Opća definicija države u međunarodnom pravu kaže da ona mora imati stalno stanovništvo, teritorij s granicama, vlast i sposobnost da uspostavlja i održava odnose s drugim državama. Strategijska geografija jedna je od novijih geografskih poddisciplina koja se prepliće s geopolitikom, historijom, vojnim naukama...

Strategijska geografija nam pomaže da definiramo značenja geografskog prostora u funkciji sinergije nacionalne snage (moći) te oblikovanju nacionalnih interesa i njihove strategijske operacionalizacije u procesu dosezanja nacionalnih ciljeva u međunarodnom okruženju. Cilj istraživanja strategijske geografije jest naučna spoznaja i vrednovanje uloge geografskih faktora u modificiranju prostorno-funkcionalne dinamike. Težišni istraživački postupak strategijske geografije usmjeren je na geografske i resursne prednosti nacionalnog prostora te ljudski potencijal u međunarodnom kontekstu.

GEOPOLITIČKI POLOŽAJ KAO PROMJENJIVA KATEGORIJA

No, teorija je jedno, a kada se navedeno treba primijeniti na primjeru Bosne i Hercegovine, onda su prije početka nužne brojne napomene. S obzirom na ratnu prošlost i negativni utjecaj susjeda, Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu doživljavaju Bošnjaci, manji dio Hrvata i neznatan dio Srba. Tu su još oni koji se nepopularno nazivaju “Ostali” i nacionalne manjine koje zajedno čine ili mogu činiti izuzetno bitan resurs u unutrašnjim inkluzivnim državotvornim procesima ili međunarodnom zagovaranju i poboljšanju imidža.

Ako posmatramo samo Bošnjake, onda se pored BiH moramo fokusirati na Bošnjake u domovinskim zemljama, Sloveniji, Albaniji, Turskoj te dijaspori. Upravo kroz strategijsku geografiju možemo otkriti i afirmisati sve potencijale koje ima naša domovina, dijaspora, ali prepoznati i prepreke i izazove.

Geografski položaj, veličina i oblik nacionalnih teritorija odraz su najčešće burne politike i ratne historije, odnosno suprotstavljanje interesa raznih centara moći te prožimanja kulturno-civilizacijskih sfera. Geografski prostor možemo promatrati kao posljedicu, ali i uzrok interesnih utjecaja te kao geografski izvor oblikovanja strategija aktera globalnih odnosa. Strategija znači državnu spregu sredstava i ciljeva u kontekstu međunarodnog interesnog takmičenja u miru i ratu. Za njezino oblikovanje u procesu provođenja političkih odluka (policy) potrebni su resursi, odnosno potencijalna snaga te prioritizacija ciljeva. Dosezanje ciljeva u međunarodnom kontekstu podrazumijeva transformaciju potencijalne snage u realnu nacionalnu moć.

Geografski je prostor dinamična kategorija čije istraživanje zahtijeva razmatranje i vrednovanje prostorno-funkcionalnih procesa i odnosa. Njihovo značenje postaje realno tek u kontekstu pretvaranja geografskih potencijala u nacionalnu snagu/moć u funkciji blagostanja i sigurnosti država kao temeljnih aktera globalnih odnosa. Nacionalna moć temeljena na geografskim obilježjima prostora, posebno na geografskom položaju, vremenski je promjenjiva, a njezina dostatnost i učinkovitost u dosezanju nacionalnih ciljeva na međunarodnoj sceni zavisi od niza faktora interesnoga sukobljavanja.

Promjenjivost geografskog položaja, odnosno preciznije geopolitičkog položaja, BiH je iskusila na svojoj koži više puta kroz historiju. Pored odmjeravanja snaga sa susjedima u srednjem vijeku na našem dijelu Balkana prelamali su se utjecaji Bizanta, Ugarske, ali i Papinske Države. Malo je poznata činjenica da u vrijeme potpisivanja Povelje Kulina bana srednjovjekovna bosanska država nije direktno graničila s Dubrovnikom. Upravo dobro razumijevanje značaja trgovine i održavanja međudržavnih odnosa kasnije je rezultiralo širenjem bosanske države prema Jadranu.

Dolaskom Osmanlija značaj Bosne kao granične zemlje još više raste, što se nastavilo i kroz austrougarski period. Taj pritisak rezultirao je Sarajevskim atentatom. Nažalost, u zajedničkoj državi Južnih Slavena BiH je bila zatvorena i korištena je kao sirovinska baza i prostor osnovne prerade ruda, da bi tek na kraju stoljeća tokom krvavih 90-tih ušla na svjetski političku scenu. Zahvaljujući liderstvu prvog predsjednika Predsjedništva nezavisne RBiH Alije Izetbegovića, naša domovina dobiva pozitivan imidž i na Zapadu i na Istoku kroz integraciju univerzalnih civilizacijskih vrijednosti.

NUŽNOST ANALIZE I STRATEŠKOG RADA

Period obnove, društvene i političke tranzicije koji i dalje traje sa sobom je donio i niz kriza koje su uslovile stagnaciju ili čak nazadovanje na nekim poljima. Zbog toga, u ovom presudnom političkom momentu kad je na sceni već viđeno provođenje scenarija Alijanse za promjene potrebno je “stati na loptu” i analizirati stanje, kapacitete i potencijale kako bi izašli iz ovog začaranog kruga gdje su dominantni destruktivni političari druga dva konstitutivna naroda, a tzv. građanska opozicija i “međunarodna zajednica” su na istoj strani protiv ideje i politike koja je izborila i odbranila nezavisnost BiH.

Kroz aktuelne izbore delegata u domove naroda odjednom spoznajemo da su i oni itekako bitni, a istom su zapostavljeni Bošnjaci na periferiji u kantonima 2 i 10. Sarajevo od samoumaranja dnevnom politikom i uskih interesa nema vremena da promišlja strateški i radi na tome da se održe i unaprijede bošnjačke zajednice u izuzetno bitnim općinama, gdje je naš broj manji u apsolutnom iznosu, ali mnogo veći procentualno u poređenju s popisom iz 1991. godine. To je Odžak, Vukosavlje, N. Goražde, Glamoč, B. Petrovac, Vareš…

Nažalost, ni država Bosna i Hercegovina ni Bošnjaci nemaju institucije koje bi trebale raditi ključne analize, procjene i strategije za bolju budućnost. Imamo imena institucija, proklamovane ideje koje su ustvari samo ljušture ili zastor za realizaciju ličnih interesa i nerada. Zbog toga, nužno je formiranje timova koji će kroz interdisciplinarni način analizirati, definirati strateške ciljeve Bosne i Hercegovine i Bošnjaka te ponuditi optimalna rješenja koje će implementirati politika, akademska zajednica, NVO sektor i ostali.

DOMOVINSKE ZEMLJE

Među Bošnjacima u domovinskim zemljama čuči izuzetno velik kulturni i politički potencijal, o čemu na najbolji način svjedoči prepoznatljiv pozitivan imidž naše zajednice u Sjevernoj Makedoniji iako nas ima manje od 1 posto. Kad uporedimo broj Bošnjaka u Hrvatskoj i Sloveniji, dodatno možemo uvidjeti kako doista dobro stojimo u Makedoniji. Bošnjaci upravo u ovoj zemlji imaju zakonski riješena sva prava, dok naši sunarodnjaci na Kosovu imaju i tri zagrantovana mjesta u Parlamentu. Međutim, slabiji socijalni kapacitet u kombinaciji s društveno-političkim okolnostima koje nisu naklonjene manjinama vodi Bošnjake na Kosovu u postepeni nestanak.

Negativne političke promjene u Crnoj Gori koje cijelu regiju vraćaju u krvave devedesete su, između ostalog, imale pozitivan učinak na našu političku homogenizaciju oko Bošnjačke stranke, što su pokazali nedavni lokalni izbori. Za očekivati je da će se taj proces odraziti i na očekivanom popisu stanovništva koji je trebao biti prošle godine kroz smanjenje udjela naših sunarodnjaka s veliko “M”.

Svima je jasno da Bošnjaci neće dobiti svoju izbornu jedinicu za hrvatski Sabor niti “poštenu” konkurenciju u sadašnjoj bez rješavanja izbornog zakona u BiH. Međutim, pozitivan primjer podrške Bošnjaka Hrvatima u S. Makedoniji, dobri obrasci saradnje Bošnjaka i Albanaca u Crnoj Gori bi mogli olakšati stanje naše zajednice u Hrvatskoj. Naša budućnost umnogome zavisi upravo od saradnje s Albancima, s kojima imamo šumova u komunikaciji i nerazumijevanja na relaciji Sandžak – Kosovo i u Hrvatskoj. Bošnjaci i Albanci dijele jako slične izazove, a međusobna saradnja je osnovni preduslov za svjetliju zajedničku budućnost.

Izražene podjele Bošnjaka u sjevernom Sandžaka su nažalost najveći primjer rasipanja resursa, generiranja negativne energije i kontraproduktivnog djelovanja koje se nepovoljno reflektuje i na domovinu i Bošnjake u domovinskim zemljama i na kraju i u dijaspori.

Bošnjaci, Albanci, Makedonci i Crnogorci imaju gotovo iste nacionalne interese kad su u pitanju euroatlantske integracije, odnosno očuvanje mira, jačanje država i ostvarivanje prava i sloboda.

Svaki izbori u domovinskim zemljama su neponovljiva prilika za strateško i sinergijsko djelovanje Bošnjaka. Ovaj put za primjer možemo uzeti izglednu mogućnost da upravo Bošnjaci mogu biti ponovo presudan faktor za opstanak Crne Gore ili za objedinjavanje političkog kapaciteta manje brojnih zajednica u Sjevernoj Makedoniji. Do nas je!