Danas se navršila 31 godina od tragedije u ulici Bakarevića kod broja 5, u sarajevskom naselju Bistrik, kada su pripadnici Vojske Republike Srbske minobacačkom granatom ubili sedmero sarajevskih mališana, javlja Anadolu.
Tog 26. juna 1993. godine u 20.45 sati, uslijed dejstva granate, poginulo je sedmero djece: Nihada Ćatić, Velida Muftić, Senad Pliska, Almir Poturić, Sanjin Rustempašić, Sinanudin Šećerović i Belma Zijadić.
U znak sjećanja, danas su, 31 godinu poslije, na mjestu maskra cvijeće položili roditelji i rodbina ubijene djece, predstavnici općine Stari Grad, Grada Sarajeva, Udruženja ubijene djece Sarajeva, Unije civilnih žrtava rata i građani koji su se s tugom sjetili zločina nad građanima Sarajeva, svih žrtava agresora koji su sa okolnih brda i naselja Sarajevo držali u opsadi i uništavali četiri godine.
Vehbiji Šećeroviću na ovom mjestu ubijen je sin Sinanudin. U trenutku smrti nije imao ni 18 godina.
"Za svakog roditelja gubitak njegovog djeteta ili djetetu gubitak oca, je genocid. Moj sin je imao nepunih 18 godina. Niko nije procesuiran za to sedmero djece. Moj sin je bio kod moje sestre na Kobiljoj Glavi i donio je trešnje ovdje. Bio je hodža toj djeci. Sjeli su na stepenice, on je učio ilahije i častio trešnjama. Taj dan nijedna granata na Stari Grad nije pala, osim te koja je njih ubila. Iz ove zgrade je dojavljeno da se djeca igraju na stepenicama. Pala je među njih", ispričao je Šećerović.
Prvi je došao na mjesto događaja.
"Šarena ili karirana košulja mog Sinanudina nikada iz mojih očiju i mog srca ne može se zaboraviti. Ne briše se ta slika kada sam mu prišao", dodao je Šećerović.
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, kazala je da "su puni emocija kada dođu april i maj jer je tada počela agresija na Bosnu i Hercegovinu".
"Ostali smo bez struje, vode, telefona, bez svega onoga što normalan čovjek treba da ima da bi normalno živio. Danas smo ovdje, prošla je 31 godina, šta reći? Ubijeni su naši mali sugrađani. Bili su krivi samo zato što su u periodu nekog famoznog primirja izašli da se igraju. Po svemu sudeći, a ima indicija, da ova granata, koja je ubila našu djecu, nije slučajno pala, da je bila dojava. Međutim, Tužilaštvo, odnosno Sud Bosne i Hercegovine treba da to dokaže, pokaže i presudi", pojasnila je Karović.
Poručila je da "sve njih boli da postoje samo četiri pravosnažne presude i to Haškog tribunala, po komnadnoj odgovornosti".
"Pored brojnih svjedočenja, brojnih iskaza civilnih žrtava rata, za određena mjesta i određene pojedince, nažalost, do današnjeg dana Tužilaštvo ništa nije uradilo", kazala je Karović.
