Ne samo Bosna i Hercegovina, već i regija, a zatim sve dalje i dalje, ostali su zatečeni i šokirani nakon ubistva mlade Nizame Hećimović u Gradačcu, koju je ubio monstrum Nermin Sulejmanović pred devetomjesečnom bebom, prenoseći ubistvo uživo putem društvenih mreža. Gotovo jednako bile su šokantne vijesti da je mjesto gdje se krila Nizama ubici dojavila policijska službenica iz Gradačca koja je, navodno, bila i u ljubavnoj vezi s ubicom.

U prošlom broju pisali smo o neradu tužilaštva, odnosno malim ili skoro nikakvim kaznama počiniocima prekršajnih djela, zbog čega isti nemaju straha ponoviti ista ili gora djela. Sličan slučaj bio je i kod Nizame, koja je policiji prijavila ubicu, tražila zabranu prilaska, što je sud zbog nedovoljnih dokaza odbio. Samo nekoliko dana poslije Nizama je ubijena.

Roditeljska (ne)pažnja

Kao što smo napomenuli, cijeli je slučaj od građana Bosne i Hercegovine popraćen u stanju šoka, s nevjericom, žaljenjem i osuđivanjem. Međutim, pomalo je čudno zašto su se građani u tolikoj mjeri šokirali kada u istoj ovoj državi roditelji vode djecu na koncert “megapopularnog” repera iz Srbije, Stefana Đurića Raste. Ako bismo prizvali sjećanje na snimke i fotografije s koncerta Raste u sarajevskoj Zetri 2019. godine, prvo što se može primijetiti je maloljetna publika u prvim redovima. Na snimcima možemo vidjeti djecu od petnaestak godina, koja su vjerovatno došla s roditeljima ili starijom braćom i sestrama. I ostatak publike u većini nije previše odmakao od punoljetstva. A koju to muzičku “umjetnost” Rasta nudi publici?

“Tako si dobra, drugo ime estetika, znam ti mamu, znači znam da ti je dobra genetika”, jedan je od Rastinih stihova. Pjevaju li majke koje djecu vode na Rastin koncert zajedno s njima ove stihove?

“Mala voli Audi, mala voli BMW, mala voli dolare, mala voli evre, penje se na stolove, voli separe, nemoj biti siguran da mala voli tebe”, još je jedan od stihova ovoga “popularnog” repera. Priželjkuju li ovu stvarnost roditelji svojim kćerkama?

No, nije navedeni koncert jedini konkretni problem. Nažalost, govorimo o onome što je postalo opće mjesto (ne)ukusa, govorimo o kontrakulturi koja se uspjela nametnuti kao kultura sama. Nas ne zanima isprazno moraliziranje niti želimo izražavati svoju zabrinutost poput licemjernih malograđanskih uzbunjivača, ali, za Boga Miloga, pogledajmo trendove na YouTubeu u Bosni i Hercegovini. Na vrhu liste dočekaju nas Jala Brat i Buba Corelli, dvojac kojima je i sarajevska kantonalna vlast sponzorirala javne nastupe i time ih legitimizirala, valjda u želji da pokažu da i oni vole sve što vole mladi, da su moderni, da su u trendu, šta li?

“Mala crna k'o Gana, pogled njen me reže k'o katana, na njoj sve je Dolce Gabbana, mami ko niklovana, ko V8, G class, mrka me nosa, pištolj kad ne nosam ima nas osam”, između ostaloga jedna je od najslušanijih njihovih “pjesama”. Među najpopularnijim pjesmama je i Ola ola od Relje i Devito, koja u svojim stihovima poručuje “žurka je i preko dana, samo belo i kafana, ona gola, bleji sama, zove, moli da je ah”.

Nadalje, pjesma “Ljubi brat” od Relje govori o nekim drugim “problemima”.

“Dane oboje mi ku*ve i problem, ne pitaj me kol'ko para, aj' samo od*ebi, oko mene dim, crna stakla, revolver, zar je i tvoj srećo, uperen ka meni?”

Još jedna “poznata” pjesme od Devita u svojim stihovima govori o “ljubavi”.

“Mala je avion, skupa ko koke kamion, ma džaba si joj priš'o, svima rekla je adios, ajde, dođi, ljubi me, ili pucaj, ubij me”.

Dođi, ljubi me ili pucaj, ubij me? Može li publika koja sluša i ponavlja riječi ove pjesme zaista poslije biti šokirana što neko na kraju i ubije? Koliko roditelji obraćaju pažnju na tekstove pjesama koje im djeca slušaju? Šta možemo očekivati od djece, omladine koja pati, tuguje ili se veseli i raduje uz pjesme koje se međusobno takmiče koja će više sadržavati psovki, prostih riječi, prijetnji, nasilja, u kojima je ego nabildan do čudovišnih razmjera... Spotovi ovih pjesama takvog su sadržaja da bi i odrasloj osobi, barem onoj koja drži do svojeg morala, trebalo, ako ništa, biti neugodno dok ih gleda, a kamoli onima za koje kažemo da “na njima svijet ostaje”.

Nasilje kroz rijaliti

Ono što je predstavljeno kao personifikacija ljubavi, muško-ženske ili prijateljsko-bratsko-sestrinske, današnja industrija muzičkih Rasta, Jala, Relja i ostalih Buba opisuje kroz skupocjene automobile, nakit, novac, opijanje, drogiranje, nasilje, fizičku snagu i tjelesnost na najnižoj grani egzistencije – onoj koja priliči hajvanskom svijetu. I kako nakon svega toga da očekujemo veze i brakove u kojima dominira razumijevanje, empatija i, na kraju krajeva, ljubav, ona opjevana u umjetničkih praksama kojih se niko ne bi postidio.

Među najgledanijim i na internetu najtraženijim “emisijama” je i “Zadruga”, koja je, ustvari, prijenos gore navedenih pjesmotvornih praksi u životni kavez. Potpuna je to animalizacija, dakle, spoj strasti i agresije koje se postavljaju u zatvoreni prostor pod budnim okom kamera i koje na koncu eksplodiraju, jer to im je i priroda ako se ne susprežu. Promoviraju se “velike ljubavi“ kroz preljub, kroz seksualne radnje uživo, kroz laži i podmetanja, kroz navodno izbacivanje iz emisije zbog nasilja da bi producent nasilnike vraćao jer „tako traži publika“. Nikad dosta drame publici, žedna je krvi, a nova era donosi novu vrstu gladijatorskih borbi, zadrugaških u kavezima. Nova događanja iz bestijalnog kaveza možete, među ostalim, konzumirati i na portalu „Dnevnog avaza“, koji je ovih dana bio mnogo angažiran da prenosi detalje o monstrumu iz Gradačca. Posve je razumljiv interes jer govorimo o zakonu spojenih posuda, o kompatibilnostima, o novoj razini onoga što nastaje socijalnim interakcijama po raznim kavezima koji se prenose uživo. Da, zadrugaši su udarne vijesti, njihovi suodnosi i međusobne posvađanosti, s naglaskom na nasilne odnose, prenose se poput utakmica, poput događaja od nacionalne važnosti – uživo.. O čemu je tačno riječ možemo vidjeti i kroz naslove ovakvih vijesti.

“Brutalna svađa u Zadruzi: Zvezdan poručio Anđeli da će ga otjerati na robiju” naslov je jedne vijesti koju prati nadnaslov “Ljubav na klimavim nogama”.

„Haos u rijalitiju: Bilal tukao Maju, šutnuo stolicu, ona ga ošamarila”, “Haos u Zadruzi: Kristijan Golubović i Bugarin Emil pretukli Uroša” naslovi su vijesti iz 2022. godine. “Zvezdan napao Anu i poručio joj: Ja ću tebe da udarim iz sve snage”, “Zvezdan s nožem krenuo na Anu”, “Marko nasrnuo na Sanju” i tako se redom promovira i poziva u nasilje sve dok neki monstrum ne ubije Nizamu i one koji mu se nađu na putu. I onda se neko čudi!? I onda se medij sa ovakvim standardima u proizvodnji vijesti u slučaju ubijene Nizame predstavlja kao zaštitnik žena i promovira borbu protiv nasilja, koje godinama servira svojim čitaocima.

Zar jedan medij treba i može da dobija čitanost i “klikove” kroz promoviranje nasilja, posebno kada se radi o nasilju prema ženama? Ono na što smo navikli u tzv. žutoj štampi s naslovima “šok, nećete vjerovati, otkrivamo” u današnje vrijeme nema pauze, nema zamagljenih mjesta, potpuno je otvoreno i legitimno, što brutalnije i što autentičnije (uživo) to bolje za publiku koju se odgaja da bude žedna krvi.

I opet, spomenuti medij nije jedini, govorimo o onome što se standardizira kao opće mjesto (ne)ukusa koje proizvode razne Zadruge, Farme i slični rijalitiji.

Ostaje da se pitamo nije li ipak glavno ono što se uči, sluša i čita u kući, odnosno uz kakve kulturne obrasce naša djeca odrastaju. Hoće li roditelji i dalje voditi djecu na koncerte osuđenih dilera, dopuštati im da slušaju i skakuću uz pjesme koje promoviraju drogiranje, revolvere i nasilje, da gledaju svaku epizodu rijalitija punu nasilja? Ako hoće, onda ne treba da se čude nekim novim monstrumima.