Usred rastućeg rivalstva sa Sjedinjenim Državama, pogoršanog koronavirusom, Kina je objavila rat Hollywoodu. Ne samo na blagajnama, već i sadržajem. Propagandni ratni film "The Battle of Changjin Lake" prošle je godine bio drugi film s najvećom zaradom na svijetu, iza "Spider-Man: No Way Home". Spiderman je zaradio 1,4 milijarde dolara a kineski film 900 miliona i ostvario ogroman uspjeh u zemlji koja je najveće filmsko tržište na svijetu zahvaljujući činjenici da su kina ponovo otvorena nakon stavljanja pod kontrolu pandemije.
Pod ideološkim nadzorom Odjela za propagandu Komunističke partije, 'Bitka kod jezera Changjin' je blockbuster vrijedan 200 miliona dolara koji prepričava jednu od najkrvavijih epizoda Korejskog rata (1950-53). Između 27. novembra i 13. decembra 1950. i temperatura koje su pale na 40 stepeni ispod nule, oko 120.000 kineskih vojnika sukobilo se kod rezervoara Chosin protiv 30.000 vojnika pod zastavom UN koji su, predvođeni SAD-om, ušli u Sjevernu Koreju kako bi odbili invaziju koju je pokrenuo komunistički vođa Kim Il-sung uz pomoć Sovjetskog Saveza. Kako su američke i međunarodne trupe napredovale blizu kineske granice, Mao Zedong je poslao više od milion vojnika da ih potisne natrag.
To povlačenje, koje je sukob vratilo na 38. paralelu, počelo je protivofanzivom na akumulaciji Chosin. Iako je kineski napad spriječio američki plan da okonča rat prije Božića, kineska vojska platila je visoku cijenu mnogim životima i procjenjuje se da je u toj bici poginulo 50.000 kineskih vojnika. Više od polovine ih se smrzlo a izginulo je oko 18.000 pripadnika savezničkih snaga.
Borba kineskih vojnika u filmu se veliča stavljanjem ideoloških vrijednosti ispred ljudskih. I, baš kao što Amerikanci rade s nacistima ili Sovjetima, kineski film hvali svoje heroje i ponižava svoje neprijatelje oslikavajući ih sadistima, grubijanima ili jednostavno glupanima. Dobar primjer za to je portret generala MacArthura ili, suprotno tome, žrtvovanje Maovog najstarijeg sina. Definicija propagandnog filma koji ima malo veze sa historijskim činjenicama.
Korejski rat počeo je kada je Kim Il-sung napao jug, okrivljujući SAD za izbijanje nasilja. Film ne samo da počinje tako što MacArthur bombarduje Sjever nakon ofanzive koja je uspjela odbiti njegov napad, već jedan od kineskih zapovjednika svojim trupama „objašnjava“, žda su "američki imperijalisti započeli rat protiv Koreje".
Greške i nedostatak sredstava, tople odjeće, pa čak i hrane kineske vojske, koji su doveli do smrti hiljada vojnika, u tri i po sata dugom filmu prikazani su kao podvizi za veću slavu Komunističke partije. Bez sumnje ili emocionalne složenosti, ljudskih vrijednosti koje čine razliku između umjetnosti i propagande, njezini heroji ponosno prihvataju svoju sudbinu, čak i ako to znači lomiti zube jedući smrznuti krompir ili nestati okamenjeni poput ledenih kipova držeći svoje puške i mitraljeze.
Zapravo, ništa od ovoga nije novo u kineskoj propagandi, koja puni televiziju ratnim serijama protiv Japanaca i trijumfa komunističke revolucije. Ali okrutnost prema SAD-u je upečatljiva u vrijeme aktuelne napetosti sa Zapadom da se čini kao 'novi hladni rat' 21. stoljeća. Dok kineski vojnik pita "koliko Amerikanaca morate ubiti da biste postali heroj", Mao se žali da "nas stranci gledaju s visoka".
„Bitka kod jezera Changjin“ postigla je najveći uspjeh u historiji kineske kinematografije. Njegova je popularnost posljedica činjenice da se "rastući nacionalni osjećaj uklapa u stalno rivalstvo između Kine i SAD-a". Naravno, uspjehu je pridonijela činjenica da su u Kini dopuštena samo 34 strana filma godišnje, a uz to su državne firme masovno kupovale karte za svoje radnike, koji su to morali hvaliti pogledali film ili ne. Ako se neko usudi kritizirati, može biti uhapšen poput novinara Luoa Changpinga, optuženog za "oštećenje ugleda i časti narodnih mučenika" jer je rekao da su vojnici koji su se smrzli na smrt "glupi".
