Danas se navršava pet godina otkako je na bolji svijet preselio Muhamed Ali, čovjek koji je rođen kao Cassius Clay, koji je letio poput leptira a ubadao poput pčele. Rođen u Louisvilleu, u američkoj državi Kentucky, 17. januara 1942. godine, Muhamed Ali je vjerovatno najbolji bokser svih vremena, ali i kulturna i društvena ikona.

U karijeri koja je trajala 21 godinu pobijedio je u 56 mečeva, od čega u 37 knockoutom. Izgubio je samo pet puta. Često je govorio o problemima rasizma, ali i o religiji i politici, zbog čega je tokom cijele karijere smatran kontroverznom ličnošću. Njegove dosjetke počesto su bile brze kao njegovo kretanje u ringu.

Muhameda Alija većina prepoznaje kao najboljeg boksera svih vremena, no boks je bio tek dio njegove neprekidne borbe. Ali je bio borac i izvan ringa: za prava crnaca, za islam, za slobodoljubivu Ameriku, za ljude, za vlastiti život nakon što mu je dijagnosticirana teška bolest. 

Osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine, Ali je bio borac za rasnu ravnopravnost u Sjedinjenim Državama. Dan nakon što je u februaru 1964. pobijedio Sonnyja Listona, Ali je primio islam i promijenio ime iz Cassius Clay u Muhammad Ali.

Tri godine kasnije, 1967., postao je slavan proglasivši se prigovaračem savjesti nakon što je pozvan da se prijavi u američku vojsku. Zbog toga mu je tri godine bilo zabranjeno ući u ring ali se vratio i nastavio pobjeđivati.

Prvi put se oženio 14. avgusta 1964. godine sa Sonji Roi, ali se par razveo godinu i po kasnije. Maryum, Jamillah i Rasheda (blizanci) i Muhammad Jr. su četvero djece iz braka s Belindom Boyd, s kojom se oženio u avgustu 1967. godine i koja je također primila islam.

Veronika je bila njegova treća supruga, majka njegovih kćeri Hane i Laile. Taj je brak okončan 1986. godine. S Yolandom Williams bio je u braku 30 godina, od 1986. do njezine smrti 2016. Usvojili su Asaad Amind kad je imala pet godina.

Uz sedmero djece rođene u tri bračne veze Ali je imao i još tri kćerke, Kiiursten, Miju i Khaliu.

Tri godine nakon što se oprostio od ringa, 1984. godine, Muhamedu Aliju dijagnosticirana je Parkinsonova bolest. Jedan od njegovih liječnika kazao je da bi to moglo biti posljedica brojnih udaraca koje je primio tokom svoje karijere.

Parkinsonova bolest uveliko je oštetila njegove motoričke sposobnosti i govor, ali i dalje je bio aktivan kao humanitarac i ambasador dobre volje. Podržavao je otpor Bosne i Hercegovine protiv Agresije početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.

“Iako sam život živio onako kako sam osjećao da trebam, a ne da zadovoljim druge, kao uzor mnogim mladim ljudima i dalje osjećam odgovornost. Moram biti slobodan, ali isto tako moram raditi ono što je ispravno. Bio sam svjestan da mnogi ljudi, pogotovo mladi, posmatraju ono što činim, tako da sam se suzdržavao od toga da psujem, da koristim droge ili činim stvari kojima bih osramotio sebe i svoju porodicu. Pokušao sam živjeti čistim i časnim životom, ne samo zbog toga što sam bio uzor nego zato što je to bila ispravna stvar”, napisao je, između ostalog u autobiografiji.

“Želio bih da me pamte kao čovjeka koji je osvojio tri titule u superteškoj kategoriji, kao čovjeka koji je imao smisla za humor i koji se sa svima jednako ophodio. Želio bih da me pamte kao onog koji nije s visoka gledao na ljude koji su ga pratili i koji je pomogao onoliko koliko je mogao. Kao čovjeka koji je ustao za svoja uvjerenja, bez obzira na posljedice. Kao čovjeka koji je sve ljude htio ujediniti kroz vjeru i ljubav. Ako je to previše, onda bih pristao i na to da me pamte kao odličnog boksera koji je postao lider i šampion svoga naroda. Ne bih se mnogo ljutio ako zaborave koliko sam bio lijep.”