Period u kom je Bosna bila pod vlašću Osmanlija obuhvata nekoliko stilskih pravaca poznatih u zapadnoevropskoj umjetnosti i muzici pod nazivima renesansa, barok, klasicizam i romantizam. Pretpostavka je da se umjetnička muzika u Bosni nije razvijala u skladu s karakteristikama pobrojanih stilskih razdoblja, ali se mogu izdvojiti pojedine zanimljivosti o poimanju Bosne u tom periodu. Vrlo značajno ime iz renesansnog perioda, koje je zabilježeno u svjetskoj historiji muzike, jeste Franjo Bosanac.
“(Franciscus Bossinensis), kompozitor. Rođen je potkraj XV st. u Bosni, živio je u prvoj polovini XVI st. u Mlecima. Da je bio rodom iz naših krajeva pokazuje nadimak ili prezime Bosanac (Bossinensis), kojim se potpisivao na svojim tiskanim djelima, a ovakvo tumačenje njegova podrijetla (...) danas je među našim i stranim muzikolozima gotovo općenito prihvaćeno. (...) Nagađanja D. Plamenca, prema kojima bi B. (Bosanac – op. a.) bio ‘jamačno bosanski franjevac’ ili pak dvorski muzičar nekog bosanskog kralja ne mogu se ničim potvrditi. (...); djela su mu (...), nastala kao plod njegovih 'nježnih godina’, što upućuje na to, da je morao biti rođen u posljednjim decenijama XV st. (oko 1490); u doba, kada je stvarao i objavljivao svoja muzička djela (tj. nekoliko godina prije 1509, a možda i nakon 1511), živio je u Mlecima (...).
B. je objavio dvije knjige tabulatura za lutnju. Prva, Tenori e contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per cantar e sonar col lauto. Libro Primo, Francisci Bossinensis Opus, tiskana je 27. III 1509. u Mlecima kod Ottavija Petruccija, a druga je, pod istim nazivom (kao Libro Secundo), tiskana 10. V 1511 u Fossombroneu također kod Petruccija. (...) Glavni dio obiju knjiga sadržava talijanske frottole obrađene za jedan pjevački glas uz pratnju lutnje i niz ricercara – izgovarati ‘ričerkara’ op. a.- za samu lutnju (I knjiga 46 frottola i 26 ricercara, II knj. 56 frottola i 20 ricercara).”
Smatra se da je Bosanac preteča ranobarokne monodije i prvi kompozitor izvornih kompozicija za lutnju u navedenim oblicima čime je zaslužio mjesto u svjetskoj historiji muzike. Sličnih podataka o umjetničkoj muzici u vrijeme vladavine Osmanlija u Bosni nema, a novi impuls razvoju muzičkog života u Bosni dat će nova osvajačka imperija na tlu današnje Bosne i Hercegovine od osmog desetljeća 19. stoljeća. S druge strane, za osmanski period karakteristična je duhovna i svjetovna muzička tradicija koja se stoljećima prenosila usmenim putem, mijenjala i prilagođavala raznim društvenim promjenama
Duhovna (obredna, sakralna, crkvena, vjerska, religijska) muzika bila je zastupljena u svim religijama tadašnje Bosne. “Katolička muzika razvijala se u okvirima petrovačkih crkava i franjevačkih samostana (...).” Jedan od duhovnih oblika specifičnih za BiH jeste Missa quotidiana (lat. quotidie – svaki dan; quotidiana – svakidašnja) (Svakodnevna misa)16, nastala, vjerovatno u 17. stoljeću.”17 O pravoslavnom muziciranju nema posebnih saznanja niti o novim oblicima liturgijske muzike. Doseljavanjem Jevreja Sefarda u Bosnu nakon izgona iz Španije 1492. godine pojavljuje se sinagogalno obredno pjevanje.
Širenjem islama u Bosni i prihvatanjem nove religije od većine stanovništva pojavili su se i oblici islamske duhovne muzike. Iako se smatralo, i još uvijek ima sličnih razmišljanja, da je muzika u islamu zabranjena, ona je ustvari zastupljena kroz sve oblike “učenja” što je vokalno melo-ritmičko oblikovanje teksta vjerskog sadržaja ili muzički rečeno – pjevanja.
Naime, od samog poziva na molitvu, ezana, do izvođenja mevluda, tevhida i drugih sličnih vjerskih obaveza i običaja, evidentan je muzički segment jer u svom izvođenju imaju zvukove različitog trajanja, visine, boje i jačine – znači imaju tonove. Relacije među tim tonovima daju određeni ritam i melodiju kojima se uče (realiziraju) adekvatni sadržaji vezani za pojedine dijelove islamskih vjerskih obreda. Način izvođenja islamskog obreda je mekam ili makam, termin / pojam koji ima više značenja, a porijeklo mu je iz 12. stoljeća i najčešće se veže za arapsku civilizaciju.
