Istraga nevladine organizacije The Outlaw Ocean Project čije je rezultate danas objavio madridski El Pais povezuje sistem iskorištavanja radne snage koji počinje u kineskoj regiji Xinjiang s proizvodima koji se mogu pronaći u supermarketima u Evropi i Sjedinjenim Državama

Jednog oblačnog jutra prošlog aprila, više od 80 muškaraca i žena odjevenih u istu crvenu vjetrovku formiralo je uredne redove ispred željezničke stanice u Kashgaru, gradu u kineskoj pokrajini Xinjiang. Bili su to Ujguri, jedna od najvećih etničkih manjina u Kini, i stajali su s koferima pored sebe i mračnih izraza lica, prisustvovali oproštajnoj ceremoniji koju je u njihovu čast organizirala lokalna vlada.

Video događaja objavljen na Douyinu, kineskoj verziji TikToka, prikazuje ženu u tradicionalnoj crveno-žutoj nošnji i tipičnom ujgurskom doppa šeširu kako izvodi piruete na pozornici. Transparent glasi: “Promovirajte masovno zapošljavanje i izgradite društvenu harmoniju.” Na kraju videa dron prikazuje vozove koji čekaju da ih odvezu. Taj je čin bio dio opsežnog programa transfera radne snage koji vodi kineska država, koja prisilno šalje Ujgure da rade u industrijama diljem zemlje, uključujući tvornice za preradu plodova mora i ribe. “To je strategija kontrole i asimilacije”, objašnjava Adrian Zenz, antropolog koji proučava interniranje u Xinjiangu. "I osmišljen je da eliminira ujgursku kulturu."

Program rada dio je šireg programa osmišljenog da pokori historijski nemirne ljude. Kinom dominira etnička skupina Han, ali više od polovine stanovništva Xinjianga, regije na sjeverozapadu zemlje bez izlaza na more, čine manjine (uglavnom Ujguri, ali i neki Kirgizi, Tadžici, Kazasi, Hui ili Mongoli). Ujguri su se bunili tokom 1990-ih i napadali policijske stanice 2008. i 2014. godine.

Kao odgovor, u Kini je eskalirao opsežan program progona, prema kojem su pretežno muslimanske manjine u Kini mogle biti zatvorene mjesecima ili godinama zbog djela poput učenja Kur'ana na dženazi ili puštanja brade. Početkom 2000-ih Kina je počela stvarati nacionalnu DNK bazu podataka; U 2017. vlada je već prikupljala uzorke DNK, otiske prstiju, skeniranje šarenice i krvne grupe od svih stanovnika Xinjianga u dobi između 12 i 65 godina, a posljednjih je godina kombinirala te podatke s podacima nadzora dobivenim putem Wi-Fi trackera i CCTV-a.

Vlada je zatvorila milione Ujgura u logore za "preodgoj" i zatočeničke centre, gdje su bili podvrgnuti mučenju, premlaćivanju i prisilnoj sterilizaciji, prema različitim međunarodnim istragama i organizacijama poput UN-a. Američka vlada opisala je postupke te zemlje u Xinjiangu kao oblik genocida.

Početkom 2000-ih Kina je također počela seliti Ujgure da rade izvan regije, u sklopu inicijative koja će kasnije biti poznata kao Pomoć Xinjiangu. Tadašnji sekretar Komunističke partije u regiji istakao je da program potiče "punu zaposlenost" i "interakciju, razmjenu i etničko miješanje". Ali različite kineske akademske publikacije opisale su to kao način da se "riješi" "konsolidirani problem" ujgurskog društva, gdje država vidi "veliki broj nezaposlene ujgurske mladeži" kao "latentnu prijetnju".

Godine 2019. istraživači sa Univerziteta Nankai u Kini, koji su dobili povlašteni pristup informacijama o programu, napisali su izvještaj, slučajno objavljen na internetu, u kojem su opisali prijenose kao "važnu metodu za reformu, spajanje i asimilaciju" ujgurske zajednice. Program osigurava jeftinu radnu snagu velikim kineskim industrijama, što je potreba koja je bila naglašena u sektoru morske hrane u Shandongu nakon početka pandemije Covid-19, kada je karantin uzrokovao manjak radne snage.

Između 2014. i 2019., prema službenim statistikama koje je prikupio UN, kineske su vlasti godišnje preseljavale više od 10% stanovništva Xinjianga—ili dva i pol miliona ljudi na prislini rad; oko 25.000 Ujgura godišnje biva poslano iz regije. Između 2017. i 2019., prema podacima UN-a, stopa rađanja u Xinjiangu pala je gotovo napola,

Prošle je godine Evropska unija predložila zakon kojim se zabranjuju proizvodi proizvedeni prisilnim radom, iako nije izričito spomenula slučaj Ujgura. Međutim, godinu dana ranije Kongres SAD-a donio je Zakon o sprječavanju prisilnog rada Ujgura, koji propisuje da se za svu robu proizvedenu "u cijelosti ili djelomično" u Xinjiangu ili od strane radnika etničkih manjina u regiji mora pretpostaviti da uključuje prisilni rad. koje je nametnula država i stoga im je zabranjen uvoz u sjevernoameričku zemlju.

Od prošlog juna, američka carina i granična zaštita zadržala je više hiljada komada robe vezana uz Xinjiang u vrijednosti od milijardu dolara, uključujući elektroniku, odjeću i lijekove. Međutim, sektor morske hrane do sada je bio praktički nezapažen. Sjedinjene Države uvoze približno 80% plodova mora koje konzumiraju, a Kina opskrbljuje više od bilo koje druge zemlje. Polovica ribljih medaljona koji se poslužuju u američkim državnim školama prerađena je u Kini, prema organizaciji Authentic Alaska Pollock Producers.

U Evropi posebno treba spomenuti slučaj Španije budući da ima najveću industriju prerade ribe na kontinentu i visoku potrošnju i izdatke po glavi stanovnika za ribu i morske proizvode. Međutim, kako domaća industrija nije dovoljna da zadovolji te potrebe, sve se više oslanja na uvoz kako bi nadoknadila manjak. A Kina je postala jedan od njegovih glavnih dobavljača, s više od 477 miliona eura uvezenih iz te azijske zemlje u 2022. godini, prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede.

Pokrajina Shandong, glavni centar za preradu plodova mora na istočnoj obali Kine, udaljena je više od 1500 km od Xinjianga, što joj je moglo pomoći da izbjegne nadzor. Ali činjenica je da je od 2018. najmanje 1000 Ujgura poslano na rad u tvornice za preradu plodova mora u Shandongu. "Doslovno ih odvoze sa sabirnih tačaka u Xinjiangu u tvornicu", kažu istraživači.

Stranim novinarima općenito je zabranjeno slobodno izvještavanje u Xinjiangu. Cenzori također čiste internet od kritičnog i neslužbenog sadržaja o ujgurskoj radnoj snazi. Istraživači su pregledali stotine stranica internih biltena firme, lokalnih vijesti, poslovnih podataka i satelitskih slika. Gledali su na hiljade videa postavljenih na Internet, većinu na Douyin, koji prikazuju ujgurske radnike iz Xinjianga; potvrdili su da su se mnogi korisnici prvobitno registrirali u Xinjiangu i naručili su stručnjake da analiziraju jezike koji se koriste u videozapisima. Također su angažirali istraživače da obiđu neke od objekata. Ovi izvori omogućili su im da steknu predodžbu o ujgurskom sistemu prisilnog rada oko ribe koju konzumira velik dio svijeta.

Transferi obično počinju kucanjem na vrata. "Seoski radni tim", sastavljen od lokalnih stranačkih dužnosnika, ulazi u kuću i provodi "razmišljajući rad", koji uključuje poticanje Ujgura da se pridruže vladinim programima preseljenja. Zvaničnici obično imaju kvote za pridruživanje, a ponekad im se pridružuju i predstavnici državnih firmi, kao što je Xinjiang Zhongtai Group, konglomerat s popisa Fortune 500, koji sudjeluje u koordinaciji prijenosa poslova i ponekad se pridružuje saslušanjima.

Službeni narativ sugerira da su ujgurski radnici zahvalni na mogućnostima zaposlenja, a neki vjerojatno i jesu. U intervjuu s državnim medijima, ujgurska radnica istaknula je da ona i njezin suprug sada zarađuju 22.000 dolara godišnje u tvornici plodova mora i da im je firma osigurala “besplatnu sobu i hranu”. Ali povjerljiva interna direktiva Zapovjedništva za održavanje stabilnosti prefekture Kašgar, iz 2017., naznačila je da ljudi koji se opiru premještajima radnika mogu biti kažnjeni, čak i zatvorskom kaznom.

Privedena je žena iz Kašgara koja je odbila premještaj u tvornicu jer je morala brinuti o dvoje male djece. Još jedna žena koja je odbila prihvatiti premještaj zatvorena je u ćeliju zbog "nesaradnje".

Osim toga, država ima i druge metode pritiska. Djeca i starci obično se šalju u državne centre; porodična zemlja može biti konfiscirana. U februaru 2022. na hiljade Ujgura odvedeno je na "sajam rada" u bivšem logoru za interniranje u jugozapadnom Xinjiangu.

Neki video zapisi snimljeni u tvornicama plodova mora pokazuju da mnogi žive u spavaonicama, pod nadzorom zaštitara. Radnik iz provincije Fujian rekao je za Bitter Winter, online magazin, da se pretresi često provode u ujgurskim spavaonicama; ako Kur'an bude pronađen, tvrdio je, njegov bi vlasnik mogao biti poslan u logor za preodgoj.

U jednoj od tvornica postoje posebni timovi zaduženi za one koji se “ne prilagođavaju životu”. Ponekad su ujgurski radnici po dolasku upareni s starijim radnicima od kojih se traži da "drže korak s idejama novih stranih radnika". Mnogi radnici u Xinjiangu podvrgnuti su “patriotskom obrazovanju”.  Neki radnici u drugim industrijama koji su uspjeli pobjeći tim programima ponekad su eksplicitniji u pogledu svog tretmana. Ujgur pušten iz kampa za preodgoj kako bi bio prebačen u tvornicu odjeće rekao je Amnesty Internationalu 2021.: "Nismo imali izbora." Žena iz Xinjianga po imenu Gulzira Auelhan bila je prisiljena raditi u tvornici rukavica. Kažnjena je zbog plakanja ili zato što je previše vremena provodila u svojoj kupaonici tako što su je smjestili u "tigrastu stolicu", s imobiliziranim rukama i nogama, na svojevrsnu torturu.

Ali Ujgure koji još uvijek rade u tvornicama pomno se prati, pa je jedan od rijetkih načina da zavirite u njihove živote putem njihovih objava na društvenim mrežama. Kad prvi put stignu u Shandong, mnogi od njih snimaju selfije uz vodu; Xinjiang je mjesto najudaljenije od okeana. Neki objavljuju ujgurske pjesme s tužnim tekstovima. Naravno, to bi mogla biti samo sentimentalna muzika, ali istraživači kažu da bi mogla služiti i za prenošenje zagonetnih poruka o patnji i izbjegavanju kineskih cenzora.

Hiljade tona ribe i plodova mora prerađenih prisilnim radom i dalje ulaze u Sjedinjene Države i Evropu. Uvoznici povezani s ujgurskom radnom snagom opskrbljuju najveću svjetsku tvornicu za preradu ribe, u vlasništvu britansko-američkog diva Nomad Foods, u Bremerhavenu u Njemačkoj. Ova firma opskrbljuje vodeće robne marke smrznute ribe – Findus, Iglo i Birds Eye – supermarketima diljem Evrope.

Od 2018. više od 47.000 tona ribe i plodova mora — bakalara, bakalara, škampa, lososa i rakova — uvezeno je u Sjedinjene Države iz 10 kineskih kompanija koje su u tom razdoblju zaposlile više od 1.000 ujgurskih radnika. Školjke iz ovih biljaka kupovali su veliki američki i kanadski uvoznici, uključujući High Liner Foods. Ovaj uvoznik pak opskrbljuje neke od glavnih supermarketa u Sjedinjenim Državama. Tokom proteklih pet godina američka vlada potrošila je više od 200 miliona dolara kupujući plodove mora od uvoznika povezanih s ujgurskom radnom snagom, za upotrebu u javnim školama, vojnim bazama i federalnim zatvorima.