Volja da se smanje zakonodavne intervencije omogućene uvođenjem vanredne situacije temelji se prije svega na jednom argumentu: cijepljenju protiv Covid-19. To je sine qua non. Bez cijepljenja ne ide. Postavlja se pitanje ne bi li imalo smisla cijepljenje učiniti preduvjetom za sportske događaje.
Drugdje se to već događa: u New Yorku košarkaška superzvijezda Kyrie Irving mora gledati utakmice s tribina jer zakon zahtijeva cijepljenje. U januaru, u Melbourneu, na Australian Openu, samo bi cijepljeni teniseri trebali učestvovati. Zato je pitanje može li i treba li ligaški savez poput Njemačke nogometne lige učiniti cijepljenje preduvjetom za sudjelovanje u utakmicama vrlo aktualno u ovoj zemlji. DFL, sada je jasno, nije spreman, i ima pravo na to.
Ali postoje značajna suprotna mišljenja. Poznati sportski odvjetnik Rainer Cherkeh vidi obavezno cijepljenje kao odgovornost sportskih saveza, makar zbog brige za sportiste. Provedbu obaveznog cijepljenja smatra dopuštenom i nužnom. Njegov argument: autonomija saveza zajamčena Temeljnim zakonom, inače često favorit saveza kada je u pitanju zaštita privilegija.
Ipak, malo je vjerojatno da će DFL i druge njemačke lige natjerati svoje sportiste na cijepljenje. Za to postoje razlozi, posebice briga o slobodi pojedinca. Ali to ima i svoju drugu stranu: oni koji među profesionalcima imaju mogućnost cijepljenja, a to ne učine, to odražava njihovu nemilosrdnu sebičnost.
Završetkom izvanredne situacije pandemije osobna odgovornost se ne smanjuje – ona se povećava. Znatano. Svako ko, primjerice, kao građanin, ili kao ligaški savez, ne čini sve da procijepljenost bude blizu 100 posto, ruši konsenzus koji drži društvo na okupu.
