Vijest o odlasku Željka Grahovca zatekla me je u završnim poslovima pripreme knjige Novi milenij – poezija naroda BiH 2000–2023. Dan-dva prije bilježio sam impresije vezane za njegove pjesme novijeg datuma: „Sjajan osjećaj za male stvari koje život čine velikim i ljubav prema malim ljudima, doživljaj svijeta izrazito književan i estetiziran, prodoran i samosvojan, pronicljiv i asocijativan; promjena dominantnog tona i registra, pa i prevladavajuće tematsko-motivske jezgre; stil izgrađen između ostalog na preuzimanju, parodiranju i subvertiranju visoko kodiranih jezičnih obrazaca; nostalgičan zaokret k izgubljenom stoljeću i svijetu djetinjstva, introspekcija i autorefleksija, fini pepeo intelektualne melanholije.“
Dakle, radovala me Željkova nova poezija, iako sam volio i onu publiciranu prije petnaestak godina. Grahovac je govorio: „Pišemo poeziju za neko drugo vrijeme, svakako, za vrijeme u kom će biti mogući (ako ga ikad takvog i bude!) posvećenje, prožimanje i ispunjenje humanuma autentičnim vrijednostima života.“
Pravljenje izbora u životu i u literaturi nezahvalan je, težak i kompliciran posao. Željko je 2000. godine objavio knjigu PONESTAJE PROSTORA – panorama novijeg bh. pjesništva, koja je pokazala izuzetno pronicljiv uvid u pejzaž novije bosanskohercegovačke lirike. Željko je o svakom predstavljenom pjesniku napisao mikroesej, što je bila novina i vrlina u izborničkom i antologičarskom poslu. Knjiga je 2009. godine prevedena i objavljena u Sloveniji i tamo je privukla mnogo više pažnje i dobrih ocjena nego u BiH.
Priličan broj mladih pisaca afirmaciju je stekao nakon Željkovih recenzija, ili kritičkih tekstova publiciranih u novinama i časopisima. I oni afirmirani pisci držali su do njegovih analiza i opservacija. Studije o stvaralaštvu Anđelka Vuletića i Vitomira Lukića pravi su biseri žanra.
Željko Grahovac priredio je brojna lektirska izdanja ili izbore iz opusa značajnih autora i snabdio ih metodičkim predgovorima ili pogovorima (A. G. Matoš, M. Ć. Ćatić, Ć. Sijarić, S. Kolar, T. Kulenović, K. Mahmutefendić, S. Arnaut, A. Hromadžić, Š. Pandžo, V. Nazor, A. Vuletić).
U dugogodišnjoj saradnji s IK „Vrijeme“ iz Zenice priredio je ili uradio redakture i lekture niza prevoda značajnih djela svjetske književnosti: Kader Abdolah – Duga plovidba praznih flaša, Zimske priče Karen Blixen, U istoj noći Petera Høega, Ljekar u posjeti dvoru Ulofa Enquista, Noću ispod kamenog mosta Lea Perutza, Trske na vjetru Grazije Deledde, Doktor Glass Hjalmara Söderberga, Pluk, dječak iz Solitera Anne Marije Gertrude Schmidt itd.
Posebno treba spomenuti njegov priređivački, urednički i lektorski rad u pripremi izbora iz Homerovih epova Ilijade i Odiseje (po prepjevima T. Maretića), kao i kompletno upjevavanje Milenićevog prevoda Epa o Gilgamešu, te upjevavanje Maretićevog prijevoda Eneide. U tom veoma zahtjevnom poslu Grahovac je pokazao svoje ogromno znanje, sluh i ekvilibristički jezički dar.
Željko Grahovac ostavio je za sobom iznimno djelo, kako književno, tako i kulturološko, važno u regionalnim razmjerima. Nek ti je lahka zemljica bosanska, druže.
