Sve do osmanskog osvajanja srednjovjekovno Nevesinje predstavljalo je župu. Dolaskom Turaka urušava se župno uređenje, a stari administrativni sistem zamijenjen je novim, pa se župa Nevesinje transformiše u nahiju. Turskim zaposjedanjem pomenuto područje ulazi u sastav Bosanskog sandžaka, gdje će se nekoliko godina kasnije oformiti Hercegovački sandžak, u čiji sklop ulazi nahija Nevesinje.
Maja mjeseca 1463. godine, preko Skoplja, Kosova i Sjenice, Turci su prodrli do Drine u oblast Pavlovića i Kovačevića, osvajajući bez većih poteškoća teritorije srednjovjekovne bosanske države. Tokom osvajanja naruku su im išle porodične nesuglasice oblasnih gospodara Kosača. Već 22. juna 1463. godine turski štab se nalazio u Nevesinju, da bi nekoliko godina kasnije ovo područje u potpunosti stavili pod svoju kontrolu.
Tako su u aprilu mjesecu 1469. godine evidentirani Dubrovčani u Nevesinju na dvoru turskog vojvode Mahmuta, a u junu 1469. godine pominje se nevesinjski vojvoda Husein, a u augustu 1470. Dubrovčani su mu slali darove u Nevesinje. Iste se godine spominje nevesinjski kadija.
Na drugom kraju nevesinjskog polja, nedaleko od Kifinog Sela, tri kilometra od puta koji vodi ka Gacku, jeste selo Krekovi. Ušuškani u šumarku, ukupno su 452 stećka, što Krekove čini najvećom nekropolom u Bosni i Hercegovini. Ako ćemo detaljno, tu je 297 ploča, 152 sanduka i tri sljemenjaka. Ukupno, u 117 nevesinjskih nekropola 4.109 stećaka.
Nepun kilometar od glavnog puta cesta se račva i lahko je zalutati. „Ovdje je pravoslavno, a ispod su muslimani“, odvratit će nam neka baka u Krekovima na naše „selam i dobar dan“ kad smo je upitali kako ćemo do nekropole. To ispod je bošnjačko selo Postoljani, u kojem skoro da nikoga i nema. Tek nekoliko pasa i jedan automobil ispred kuće. Nekropola je iznad Krekova, ispod ogromnog krsta i spomenika Nevesinjskoj pušci, lokalnom ustanku iz 1875. godine.
Po popisu iz 1879. godine Krekovi su imali 18 muslimana i 208 pravoslavaca, da bi 1895. godine bilo 33 muslimana i 289 pravoslavaca. Stoljeće kasnije, po popisu iz 1981. godine u selu je živio jedan musliman, 385 pravoslavaca i jedan Jugoslaven. Danas više nam niti jednog, tek je harem trag njihovog postojanja ovdje.
Nekropola u Krekovima nacionalni je spomenik. Sudeći po odbačenim konzervama piva, omiljeno mjesto lokalaca za opijanje, a ako je suditi po ostacima razbacanim oko kanti za smeće, šumarak i ploče mjesto su i za nešto uzbudljivije noćne aktivnosti. Ljepota nekropole, njeni razbacani stećci i očuvani detalji s ploča brzo odvraćaju pažnju od smeća nagomilanog na ulazu. Ravnica dokle pogled seže, jezerce i šuma pomažu da se odmah i lahko shvati zašto su nam preci odlučili baš tu živjeti i zašto su ih baš tu pokapali.
Vrijeme postavljanja nije tačno utvrđeno, vjerovatno je to i nemoguće. Po istraživanjima historičara, vjeruje se da su stećci oko Nevesinja postavljeni u doba vladanja Draživojevića i Sankovića, još više u doba Sandalja Hranića, a najviše u doba Stjepana Vukčića, kasnijeg hercega Stjepana. Može se tvrditi, dakle, da stećci ovoga područja uglavnom potječu iz XIV i XV, a da vjerovatno počinju još u XIII i da traju do prvih decenija XVI vijeka.
Po istraživanju Šefika Bešlagića, Sankovići su nevesinjskim krajem vladali cijelo jedno stoljeće, najprije humski župan Miltjen Draživojević, a onda njegov sin Sanko, koji se prvi put spominje 1335. godine, a iza njega sinovi župan Beljak i vojvoda Radič. U mjestu Zaborani bio je dvorac Sankovića, tu su 1391. izdali povelju kojom Dubrovčanima ustupaju Konavle s tvrđavom Sokolom i daju slobodu trgovanja na svom području.
