Osim što uzrokuje masovnu smrt i razaranja, te raseljava milione ljudi, rat u Ukrajini nastavlja da izaziva snažne stagflatorne pritiske širom globalne ekonomije. Nastala šteta – bilo u obliku viših cijena hrane i energije ili novih poremećaja u lancu nabavke – ne može se lahko ili brzo sanirati prilagođavanjima domaće politike.

Za većinu zemalja neposredne ekonomske posljedice rata uključuju veću inflaciju (koja narušava kupovnu moć), niži ekonomski rast, povećanu nejednakost i veću finansijsku nestabilnost. U međuvremenu, multilateralni sistem sada se suočava s većim preprekama za prekograničnu koordinaciju politike potrebne za rješavanje hitnih globalnih problema, kao što su klimatske promjene, pandemije i migracije.

Izazovi su posebno akutni za krhke uvoznike robe, zemlje u razvoju, posebno u poređenju s problemima s kojima se suočavaju napredne ekonomije. To je razlika između opravdane zabrinutosti oko krize troškova života u Velikoj Britaniji, naprimjer, i straha od gladi u nekim afričkim zemljama. Veći trgovinski i budžetski deficiti Sjedinjenih Američkih Država izgledaju znatno manje problematični od potencijalnih neizvršenja obaveza od strane izuzetno zaduženih zemalja s niskim dohotkom. I dok bi nedavni pad vrijednosti jena mogao privući pažnju u japanskom kontekstu, neuređeni kolaps deviznih kurseva siromašnijih zemalja mogao bi podstaći rasprostranjenu finansijsku nestabilnost.

Kako mi je Michael Spence, nobelovac iz ekonomije i stručnjak za dinamiku rasta i razvoja, nedavno istakao, vjerovatnoća istovremenog rasta energetske, prehrambene i dužničke krize zabrinjavajuće je visoka za previše zemalja u razvoju. Ako se taj scenarij iz noćne more ostvari, efekti će se osjetiti daleko izvan pojedinačnih zemalja u razvoju – i proširit će se daleko izvan ekonomije i finansija.

Stoga je u interesu naprednih ekonomija da pomognu siromašnijim zemljama da smanje rastući rizik od malih ekonomskih požara posvuda. Nasreću, postoji bogat historijski zapis, posebno iz 1970-ih i 1980-ih, koji se može koristiti u tom pogledu. Efikasno djelovanje danas zahtijevat će od kreatora politike da usavrše dokazana rješenja i podrže njihovu održivu implementaciju snažnim vodstvom, koordinacijom i istrajnošću.

Za početak, potrebna je preventivna multilateralna inicijativa za restrukturiranje duga i olakšice kako bi se prezaduženim zemljama i preopterećenim kreditorima osigurao neophodni prostor za postizanje urednih ishoda od slučaja do slučaja. Multilateralno koordiniran pristup također je ključan kako bi se smanjio ometajući – a ponekad i paralizirajući – rizik slobodnih jahača, i kako bi se osigurala pravedna podjela tereta među zvaničnim kreditorima, kao i s privatnim zajmodavcima.

Osnaživanje robnih rezervi za hitne slučajeve i sredstava za finansiranje od ključnog je značaja kako bi se smanjio rizik od nereda u vezi s hranom i gladi. Takve mjere također mogu igrati korisnu ulogu u suzbijanju razumljive, ali kratkovidne sklonosti nekih zemalja da zabrane izvoz poljoprivrednih proizvoda i/ili da se uključe u neefikasno samoosiguranje kroz prekomjerno gomilanje zaliha.

Konačno, vlade bogatih zemalja morat će dati više službene razvojne pomoći kako bi podržale reformske napore pojedinih zemalja. Ovu pomoć treba produžiti pod vrlo povoljnim uslovima kroz dugoročne kredite s niskim kamatama ili direktne grantove.

U nedostatku bržeg napretka u ovim oblastima, fenomen malih požara posvuda će oštetiti globalnu ekonomsku dobrobit daljim slabljenjem rasta, povećanjem rizika od recesije i podsticanjem dodatne finansijske nestabilnosti. To bi doprinijelo trenutnim migracijskim izazovima, otežalo napore za rješavanje klimatske krize i odgodilo svjetsku akciju vakcinacije ključnu za sigurniji život s Covid-19. Štaviše, svi ovi problemi promovirali bi geopolitičku nestabilnost u vrijeme kada je globalni sistem već podložan rastućim pritiscima fragmentacije.

Bogati svijet pokazao je impresivno jedinstvo u pomaganju Ukrajini u borbi protiv ruske invazije. Sada treba pokazati isti nivo odlučnosti da zaštiti dobrobit svojih građana i svijeta u suočavanju s rastućim ekonomskim i finansijskim izazovima. Kreatori politike moraju imati za cilj da osiguraju da mnogi ekonomski požari izazvani sukobom u Ukrajini ne prouzrokuju drugi razorni pakao koji uništava živote ili sredstva za život mnogih najugroženijih ljudi na svijetu.

(Autor teksta, koji je objavio The Guardian je Mohamed El-Erian, glavni ekonomski savjetnik u Allianzu. Bio je predsjedavajući Vijeća za globalni razvoj Baracka Obame i bivši je zamjenik direktora MMF-a)