Sajam knjiga u Frankfurtu otkazao je dodjelu nagrade spisateljici i esejistici rođenoj u Palestini, Adaniji Shibli, zbog "rata koji je započeo Hamas". Kulturnom centru u Berlinu smanjeno je finansiranje i bit će zatvoren nakon što bude domaćin događaja organizacije Jewish Voice for a Just Peace in the Middle East. Francuska zabranjuje sve propalestinske demonstracije.
Michael Eisen smijenjen je s mjesta urednika biomedicinskog časopisa eLife jer je retvitao post sa satirične web stranice The Onion pod naslovom “Umirući stanovnici Gaze kritizirani jer nisu upotrijebili posljednje riječi za osudu Hamasa”. David Velasco, urednik Artforuma, vodećeg umjetničkog časopisa, otpušten je jer je potpisao otvoreno pismo u kojem se poziva na "oslobađanje Palestine i... prestanak ubijanja i nanošenja ozljeda svim civilima [i] trenutni prekid vatre".
Univerzitet Columbia suspendira dvije studentske grupe, Studenti za pravdu u Palestini i Jevrejski glas za mir. Hoteli Hilton otkazuju konferenciju američke Kampanje za prava Palestinaca u Houstonu nakon pritiska Ortodoksne jevrejske privredne komore.
U Britaniji, ministrica nauke, Michelle Donelan, izdvaja dva akademika i osuđuje ih zbog njihovih pogleda na Izrael i sukob u Gazi. Univerzitet Hope u Liverpoolu otkazuje predavanje britansko-izraelskog historičara Avija Shlaima koje je kritiziralo izraelsku politiku. Platforme društvenih medija uklanjaju sadržaj ili obustavljaju račune palestinskih aktivista, novinara i stranica s vijestima. Instagram dodaje "Palestinski teroristi se bore za svoju slobodu" u biografije palestinskih korisnika. (Kasnije se ispričava, tvrdeći da postoji greška u automatskom prevodu.)
Ovo je navođenje kao primjer nekolikjo slučajeva u posljednja dva mjeseca u kojima su pojedinci i organizacije, uključujući mnoge Jevreje, otkazani, zabranjeni ili otpušteni zbog izražavanja solidarnosti s Palestincima. Posljednjih godina bilo je mnogo rasprava o "kulturi otkazivanja". Unatoč tome, aktuelno protivljenje govoru koji se smatra neprihvatljivim podržavanjem Palestinaca zapanjuje svojim intenzitetom. Ipak, mnogi od onih koji su podigli najveću buku oko kulture otkaza bili su relativno tihi posljednjih sedmica, dok su mnogi na ljevici koji su prije pozdravljali cenzuru ideja koje su prezirali postali glasni o ograničavanju slobode govora.
Možda nigdje pokušaji ograničavanja izražavanja solidarnosti s palestinskim narodom nisu bili tako žestoki kao u Njemačkoj. Godine 2019. Neiman, direktor Einstein Foruma u Potsdamu, objavio je knjigu Učenje od Nijemaca, koja je suprotstavila pristupe Njemačke i SAD-a suočavanju s mračnijim aspektima njihove prošlosti i pohvalila prvu zbog načina na koji se bori sa historijom nacizma i holokausta. Njemačka je, vjerovalo se, pružila "model drugim zemljama koje se pokušavaju suočiti s vlastitim neuspjesima i rade na izgradnji iskrenijih verzija svoje historije".
Četiri godine kasnije, Neiman se predomislila. Njemačka je, tvrdi ona, usvojila previše "formulatični pristup historijskom obračunu", gledajući na Jevreje "kao da govore monolitnim glasom zauvijek fiksirani na vlastito ugnjetavanje". To je sporan argument. Joerg Lau, dopisnik Die Zeita, osporio je ideju da je odnos Njemačke prema Izraelu i njegova cenzura palestinskih glasova povezana s njegovim pokušajem okajanja za holokaust, opisujući to kao "opasnu teoriju zavjere".
Bez obzira na to, stepen do kojeg su njemačke vlasti pokušale potisnuti palestinske glasove je izvanredan. To je mnoge Jevreje, a ne samo Neiman, dovelo do protesta. Druga njemačko-američka spisateljica, Deborah Feldman, primijetila je da se samo na Jevreje koji su nekritični prema Izraelu gleda kao na prave Jevreje. Kao neko ko je dugo raspravljao na sličan način o percepcijama muslimanskih zajednica - da su liberalni, sekularni muslimani koji kritički misle o islamu često odbačeni kao "neautentični" - to je perspektiva koju razumijem. Neiman i Feldman potpisnici su otvorenog pisma njemačkih jevrejskih pisaca, umjetnika i akademika koji osuđuju "uznemirujuće gušenje građanskog života nakon užasavajućeg nasilja ovog mjeseca u Izraelu i Palestini".
Razlozi za potiskivanje propalestinskih glasova u Americi su različiti, ali i ovdje su mnogi ostali zatečeni. “Razmjer me iznenadio i njegov intenzitet”, primjećuje Genevieve Lakier, profesorica prava na Univerzitetu u Chicagu i vodeća stručnjakinja za slobodu govora i američko ustavno pravo. Ona dodaje da se "čini kao novi makartizam... represija govora koju nismo vidjeli neko vrijeme." Ljude se otpušta i otkazuju ne zbog “promoviranja nasilja”, nego i “poziva na prekid vatre” i “kritiziranja Izraela”.
S obzirom na to, Britanija je, možda iznenađujuće, bila relativno liberalna. Nedavni zakoni, kao što su Zakon o javnom redu i Zakon o policiji, kriminalu, kažnjavanju i sudovima, uveliko su proširili mogućnost vlasti da kriminaliziraju proteste. Unatoč tome, policija se s protestima zbog sukoba u Gazi nosila relativno lagano, čak i kada su bili pod velikim političkim pritiskom.
Neki dijelovi ljevice su nakon sedmog oktobra slavili divljaštvo Hamasa kao "otpor", dovodeći u pitanje istinitost navoda o silovanju, prelazeći granicu između podržavanja palestinskih prava i raspirivanja antijevrejske mržnje. Bitno je osporiti takve argumente, osporiti antisemitizam i suprotstaviti se Hamasu, koji predstavlja prijetnju ne samo Jevrejima nego i Palestincima.
Ne može se, međutim, niti osporiti antisemitizam niti se suprotstaviti Hamasu smatrajući nelegitimnim izraze solidarnosti za palestinski narod ili ograničavajući raspravu o tome što predstavlja pravednu budućnost i za Izraelce i za Palestince. Takva cenzura ironično odražava argumente mnogih na ljevici posljednjih godina, koji su nastojali delegitimizirati određena stajališta širenjem granica govora mržnje i preoblikovanjem političke rasprave u moralne okvire. Obje su u zabludi.
Baš kao što barbarstvo napada Hamasa ne opravdava brutalnost izraelskog napada na Gazu, tako ni besmislenost dijelova ljevice ne daje razlog za prekid političkog zagovaranja prava Palestinaca. Cenzura ne može biti temelj pravde.
(Kenan Malik, The Observer)
