Bh. napadač se već neko vrijeme dovodi u vezu s trofejnim klubom iz Istanbula, a od ranije je poznato da 37-godišnji fudbaler uoči početka priprema za iduću sezonu napušta italijanski Inter, s kojim je prošle sezone igrao i finale UEFA Lige prvaka.

Džeko je počeo karijeru u sarajevskom Željezničaru, a zatim je igrao za Usti nad Labem, Teplice, Wolfsburg, Manchester City, Romu i posljednje dvije sezone za Inter. U dresu reprezentacije BiH odigrao je 129 utakmica i postigao 64 gola, po čemu je rekorder.

Prvi fudbaler iz Bosne i Hercegovine koji je zaigrao u dresu turskog velikana Fenerbahçea bio je Asim Ferhatović Hase 1963. godine. No, Hase nije ostavio dubok trag u Istanbulu, jer je nakon mjesec dana i devet utakmica odlučio vratiti se u Sarajevo.

Ostala je zabilježena njegova izjava, za koju se može reći da je vjerodostojna, nakon povratka iz Istanbul: "Ne mogu brate ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im, bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu."

Nakon njega još jedan bivši igrač FK Sarajevo zaigrao je za Fenerbahçe, Srebrenko Repčić, koji je za ovaj klub igrao između 1983. i 1985. godine, u 62 utakmice dao je 13 golova.

Slijedeći koji je zaigrao u dresu Fenera bio je Demir Hotić, koji je u sezoni 1993/1994 u Fenerbahçe stigao je iz Njemačke, gdje je igrao za nekoliko drugoligaških timova, a njegov vrhunac karijere bio je igranje u Bundesligi za Stuttgart jednu sezonu, te tri sezone za FC Kaiserslautern sa kojim je osvojio kup Njemačke 1990. godine. Iz Kaiserslauterna 1993. godine prešao je u Fenerbahče, gdje je u jednoj sezoni odigrao ukupno četiri utakmice i dao jedan gol.

Godinu poslije Hotića dres Fenerbahçea obukao je Elvir Bolić (1995-2000). Bolić je karijeru počeo u Čeliku iz Zenice, nastavio u Crvenoj zvezdi, da bi 1992. otišao u Tursku i tamo postao jedan od najboljih stranih igrača lige nastupajući za nekoliko turskih klubova. Ipak, najbolje fudbalske godine i najbolje rezultate ostavrio je igrajući za Fenerbahçe. U dresu ovoga kluba odigrao je 146 utakmica i postigao 69 golova.

Bolić će ostati upamćen i kao strijelac jedinog gola u utakmici protiv Manchester Uniteda 30. oktobra 1996. kada je prekinuo niz od 40 godina nepobjedivosti Manchester Uniteda na Old Traffordu u eurokupovima.

U sezoni 1998/1999 Boliću se pridružio u Fenerbahçeu njegov imenjak Elvir Baljić. Baljić je fudbalsku karijeru počeo u Željezničaru, međutim tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu igrao je u Sarajevu za koje je u 11 utakmica postigao 8 golova i time privukao pažnju turskog Bursaspora. U Bursasporu provodi tri odlične sezone, te u 87 ligaških utakmica postiže 42 gola. U ljeto 1998. godine za 9.500.000 € prelazi u Fenerbahçe gdje u samo jednoj sezoni uspjeva privući pažnju najvećih evropskih klubova. U toj sezoni u 30 utakmica za Fenerbahçe postigao je 18 golova. Sredinom 1999. godine za 26.000.000 € prelazi u Real Madrid, i tako postaje najskuplje plaćeni igrač sa prostora bivše Jugoslavije ikada. Taj rekord je držao sve do januara 2011. godine kada je Edin Džeko iz VfL Wolfsburga prešao u Manchester City za 32.000.000 €.

Sa Realom je u sezoni 1999/2000. osvojio Ligu prvaka i tako ispunio svoj dječački san. Međutim povrede su ga spriječile da napravi više u Realu, te je često proglašavan jednim od najgorih pojačanja Real Madrida. U 11 odigranih utakmica (8 ušao sa klupe) postigao je samo jedan gol. Naredne dvije sezone provodi na posudbama, prvu 2000/2001. u Fenerbahçeu sa kojim osvaja tursku Super Ligu, te sezonu 2001/2002. u Rayo Vallecanu. U ljeto 2002. godine ponovo se vraća u Tursku, odnosno u Galatasaray gdje ostaje sve do 2004. godine, kada prelazi u Konyaspor. Na polusezoni 2004/2005. turske Super Lige, Baljić na iznenađenje svih odlučuje u 31. godini da prekine fudbalsku karijeru. Međutim njegovo odsustvo sa fudbalskih terena nije dugo trajalo, te 2005. godine potpisuje za Ankaragücü. Sredinom 2006. godine potpisuje dvogodišnji ugovor sa Istanbulsporom gdje ostaje sve do kraja svoje fudbalske karijere, odnosno do 2008. godine.