Prije nekoliko dana u Sarajevu je boravila grupa hodoljuba iz Sjeverne Makedonije koju je predvodio Ahmed Bećirovski. Tom prilikom posjetili su Gazi Husrev-begovu medresu i prisustvovali manifestaciji obilježavanja 120 godina Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“. Ahmed je ugledni biznismen i humanista iz Labuništa kod Struge. Budući da je emotivno vezan za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, iskoristio sam priliku da u baščaršijskoj Kući sevdaha porazgovaram s njim o njegovom životu i radu, o prijateljskim vezama naroda Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, o humanitarnim aktivnostima koje treba da budu ogledalo svakog muslimana.
Na moje pitanje šta bi izdvojio iz svoje biografije, kazao je: „Ja sam Ahmed Bećirovski. Rođen sam 4. 2. 1963. u Labuništu kod Struge. Osnovnu i srednju školu završio sam u Strugi, a studirao ekonomiju u Skoplju. Prekinuo sam studij da bih otišao u Švicarsku. Tamo sam bio dvije godine, potom se, hvala Bogu, vratio u Labunište i zajedno s bratom otvorio trgovačku firmu pod nazivom Gajret. Danas imamo preko 114 zaposlenih. Bavimo se trgovinom hrane iz gotovo čitave Evrope. Naša djeca su proširila taj biznis i otvorila desetak marketa u Labuništu i Strugi. Firma radi od 1992. godine.“
MOJA DVA SINA SU PRED NANOM SABAHETOM NAUČILA KUR'ANSKO PISMO
U narodu je poznat kao veliki dobrotvor i humanista, a on ima svoje viđenje toga.
„Da vam iskreno kažem, drago mi je ako me takvim ljudi vide. Ja o tom humanizmu imam svoju priču. Zajedno s bratom sam od onih ljudi koji shvataju da nafaka koju nam Allah određuje, ako je veća od naših potreba za egzistencijom, onda taj višak nije naš, on je tuđi, on je onih kojima treba. Treba ga dati siromasima, onima koji su u poteškoći i potrebi. Trudimo se da učinimo sve što treba, sve što možemo. Nama je život dao niz iskušenja da budemo ispitani i ja mislim da smo na te ispite pozitivno odgovorili. Prvo od tih iskušenja bio je rat u Bosni i Hercegovini. Mi smo ga doživjeli kao da je bio kod nas u kući. Probleme s bosanskim izbjeglicama shvatili smo kao svoje probleme. Bili smo vrlo aktivni. U Labuništu smo primili oko 70 naših Bošnjaka iz Bosne. Konkretno, u našoj kući bile su dvije porodice i nana Sabaheta. Imala je preko 70 godina i kod nas je ostala 4 godine. Allah joj lijepi Dženet podario. Za te četiri godine, koliko je bila kod nas, ona je nas zadužila više nego da smo mi za nju neki hajrat učinili. Njeno prisustvo u našoj kući i familiji moga brata pomoglo je da bolje razumijemo šta je to biti u nevolji, te pokazalo da se s iskrenom vjerom u Allaha daleko bolje razumiju i podnose svekolika životna iskušenja. Pomoglo nam je da shvatimo da je ta nevolja iskušenje, a ne Božija kazna. Moja djeca i unuci su rasli uz nju. Imao sam priliku da od nje naučim bosansku kuhinju koja je i danas prisutna u našoj kući. Moram priznati da su moja dva sina pred njom naučila kur'ansko pismo i mnogo toga drugog iz naše časne vjere islama.“
U Sarajevo i u Bosnu i Hercegovinu uvijek rado svrati. Ovaj put s njim su došli i njegova supruga, brat Vehbija i ahbab Jusuf sa svojim ženama.
„Kada mi dolazimo u Sarajevo, kao da smo došli u svoju kuću. Percepcija našeg naroda i u Sarajevu, odnosno u Bosni na istom je nivou. Mi imamo jednake probleme, jednaku viziju i zajedničku budućnost. Mi smo najbliži Bošnjacima.“
Ne dopadaju mu se neke pojave u džematima. Sasvim otvoreno o njima govori.
„Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu neke stvari su se počele mijenjati bez jasne orijentacije. Utjecaj učenja islama koji dolazi iz nekih arapskih zemalja nije kompatibilan s našim učenjem islama koji je na Balkanu prisutan 600 godina. Mi smo u posljednjih 20 godina počeli raspravljati o temama za koje nećemo biti pitani od Allaha. Dođe ti neko za koga ne znaš je li išta završio i za koga ne znaš koje su mu performanse i namjere i on se ponaša kao da je islam počeo od njeg, da je on našao pravi put, a da su naše generacije lutale 600 godina. Bojim se da to nisu slučajni procesi, da to neko kontroliše. Ubijeđen sam da to nije za dobrobit našeg naroda. Što se islama tiče, ne vidim da ima razmimoilaženja na čitavom Dunjaluku. Ako neko želi da problematizira našu kulturu, našu tradiciju, onda imamo problem. Ono što je naše želimo i da ostane naše. Bojim se da iza ovoga postoje neke strukture koje žele da izbrišu našu osmansku tradiciju, koja je prisutna na Balkanu, i nametnu nekakvu arapsku, koja se ne može uklopiti kod nas. Bila je nasušna potreba da počnemo stvarati kadrove u Gazi Husrev-begovoj medresi i na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.“
MLADIĆ IZ LABUNIŠTA UPISAO GAZI HUSREV-BEGOVU MEDRESU
Sretan je što je ove godine u prvi razred Gazi Husrev-begove medrese upisan jedan učenik iz njegovog Labuništa. Zato mu je bila želja da posjeti Medresu i lično se zahvali direktoru Dževadu Plehu što je kolektiv medrese primio i učenika iz ovog mjesta. Tom prilikom pozvao je direktora da sa svojim kolegama profesorima i učenicima posjeti Labunište i Strugu.
Kad govori o rodnom Labuništu, s ponosom ističe: „Labunište je staro oko 500 godine. Ima 3 džamije. Preko 95 posto stanovnika su muslimani. Ljudi su preduzetnici. Labunište je jedino selo na Balkanu u kojem se alkohol nije točio ni osamdesetih godina prošloga stoljeća. I zbog toga se u Labuništu čine hajrati.
Ahmed je kolegama u biznisu uputio zanimljivu poruku: „Svojim poznanicima, a i onima koje ne znam, a u biznisu su, poručujem da se svaka marka koju daju u hajr vraća i oplođuje brže nego igdje drugo.“
Na kraju sam, kad Ahmed nije bio tu, zamolio Jusufa ef. Čolovića, koordinatora bošnjačkih džemata Rijaseta Islamske zajednice Bosne i Hercegovine u Sjevernoj Makedoniji, da portretira Ahmeda Bećirovskog.
„Mog prijatelja Ahmeda Bećirovskog iz Labuništa kod Struge poznajem više od 30 godina. Vlasnik je trgovačke firme za prehranu Gajret. Svakako da nas prvenstveno veže vjera u Jednog Allaha koja nas podstiče da se družimo u Njegovo ime. Kada god sam se obratio Ahmedu da uradimo neko hairli djelo, odazvao se i uglavnom bio finansijski pokrovitelj. Ahmed je aktivan i u svome džematu. Posebno mi je drago što strogo vodi računa o namazu da ga obavi na vrijeme i, uglavnom, u džematu. Veliki je zagovornik obrazovanja omladine jer je to shvatio kao prvi imperativ prve Allahove objave.“
