Posljednjih 10 godina raspravlja se o promjeni uloga u globalnoj političkoj ekonomiji između G-7 (Sjedinjene Američke Države, Japan, Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Italija) koji su nekada bili najveće svjetske ekonomije, i E-7 (Kina, Indija, Meksiko, Turska, Brazil, Indonezija i Rusija), novih rastućih ekonomija. Činjenica da će E-7 nadmašiti G-7 po veličini bruto domaćeg proizvoda (BDP), piše turski analitičar Kerem Alkin za “Daily Sabah”. Naime, neosporna je razlika u pogledu populacije i radne snage, eksponencijalno ubrzane proizvodne sposobnosti u visokoj tehnologiji i njihov rastući uticaj u globalnoj trgovini, što je predmet mnogih izvještaja, prezentacija i članaka.
Međutim, stanje moralnog propadanja koje se širi globalnim sistemom alarmantnom brzinom i „mentalna pomračenja“, rastuća paraliza i apatija zemalja G-7 naglašavaju još jednu dimenziju usporedbe između G-7 i E-7.
Niko ne preuzima odgovornost za sudbinu čovječanstva u globalnom okruženju gdje su zemlje G-7 namjerno okrenule leđa kršenju globalne savjesti, pravde i vrijednosti. Neke od njih nisu pomakle ni prst da promijene ovu sliku, dok su druge pokazale samo djelić očekivane reakcije.
U svijetu gdje zemlje E-7 odlučno pozivaju svijet da osigura pravdu i zaštiti ljudska prava i zakon kao glas globalne savjesti, globalne organizacije i akteri trebaju jasno shvatiti da su zemlje G-7 osuđene na opadanje ne samo ekonomski, već i u svojoj proklamiranoj ulozi zaštitnika čovječanstva.
Ako zemlje G-7 misle da mogu održati poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata toleriranjem, prihvatanjem i čak podržavanjem ovog nivoa brutalnosti, nemorala i nepravde u ime čovječanstva, „mentalna pomračenja“ u koje su upale predstavljaju glavni razlog ubrzavanja sloma trenutnog globalnog poretka. Ovaj stav, koji produbljuje nepovjerenje među narodima i podriva kredibilitet međunarodnih organizacija, pogoršava ulogu i odgovornosti zemalja E-7.
U narednih 10 godina, zemlje koje pokažu svoju iskrenost i odlučnost u ispunjavanju svojih dužnosti zaštite čovječanstva poboljšaće svoj prestiž u očima svijeta. S druge strane, zemlje koje podstiču, prihvataju i okrenu oči od ovog moralnog propadanja pretrpjet će ozbiljan gubitak reputacije i kredibiliteta.
Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan sa svojim odlučujućim i vizionarskim liderstvom i cijela turska vlada formiraju jedinstven pristup jačajući saveze sa zemljama E-7 i euroazijskim susjedima. Činjenica da je Turkiye nazvana „sigurnom lukom“ za cijelu Euroaziju, primjećuje Alkin, nije samo zbog njene proizvodne, izvozno-investicione baze, već i zbog njenog uspjeha u ispunjavanju svojih obaveza i pronalaženju rješenja za globalna i regionalna pitanja sa svojim humanitarnim i preduzetničkim diplomatskim vještinama.
