Stećci i jedinstveni bosanski muslimanski nišani, koji su se razvili iz bosanskog stećka, najvažniji su arheološki i kulturni spomenici evropskih muslimana Bošnjaka. Uprkos višestoljetnoj srpskohrvatskoj asimilaciji i denacionalizaciji, Bošnjacima je uspjelo da ih sačuvaju u svom narodnom predanju, kao svoje narodne predislamske i islamske nadgrobne spomenike. Sačuvala ih je i zemlja Bosna, na 175 lokacija na kojima su stećci i nišani jedni pored drugih, ili u neposrednoj blizini.

Iz posljednje zloupotrebe nominacije stećka na listu UNESCO-a, nesuvislom definicijom po kojoj je stećak "dio zajedničke tradicije i kulture naroda koji žive u četiri susjedne države" a u vezi sa pseudoznanstvenom tvrdnjom Dubravka Lovrenovića da „između stećaka i sepulklarne umjetnosti osmanskog razdoblja kontinuiteta jednostavno nema," Bošnjaci moraju izvući pouku i konačno se osvijestiti. Naime, Bošnjaci se ne mogu kao narod uništiti i izbrisati sa bosanskog tla ukoliko se ne izbrišu njihovi zemni ostaci što leže u bosanskome tu i u zemlji Bosni, ispod stećaka i nišana. Brisanje zemnih ostataka Dobrih Bošnjana i Bošnjaka uveliko traje, u mjeri u kojoj do sada nikad nije trajalo, samo što to mnogi ne vide.

Bošnjaci, kojima se od strane njihovih neprijatelja osporava pravo na domovinu Bosnu i Hercegovinu i na njihov najznačajniji srednjovjekovni spomenik, kao i svi drugi narodi koji drže do svoje prošlosti, moraju osnovati svoj nacionalni Centar ili Institut za stećak i nišan. Krajnje je vrijeme da se taj Centar osnuje.

Savremenim i vješto zamaskiranim misionarima, koji u suštini perfidno slijede srednjovjekovne inkvizitore bosanske „heretičke zlote"; koji pišu knjige o stećcima uvodeći u naučnu terminologiju „trećeentitetski" i u historijskim izvorima nigdje neposvjedočeni termin „humski stećak" ili „hrvatski stećak"; koji u studijama i pojedinačnim radovima o stećcima, a posebno na nominacionoj aplikaciji UNESCO-a, u cijelosti izostavljaju dovišta uz stećke i nišane; koji u odlukama Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ignoriraju i izostavljaju nišane i muslimanska mezarja pored stećaka; koji u aplikaciji stećaka na listu UNESCO-a izostavljaju Vjeru bosansku ili Crkvu bosansku, kao i pismo stećaka i najstarijih nišana bosančicu; koji prikrivaju nišan situiran pored nadgrobnog spomenika crkvenobosanskoga gosta Milutina, u Humskom; koji klešu i dodaju latinske križeve na stećke - ne smije se vjerovati.

Već zagovaraju osnivanje srpsko-hrvatsko-crnogorsko-bosanskog Međunarodnog instituta za stećak, čiji bi suštinski zadatak bio da se stećak definitivno otuđi od zemlje Bosne i Bošnjaka. te da se međunarodno verifikuje kao dio zajedničke tradicije i kulture naroda koji žive u četiri susjedne države.

(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo, 2017)