Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je na samitu Američko-izraelskog komiteta za javne poslove (AIPAC) da je iranski režim najveća opasnost s kojom se Izrael suočava jer je više puta prijetio da će napasti Izrael i uništiti ga.
"Mi smo jasni u pogledu mnogih opasnosti sa kojima se Izrael suočava u svim njihovim oblicima. Ali nema opasnosti s kojom se Izrael suočava, a koja je teža od one koju predstavlja iranski režim", rekao je Blinken, ističući da iranski režim "rutinski prijeti da će izbrisati Izrael sa mape."
Tvrdio je da Iran "nastavlja pružati oružje teroristima i zastupnicima kao što su Hezbolah i Hamas, koji odbacuju pravo Izraela na postojanje. Svoju agresiju izvozi širom, pa čak i šire, regiona, uključujući naoružavanje ruskih snaga dronovima koji se koriste za ubijanje ukrajinskih civila i uništavaju njegovu infrastrukturu. A zauzvrat Rusija pruža sofisticirano oružje Iranu."
Jasno je da Blinken veoma dobro obavlja posao branioca Izraela i opravdavanja njegovih zločina. Sedamdeset pet godina nakon što je uspostavljen na krvi Palestinaca, Izraelu su i dalje potrebni zagovornici i propagandisti koji će ga braniti, opravdavati svoje postupke i bjeliti njegove zločine.
Ali, zašto su SAD toliko zabrinute zbog prijetnji brisanjem Izraela sa mape? I zašto se nikada ne dovodi u pitanje ko je zbrisan sa mape da bi se napravio put okupacionoj državi?
U svojoj kritici navodne iranske podrške zastupnicima u regionu, Amerika previđa svoje postupke širom svijeta.
Kao Palestinac i sin izbjeglice, koji je zajedno sa svojom porodicom protjeran iz primorskog grada Al-Ramlaha, znam za masakre cionističkih bandi koji su izvršeni da bi zbrisali Palestinu i Palestince sa mape. Otac mi je pričao kako je pješačio oko 60 kilometara sa svojom braćom, sestrama, ocem i paraliziranom majkom od Al-Ramlaha do Gaze.
Njegova porodica je bila razbijena jer su neki odlučili da pobjegnu od masakra koje su provodile cionističke bande uputivši se na Zapadnu obalu, zatim u Jordan i drugdje. Rekao mi je koliko su patnje i agonije proživjeli pod cionističkom okupacijom i kako su se osjećali kada su bili protjerani iz svojih domova.
Porodica mog oca je jedan primjer stotina hiljada drugih palestinskih porodica koje su doživjele istu sudbinu. Svi su izbrisani sa mape historijske Palestine i zamijenjeni cionistima.
Ali ove porodice se ne pominju u Blinkenovom govoru.
SAD imaju brojne zastupnike u rasponu od odmetnutih država, autoritarnih režima i terorističkih grupa koje pomažu u suzbijanju sloboda, mijenjanju kultura, krađi prirodnih resursa ili održavanju slobodnog tržišta za američke proizvode.
SAD su tvrdile da je razlog za svrgavanje Sadama Huseina posjedovanje oružja za masovno uništenje, ali je postalo jasno da su te tvrdnje bile lažni izgovori da se opravda napad na državu bogatu naftom i uspostavi proxy režim koji drži zatvorene oči dok se resursi izvlače.
SAD također podržavaju egipatski režim na čelu s Abdelom Fattahom Al-Sisijem, koji je došao na vlast u krvavom vojnom udaru kojim je svrgnut prvi slobodno izabrani predsjednik Mohamed Morsi. Al-Sisi je američki zastupnik koji je na vlasti kako bi osigurao da državpm susjedom Izraela vladaju oni za koje se smatra da su njegovi 'prijatelji'.
U isto vrijeme, SAD imaju svoje zastupnike u Siriji koji se koriste za borbu protiv Turske i održavanje okruženja koje zahtijeva da američke trupe ostanu na terenu, dok sve to vrijeme kradu naftu iz zemlje. Također su uspostavljene veze između SAD-a i organizacija koje su ranije klasificirale kao terorističke.
SAD igraju istu politiku kao Iran, razlika je u tome što Iran nije globalna supersila i može se koristiti kao lokalni bauk koji treba da bude ugušen da bi svijet postao sigurnije mjesto. Sve to vrijeme Izrael je taj koji svakodnevno šteti regionalnoj politici, ubija ljude i krši međunarodno pravo. Dok ga SAD nastavljaju podržavati i koristiti u svoju korist.
Piše: Motasem A Dalloul
