučić se, nema sumnje, već peče na vatri koju je sam naložio. Iščupati se iz Putinovog zagrljaja opasno je po život, a prihvatiti američki zagrljaj je kobno. A sve pomno prati brat Si Đinping.

Tri u jednom. Ko ga god zagrli pucaju kosti.

U Njemačkoj, a i u Evropskoj uniji, sigurno su se uzrujali nakon Vučićeve izjave da mu se sprema državni udar i svrgavanja s vlasti. Veliki su ulozi na stolu. Burnsova posjeta treba smanjiti njihovu zabrinutost.

Njemački list Die Tageszeitung (taz) “podsjeća i na Dodikovu tvrdnju da mu je jednom prilikom specijalni zastupnik Njemačke vlade Manuel Sarrazin rekao kako će Republika srpska jednoga dana biti ’nezavisna’.” Da li je Bećirović u nedavnom susretu pitao Sholza zašto njegov izaslanik daje ovakve izjave? Nije. On vergla svoju napamet naučenu priču dok se na Zapadnom Balkanu dramatično mijenjaju politike velikih sila.

“Mi, kao ozbiljna zemlja, smatrali smo da je ovo najbolji mogući način, a i Amerikanci kao najozbiljnija zemlja na svijetu uz Kinu, smatrali su da je ovo najbolji mogući način praćenja posjete”, rekao je Vučić. Dvije ozbiljne zemlje su se dogovorile. Rusija je ispala neozbiljna?!

“Teme su bile sve važne za budućnost regiona i naše zemlje. Oni su iznijeli svoje stavove, mi smo iznijeli naše”, izjavio je Vučić. Dakle, imamo na stolu jeftine i formalne izjave tipa očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i imamo tajne razgovore Williama Burnsa i Aleksandra Vučića o kojima se šuti. Sve je u Bosni i Hercegovini u susretima s Burnsom bilo otvoreno, znano, fotografirano, dok je druga strana iste medalje ostala obavijena mračnim tajnama. Zašto?

Nijedan američki medij nije govorio o susretu Vučića i Burnsa. Čak je o tome šutio i Glas Amerike. Usput, Burns je govorio o terorističkim prijetnjama i nužnosti (globalne) borbe protiv terorizma, a Dodik i njegovi mediji to su odmah iskoristili za podmetanje i pripisivanje terorizma islamu i Bošnjacima. Što se tiče Amerikanaca, znamo da je i za njih terorizam isključivo islamski.

Na brifingu poslije (tajnog) sastanka s Burnsom, sastali su se Vučić, Dodik i Dačić i, kako kažu, raspravljali o ekonomskim temama. Ruski ambasador u Beogradu odmah je doletio kod Vučića da se informira šta mu je Burns rekao.

Burns je, vjerovatno diplomatski, poručio Dodiku da nema otcjepljenja RS-a od Bosne i Hercegovine, jer bi to prouzrokovalo regionalnu nestabilnost, možda i sukobe, a to nije povoljno okruženje za biznis rudarenja litija. I Albinu Kurtiju na Kosovu, posredstvom Vjose Osmani-Sadriu, poručeno je da ne povlači poteze bez konsultacija i američke saglasnosti.

Čini se da je jedina naivna strana ovdje ova u Sarajevu. Naši “stratezi” i “lideri” tvrde da je Amerika naš najvažniji strateški partner i najveći prijatelj, ali se ne pitaju šta smo mi Americi? Nažalost, to je ključno i krajnje nezgodno pitanje za sarajevske političke formaliste.