Kolumnistica La Lecture, književnog dodatka španskog lista El Mundo, Alba Muñoz, juče je objavila svoj prvi roman pod naslovom „Polilla“ ("Moljac"). Nije riječ o fiktivnom romanu, niti o tipičnoj autobiografiji, a još manje o novinarskoj hronici, objavio je taj tiražni španski dnevnik.

Kolumnistica iz Barcelone u svojim je ranim dvadesetima osjetila zov novinarske džungle i uputila se u srce bivše Jugoslavije u potrazi za pričom koju je htjela ispričati. Pronašla je dvije: jedna ju je odvela u utrobu ljudske seksualnosti, u najmračnije i najpokvarenije kutke uma koji održavaju međunarodnu trgovinu ženama, pošast koja je još uvijek zabrinjavajuće česta na Balkanu; druga u vlastitu izopačenost. “Kod žena postoje i impulsi za posjedovanjem i nasiljem”, kaže ona danas, tri desetljeća kasnije.

Kada je prvi put došla u jednu od svojih brojnih posjeta Bosni i Hercegovini, u osvit 2010-ih, posjetila je Srebrenicu. Puno je čitala o toj temi, temeljito je proučila kako je taj grad postao najprije koncentracijski logor, potom ovozemaljski pakao. No, dok je stajala u tom ambijentu, danas uređenom groblju okruženom mirnim mukanjem krava, nije osjetila ono što je on mislila da će osjetiti. "Očekivala sam da ću pasti na koljena, prevaliti se od boli, ali to se nije dogodilo. Pretpostavljam da sam to, na neki način, već probavila", prisjeća se.

Užas ju je dočekao, neočekivano, oslikan na zidovima stare tvornice akumulatora koja čuva grobnice, napuštene zgrade u kojoj je bio štab „plavih kaciga“ zaduženih za sigurnost hiljada izbjeglica koje uopće nisu štitili. Drugi kat, onaj s vojničkim spavaonicama, bio je onakav kakav su ostavili 1995. godine.

Između Yogi medvjeda i hrabrog Paje Patka, svima s cigarom koja im visi iz usta, "razbacani harem žena nacrtanih olovkom i ugljenom, duge kose koje nude svoje guzice, svoja usta ili svoj lobotomizirani pogled" bio je raširen pred Albom. Kompoziciju je okrunio tenk čija je cijev bila penis s izrazito crvenim glavićem usmjerenim prema stražnjici brižne pin-up djevojke i natpisom na bosanskom jeziku: "Želje rata koje se stvarno ostvaruju."

"Bila sam prestravljena razinom dehumanizacije. Čitala sam o tome kako su mirovnjaci tražili od izgladnjelih izbjeglica seksualne usluge u zamjenu za hranu, kako su to činili čak i kroz rešetke. Tako da sam osjetila prvi šok kada sam otkrila činjenicu da je neko osjetio vrstu seksualne želje dok patrolira područjem koje je bilo pod opsadom, prepunim prestravljenih civila. Situacija koja se, nažalost, ponavlja u svim ratovima“, kaže spisateljica.

"Ali s druge strane osjećala sam da, na neki način, nisam ni toliko iznenađena. Muškarci su ti koji su uvijek bili na frontu. Nismo se socijalizirali u invaziji, u ratu, ali taj nasilni poriv za posjedovanjem drugoga, krvi, spola, mislim da je to nešto što žene također imaju", razmišlja ona.

Upravo je taj instinkt odveo Albu Muñoz na Balkan, s friškom diplomom Fakulteta novinarstva. "Željela sam pogledati u ponor na vrlo romantično idealiziran način da vidim što je istina svijeta i naše prirode", kaže ona.

I dječak se pojavio.

Nalazimo je na prvim stranicama knjige, zarobljenu Darka, njenog nasilnog i nabusitog dečka iz Bosne, koji je danima kidnapuje u spavaću sobu njezine porodične kuće, gdje joj nanosi bol i zadovoljstvo, gotovo u jednakim dijelovima. "Opasne veze su za mlade djevojke ono što je brzina za dečke, način da se staviš na kocku, da znaš dokle možeš. Žene nisu ni svjesne kolika je naša fizička snaga. Postoji potiskivanje nekih želja i višak mjera opreza koji nas čine ranjivima na buduće nasilje", objašnjava.

„Moljac“ je, konačno, fikcionalizirana biografija, ali nije rođena kao takva nego kao novinarska reportaža. Viktimizacija autorice, koju je zlostavljao njezin partner u okruženju koje je istraživala gotovo institucionalizirane strukture seksualnog nasilja, motiviralo je njezinu promjenu fokusa. Jer „Moljac“ je priča o ženama koje žrtvu prepoznaju u drugima, ali nikad u sebi.

I usred tog oslobađanja prožetog nasiljem, mlada Alba pronalazi Nikolinu, istih godina, istih briga, ali rođenu u potpuno drugačijem kontekstu, koju je njezin dečko prodao kao seksualnu robinju i prenošena je od vlasnika do vlasnika diljem Evrope sve dok nije uspjela pobjeći. I skloniti se u sigurnu kuću s desecima žena poput nje. Mlada žena konačno slobodna koja ponovno veže uzicu oko vrata čim ostane sama. Susret njih dvoje predstavlja prekretnicu u romanu, kao i u životu autora.

Ono što je trebala biti velika reportaža o trgovini ženama u poslijeratnoj Bosni, postalo je nešto mnogo intimnije.  „Moljac“ je priča o potrazi koja počinje prije petnaest godina, kada se njen protagonist odluči nastaniti u Bosni tek nakon završene škole novinarstva. Kreće u potragu za velikom pričom, ali jedne noći upoznaje Darka i završava zaključana u spavaćoj sobi čiji ključ ima samo on. Tajanstveni poziv jedne žene otkrit će mrežu tajnih kuća u kojima se skrivaju žrtve trgovine ljudima. Za to vrijeme u Barceloni je čeka otac s kojim je imala složen odnos koji ju je obilježio odmalena.

Alba Muñoz, novinarka je, spisateljica i radila je kao free lancer u raznim dijelovima svijeta, uključujući Balkan, Bliski istok i jugoistočnu Aziju. Između 2018. i 2019. živjela je u Južnoafričkoj Republici, odakle je pisala za El País, a pet godina je bila spisateljica i urednica u online magazinu PlayGround gdje se specijalizirala za digitalno novinarstvo i feminizam.