Ovih dana u malom nevesinjskom selu Borovčići počet će realizacija projekta izgradnje akumulacionog bazena za vodu. Prema projektnoj dokumentaciji, bazen će biti kvadratne osnove 17 m x 17 m i dubine oko 1,5 metar. Bit će izgrađen neposredno uz staru seosku česmu lociranu nasred sela koje je prije rata brojalo oko 30 domaćinstava.

Nakon povratka tek nekolicina njih stalno živi i boravi u obnovljenim kućama, na desetine ranijih povratnika već je preselilo na bolji svijet, pa njihove obnovljene kuće povremeno, u periodu od proljeća do jeseni, koriste njihovi potomci. Većina njih obrađuje svoje bašče, vrtove i njive. Siju krompir, luk, mrkvu, kupus i druge tradicionalne poljoprivredne kulture primjerene ovom kraju. Većina njih povrće sadi samo za lične potrebe dok se nekolicina odvažila i zasijala veće površine krompira. Rodne godine, kakva je bila ova, omogućile su im, nakon uloženog truda, i dobru zaradu. Zaradu nakon koje se ne žali uloženi trud.

Vijest o izgradnji akumulacionog bazena s vodom bila bi sasvim obična i tek tako usputna da se ne radi o prostoru na području manjeg bh. entiteta. A kako Nevesinje posljednjih godina bilježi trend iseljavanja lokalnog stanovništva, Gornje nevesinjsko polje doima se napuštenim, s prekrasnim pejzažima netaknute prirode. Uz stvaranje optimalnih uslova za baljenjem, poljoprivrednim radoholicima pružila se idealna prilika za povećanje kućnog budžeta i potpunog dostojanstvenog povratka na svoja imanja. Površina akumulacijskog bazena u Borovčićima bila bi dovoljna da se u vrijeme ljetnih suša temeljito zaliju nasadi i očuvaju zdravim tokom rasta.

Akumulacijski bazen osim za natapanje plodova koristio bi se i za napajanje stoke, ali u slučaju potrebe i za punjenje vatrogasnih cisterni, jer u prečniku od 15 km ovo je jedini bazen koji ima potrebnu količinu vode za te svrhe. Bazen će biti izgrađen na mjestu gdje je nekada bila velika seoska lokva koja je služila za slične namjene. Nazvali su ga Ponor. Po njemu su Borovčići bili poznati u užem okruženju. Niko ni od starijih mještana ne sjeća se kada je on formiran. Smatraju da je star koliko je staro i selo.

Do 1967. godine u njega bi se slivali potočići iz mahala, tu se akumulirali, a u slučaju većeg dotoka vode, ona bi oticala u jamu ponornicu udaljenu svega stotinjak metara od Ponora. Tako je nazvan što je i na tom mjestu bila kraška jama-ponornica kojoj su nekada davno mještani našli grotlo, pa ga zatrpali teškim kamenim pločama i zemljom tako da na tom mjestu više voda nije ponirala već bi oticala u najbližu sličnu, koja nije imala posebno naziva. Zvali su je zbirnim imeniteljem – jama. Inače na tom području ima na desetine sličnih jama čija voda, nakon poniranja, pokazala su istraživanja, izvire na vrelu Bune.

Od 1967. količina vode u Ponoru, koja se ne bi mogla nazvati isključivo stajaćom, povećala se jer je tek desetak metara od njega izgrađena seoska česma. Nadaleko poznati ljekar Ibrahim Eminović, koji je službovao u svom hercegovačkim gradovima i nekoliko bosanskih, animirao je seljane da ispod vrhova planine Crvanj od tamošnjih nekoliko izvora pitke vode provedu vodovodne instalacije do sela, što su oni i uradili. Najprije ih je podijelio u nekoliko grupa shodno imovinskom stanju, pa je svako od njih prema tim razrezima bio dužan uplatiti definiranu sumu novca. Uz to, još svako od njih dobio je dionicu koju je trebao iskopati za polaganje cijevi. Ukupna dužina vodovodnih instalacija prelazi 5 kilometara. Od vlasti i općine niti su tražili podršku niti su je dobili. Takve inicijative bile su suvišne i gubljenje vremena. Novčani iznos koji su mještani uplaćivali, u onoj srednjoj kategoriji, bio je ekvivalentan u to vrijeme cijeni jednog vola.

Česma je izgrađena na zadovoljstvo svih mještana tog vremena. I ne samo njih, i danas se smatra da je ova voda najbolja u cijelom Gornjem nevesinjskom polju. Ratne prilike i ratna dejstva ostavili su traga i na česmi i na Ponoru. Otvor na Ponoru je, usljed neodržavanja, eksplozija i drugih vanjskih utjecaja, popustio pa voda na njemu sada otiče u slobodnom toku. Česmu su obnovili pripadnici Španskog bataljona EUFORA na „impresivan“ način. Oni su samo postojeće betonske konstrukcije oblijepili s mermernim pločama na kojima su napisali nešto u smislu da je to obnova vodovoda, a šta piše u konačnom izvještaju, nikada to niko saznati neće.

Aktuelno vrijeme sobom je donijelo i nove izazove i perspektive. Desetak relativno mlađih Borovčana razvaline nekadašnjeg Ponora vidjelo je kao priliku za ozbiljnijim bavljenjem poljoprivredom. S tim ciljem, preko Udruženja „Povratkom za BiH“ aplicirali su kod Ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Vladi Federacije BiH s projektom izgradnje akumulacijskog bazena. Sada već bivši resorni ministar Edin Ramić, na osnovu pristigle prijave, doznačio im je 17.000 KM i na taj način ulio novu nadu u razvoj održivog projekta. Prema projekcijama i pristiglim ponudama, za potpuno dovršene radova nedostaje im još nekih desetak hiljada KM.

Izgradnjom ovog bazena, sigurni su, bili bi stvoreni optimalni uslovi za ozbiljnije bavljenje poljoprivredom u Borovčićima, a samim tim poticajno bi djelovali i na uže okruženje. Uprkos izazovnim i bremenitim društveno-političkim okolnostima projektom izgradnje akumulacionog bazena na nekadašnjem Ponoru Borovčani nadu i želju za svojom zemljom i svojim kućnim pragom drže živima.