Muhamed Ali, rođen 17. januara 1942, jedan od najvećih sportista svijeta svih vremena, bokserski šampion čiji su se mečevi s nestrpljenjem čekali u cijelom svijetu i gledali u kasnim noćnim satima, na današnji je dan prije 60 godina prvi put postao svjetski šampion u teškoj kategoriji, nakon što je pobijedio dotadašnjeg šampiona Sonnya Listona. Liston je važio za neprikosnovenog gospodara ringa, dok su Alija tada smatrali ausajderom. 

Ali u jednom od najneverovatnijih preokreta u historiji sporta, Liston je nakon šest rundi ostao u svom uglu, a Ali, tada još pod imenom Cassius Clay postao je novi šampion. Dva dana kasnije Clay je ponovo šokirao javnost objavom da je prihvatio učenja Nacije Islama.

Naredne tri godine Ali je potpuno dominirao bokserskom scenom. U revanšu protiv Listona 25. maja 1965. došao je do pobjede nokautom u prvoj rundi. Uslijedili su trijumfi nad Floydom Pattersonom, Georgeom Chuvaloom, Henryjem Cooperom, Brianom Londonom i Karlom Mildenbergerom. 14. novembra 1966. Ali se borio protiv Clevelanda Wiliamsa. U toku tri runde, Ali je zadao više od 100 udaraca, postigao četiri nokdauna. Nakon Alijevog trijumfa nad Wiliamsom slijedile su pobjede nad Ernijem Terelom i Zorom Folleyem.

Tri godine nakon osvajanja šampionske titule, 28. aprila 1967, pozivajući se na svoja vjerska uvjerenja, Ali je odbio ići u rat u Vijetnamu. Mnogi Amerikanci su žestoko osudili Alijev stav jer su u to vrijeme još uvijek podržavale američki rat u jugoistočnoj Aziji.

Aliju je oduzeta titula i na tri i po godine mu je zabranjeno da boksuje. Osim toga, bio je optužen i 20. juna 1967. godine osuđen na pet godina zatvora za odbijanje učešća u američkoj vojsci. Iako je ostao na slobodi uz kauciju, prošle su četiri godine prije nego što je Vrhovni sud SAD jednoglasno poništio njegovu osudu.

U međuvremenu je Alijev utjecaj na američko društvo rastao i on je postao simbol borbe za pravdu. Alijeva poruka da crnci moraju pružiti otpor dominaciji bijelaca došla je na vrhuncu pokreta za građanska prava. Pošto je odbio prijem u američku vojsku, on se također zalagao za tvrdnju da „osim ako nemate jako dobar razlog za ubijanje, rat je pogrešan“. Kao što je kasnije primijetio crnački aktivista Julian Bond: “Kada je figura tako herojska i voljena poput Muhameda Alija ustala i rekla: ‘Ne, neću ići’, to je odjeknulo cijelim društvom.”

Ali je bio i ostao ljudska i sportska gromada. U Bosni su ga voljeli i navijali za njega, a on je tokom agresije na našu domovinu otvoreno i javno iskazivao poštovanje prema borbi našeg naroda za slobodu. Tokom jednog boravka bosanskohercegovačke delagacije u New Yorku susreo sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem.

Bokserska karijera Muhameda Alija okončana je 1981. godine. Alijeve kasnije godine obilježile su fizički pad. Oštećenje mozga uzrokovano udarcima u glavu rezultiralo je nerazgovjetnim govorom, usporenim pokretima i drugim simptomima Parkinsonovog sindroma. Umro je 2016. godine u bolnici u Scotsdaleu u Arizoni.