Fotografije: Ahmet BAJRIĆ

Govoreći o ideji da se objedini četrdeset najljepših između više od hiljadu prijepisa Kur’ana iz različitih perioda, Hadžimejlić je naveo da ona datira unazad dvadeset godina, ali da je njena realizacija započela prije dvije godine.

„Naročito smo intenzivirali rad u prošloj godini, kada smo istraživali čitavu Bosnu, od svih institucija koje imaju i posjeduju biblioteke do privatnih kolekcija i biblioteka u kojima se nalaze određeni dijelovi rukopisne građe. U tim smo bibliotekama pronašli oko hiljadu i tri stotine bosanskohercegovačkih ispisanih Mushafa, ali smo izabrali četrdeset onih koji su najbogatiji, najvredniji, najreprezentativniji, one nulte kategorije u kulturi i umjetnosti, koji su pohranjeni u sedam institucija u Bosni i Hercegovini, jednim dijelom u privatnim kolekcijama, a drugi su iz institucija od Gazi Husrev-begove biblioteke, koja je najveći čuvar toga, do arhiva i muzeja“, izjavio je Hadžimejlić.

Kod svakog se prepisivanja, pojašnjava on, razlikuje prepisivanje i kaligrafsko izražavanje.

„Prepisivanje je samo prepisati sadržaj i umnožiti knjigu da zadovoljava sve postulate za pravilno čitanje, dok je kaligrafsko ispisivanje Mushafa posebno i iz umjetničkog aspekta, svakako poštujući sve postulate umjetnosti kaligrafije, umjetnosti prepisivanja i umjetničkog izražavanja kroz pet vrsta umjetnosti koje su zastupljene u ovoj monografiji. Svaka knjiga ili svaki Mushaf je sam za sebe i ima posebnu priču.“

Najstariji Mushaf koji je predstavljen u monografiji datira s kraja 13. stoljeća, dok je posljednji iz 19. stoljeća.

„Najstariji su banjalučki džuzevi koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Formati su 70 puta 50, dakle veliki su formati. Taj Kur’an nije kompletan, nego su dva džuza na kojima se rade konzervacija i restauracija. Ispisani su crnim tušem, s dijelovima 24-karatnog zlata, dok je svako to slovo na specijalnom papiru tog formata opasano zlatnom linijom“, zaključuje Hadžimejlić.

U ovoj naučnoj monografiji izdvaja se još i primjer Uldžajtovih džuzeva, nastalih početkom 14. stoljeća, a koje su ukrasili najpoznatiji umjetnici Bagdada ili safavidski primjeri Mushafa koji su prepisani, iluminirani i ukoričeni u Širazu. Najveći broj Mushafa, napominju autori, pripada osmanskim umjetnicima, a tu se izdvajaju džuzevi načinjeni za Mehmed-pašu Sokolovića nastali u dvorskoj umjetničkoj radionici.

Bosna i Hercegovina nije imala samo ovih četrdeset najznačajnijih, u prošlosti je bilo čak i vrednijih Mushafa, koji su u monografiji i spomenuti, ali su tokom ratova, prilikom prodaje te gubljenjem osjećaja za kulturu i umjetnost nestali, bačeni ili su prodani...

„U ovim je Mushafima bilo i čuvenih svjetskih kaligrafa kao što su Sami-efendija, Šejh Hamidullah, a njihove su knjige značajne i vrijedne. Isto tako, imamo unikatnih rukopisa kaligrafskih prepisa Mushafa u Bosni i Hercegovini i od kaligrafa koji nisu Bošnjaci“, naveo je Hadžimejlić.

Dr. Sead Seljubac, promotor monografije 40 bosanskohercegovačkih Mushafa, ističe da su njen enciklopedijski format i kvalitetno urađena likovno bogata sadržina omogućili da se koliko-toliko približimo samoj kvaliteti odabranih prijepisa Mushafa.

„Ovih 40 Mushafa kao najljepše kandidovalo je više segmenata, a jedan od njih je ljepota u koju je, očito, uneseno puno ljubavi od samih prepisivača do ostalih umjetnika koji su bili uključeni u rad. Jedan je prepisivač koji tako lijepo piše harf, drugi je umjetnik knjige koji to itekako dobro uvezuje, a to su knjigovesci i svi ornamenti koje oni stavljaju na korice samog Mushafa, treći su oni koji ukrašavaju, a najčešće su to kaligrafi. Dakle, ukrasi kojima su ukrašene sve stranice, a posebno početne i završne stranice. To je više segmenata jedne umjetnosti koji su itekako duhovno poruka koliko ljubavi dugujemo svi danas prema Mushafu kao formi s jedne strane, a s druge strane, koliko je bitno i nužno njegovati tradiciju segmenta umjetnosti. Ako je prestala potreba prepisivanja Mushafa zbog štampanja, nije prestala potreba za ljubavlju prema harfu kao nečemu u šta je sišla sveta riječ“, kazao je Seljubac, dodajući da je broj četrdeset u islamskoj tradiciji vrlo prisutan i da je, s te strane gledajući, četrdeset odabranih Mushafa broj ispunjen simbolikom.

Organizatori promocije ovog vrijednog djela bili su Muftijstvo tuzlansko, Behram-begova medresa, Institut za društvena i religijska istraživanja, Biblioteka „Behram-beg“ i Udruženje građana „Mesudija“.