Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Priredio: Šaban GADŽO
Treći svezak, bejtovi: 1406-1449/III, treći dio (80)
Onaj sufija koji čistoću traži je sin vremena.
Vrijeme je, poput oca, čvrsto privio.
/Vezan je tako za vrijeme. I oni su pohvalni Allahovi robovi. Taj hoće da iskoristi vrijeme na najbolji mogući način. Pa nam je i hz. Alija (r. a.) lijepo rekao: Ed-dibu evladekum ila gajri zemanikum – Odgajajte svoju djecu za vrijeme (za vakat) u kome će oni živjeti, ne u kome vi živite.
A ove riječi iz bejta koji čistoću traži kazuju nam da će taj sin vremena doći u ovo stanje čistog. A šta je to? Pa samo treba skinuti upravo ovo – prašinu koja se nakupila na ogledalu našeg fitreta. To ćemo najbolje postići ako na pravi način uspostavimo vezu s ovim izvorima i tako priđemo u Hakkov hadret, tj. uz Allahove robove./
Ovo je rekao o ibnul-vaktu, a sada kaže:
Čisti je uronjen u nur Zul-džellala.
Sin nekog nije! Oslobođen je od vaktova i halova.
/Čisti je uronjen u nur Zul-džellala, u Veličanstvenog, Posjednika veličanstvenosti. Sin nekog nije! Oslobođen je od vakta i halova; on je pravi car u duhovnom svijetu. A ibnul-vakt je na putu da ovo bude. Dakle, koristimo vrijeme, nemamo ga mnogo na raspolaganju. I sada, ako ono ode uzalud, nikada se više neće vratiti prilika. Oni su oslobođeni raznih, promjenjivih stanja; oni su safi, čisti. Caruju u duhovnom svijetu; uronjeni u nur Allahov: Allahu nurus-semavati vel erdi! – Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Koji nije rođen i nije rodio! To su Božija svojstva./
Uronjen u Nur, koji nije rođen.
“Nije rodio”, “nije rođen” – to su svojstva Božija.
I onda nam kaže ovako:
Idi, takvu ljubav traži ako si živ!
Inače, bit ćeš rob promjenjivog vremena.
(To jeste, ako si pametan, bistar, svjestan trenutka i situacije u kojoj se nalaziš. Inače, vrijeme će se poigrati s tobom i pregazit će te.)
Ne gledaj u svoju ružnu i lijepu sliku!
Gledaj u ljubav i u predmet svoga traženja!
(Ono što ti tražiš, a što je uzvišeno i plemenito.)
Ne gledaj na to što si bijedan ili slab!
Gledaj u svoj himmet, o, plemiću!
/Dakle, u tu uzvišenu težnju, u himmet (uzvišena težnja – ambicija), u to gledaj./
Sad će do kraja dersa govoriti o ovome: traži, ne posustaj, daj sve od sebe!
Ma u kom halu bio, traži!
Vodu traži, stalno! O, ti suhih usana!
(O, ti koji si žedan, nemoj sjediti na pola puta – traži Istinu, trudi se da je nađeš!)
Jer te tvoje suhe usne svjedoče
da ćeš, na koncu, do izvora stići.
(Da se sjetimo hadisi-šerifa: Men talebe vedžed-de vedžede! – Ko traži nešto (uporno traži), i nađe! I izreka: Men dek-ka duk-ka! – Ko kuca, otkucat će mu se!)
Suhoća usana je poruka od vode
da ćete do nje, sigurno, dovesti ovo uznemirenje.
/Ta tjeskoba, ta žeđ, sigurno će te dovesti do vode. A može se prevesti (može značiti): Nama dovesti, dovesti do Nas, Meni dovesti. Jer tu su izvori kad dođeš u blizinu Allahovih prijatelja./
Jer to traženje je jedno mubarek gibanje.
To traženje, na Hakkovom putu, jeste usmrtitelj zapreka.
/Ovo traženje usmrtitelj je onih drumskih razbojnika što pokušavaju da ti presjeku taj put, ali ne zaboravimo, to je Hakkov put, a na tom putu samo Njega traži, ništa drugo. Takvo traženje će istisnuti one koji pokušavaju da ti presjeku put./
To traženje je ključ za predmet tvoje potrage.
To je vojska i tvoja pobjedonosna zastava.
(Dakle, eto ti podrške, kao vojska jedna i pobjedonosna zastava.)
To traženje je poput donosioca radosne vijesti
putem glasanja, koje navještava dolazak sabaha.
/U sabah je najveći, najgušći mrak; nemoj da te to obeshrabri, nego budi uporan, traži do kraja; sad će sabah, svanut će brzo! Uz ovaj bejt opet mi je u sjećanje došao onaj prepjev hz. Mevlaninih stihova, gdje govori o jednom ašiku, pa kaže ovako:
Davno nekad jedan ljubavnik bijaše,
Koga zbog vjernosti njegov vijek slavljaše.
Godinama bješe u čežnji i strahu,
Kraljica ga željnog držaše u šahu.
Najzad, šta ko traži tom se i dovine,
Svakom ko se strpi zrak radosti sine.
“Dođi noćas!'”, reče draga jednog dana,
“Tvoja žarka želja već je uslišana!
U toj i toj sobi sjedi do ponoći,
A u ponoć ja ću bez poziva doći!”
Mladić zakla žrtve, razda milostinju,
Jer mu mjesec sreće iz oblaka sinu.
A kad noć se spusti, u tu sobu pođe,
Čekajuć' da draga na sastanak dođe;
Sjedio je, ček'o... al' se san prikrada...
Klone l' čudni dragan, kud' ćeš većeg jada?!
Jedan sat je bdio, pa ga san prevari;
Da ljubavnik zaspi, o, da, čudne stvari!
U to stiže draga čim je ponoć bila,
Što je obećala, to je ispunila.
Kada vidje dragog kako tvrdo spava,
Otkinu mu lahko parče od rukava,
Šačicu oraha u njedra mu stavi
Rekav': “Ti si dijete, de igrom se bavi!”
Kad u ranu zoru dragan iz sna skoči,
Orahe i rukav spaziše mu oči:
Naša gospa, reče, prevarila ne bi,
A to što nas snađe pripišimo sebi!
(F. Bajraktarević: Iz perzijske poezije, Beograd, 1971)
Čak i ako se desi ovaj san, opet će nam draga ostaviti trag da je bila. Trag ili znak njene blizine, njenog prisustva. To traženje je poput donosioca radosne vijesti putem glasanja koje navještava dolazak sabaha, kao glasanje horoza ili mujezina kad okujišu/oglašavaju i nagovještavaju sabah, osvit novog dana. /
Premda pri tebi nije alat, ti traži!
Alat nije nužan na Rabbovom putu.
(Nemoj se prolaziti traženja; traži, makar da ti alat nije uza te; uvijek te Gospodar može privući Sebi.)
Sada nam u sljedeća četiri bejta ovo zaokružuje, pa kaže:
Koga god vidiš, traženjem zaokupljenog, o, sinak,
jaran mu budi! Pred njim glavu pogni!
/A ko su ovi traženjem zaokupljeni? Pa upravo ovi koji nikad ne prestaju tražiti, jer su u ovome halu: Što mi se više otkrivaš, sve Te manje znam! Oni uvijek s jedne postaje (mekama) idu na drugu postaju, ti Allahovi prijatelji, muršidi-kamili, savršeni Allahovi robovi. I vidite šta kaže: Kad nađeš takvog, o, sinak, jaran mu budi! Pred njim glavu pogni!/
Jer od blizine tražitelja tražitelj postaješ,
a od sjene pobjednika pobjednik postaješ.
/Tj. past će na tebe nešto od te blizine njegove, ali pred njim glavu pogni, jer od blizine tražitelja tražitelj postaješ, a od sjene pobjednika pobjednik postaješ. U protivnom, kako li će završiti taj put? Da navedemo dva primjera vezana za dvojicu učenika Džunejda Bagdadije: jedan od njih koji je bio dobro uznapredovao – poput onog Mula Kasima u seriji Junus Emre – pa on zaključi: Mogu ja sam, nemam više potrebe dolaziti kod šejha. Ja sam sada pravi šejh. I on se osamio. Međutim, počinju čudne stvari da se dešavaju. Dolazi navečer u neka doba deva i kaže mu (progovori mu): Ja sam poslana da te povedem u Džennet. On uzjaše devu i nađe se u perivoju: ljepote ga okružuju sa svih strana, i tako je to noćima bilo. Mladić je zaključio da je on Allahov prijatelj, da je postigao velike mertebe. Pročulo se to i dolazi mu hz. Džunejd i pita ga: Mladiću, šta sam to čuo da ti se dešava, de mi ti kaži? Potvrdi mi, je li to tako? On mu kaže: Jeste, tačno je to. Ja svaku noć na devi odlazim u rajske perivoje. Džunejd mu kaže: Kada večeras budeš išao, prouči samo “la havle ve la kuvvete illa billah”. Misli ovaj učenik u sebi: Ve la havle, što će mi to, al' eto, kada je on rekao, uradit ću tako. I tu noć kad se isto desilo, i u tom vrtu u kom je on bio, kad je proučio ovo, najedanput sve je nestalo i našao se na smetljištu; okolo neke suhe kosti kod njega razbacane. Onda se pokajao i ponovo se vratio u tekiju.
Drugi primjer: učenik koji je uradio neko loše djelo i od stida je pobjegao od Džunejda. Jedan dan Džunejd ga vidi u čaršiji i zovne ga, a on se okrene i počne bježati. Hazreti Džunejd kaže: Ptičica jedna, hoće da pobjegne, pa krene za njim. Mladić je bio ovarisao u slijepu ulicu i sad vidi nema kud da pobjegne, došao do kraja, okrenuo se i pita ga: Što me proganjaš? Džunejd mu kaže: Kad murid, (učenik) dođe do zida, zadatak učitelja je da mu pomogne da to preskoči. I tako ga je spasio, ponovo ga vratio u tekiju. Šta znači blizina ovakvih robova i kako se rješavaju te stvari! Oni drže pod kontrolom te halove. Osim, ne dao Bog, da je neko naopak pa ezelski određen za propast, pa taj put ga je i odveo tamo gdje je to u praiskonu već odigrano bilo. Jer od blizine tražitelja tražitelj postaješ, a od sjene pobjednika pobjednik postaješ./
Ako je jedan mrav tražio sulejmanstvo,
ne gledaj u njegovom traženju nemoćnost!
/Poznato nam je da sura Neml govori o susretu Sulejmana (a. s.) i mrava u toj dolini. A ta dolina se nalazi blizu Taifa. I kada sam bio jedne godine na umri, prolazio sam tuda, vidio sam znak koji označava tu dolinu, Vad-ul-neml – Dolina mrava. Taj mrav, znamo dobro, obavijestio je sve ostale mrave da se sklone: – Sklonite se, idu Sulejman i njegova vojska, da vas ne pogaze! To je Sulejman (a. s.) čuo pa je pozvao tog mrava i s njim imao razgovor. Ima raznih kazivanja, rivajeta/predaja kako se odvio taj razgovor. Između ostalog, pita ga Sulejman (a. s.) zašto je to kazao svojim mravima, a on kaže: Ja sam postavljen s tom vazifom, da ih upozorim. Idete ti i tvoja vojska pa da ih, i ne znajući, pogazite; a još sam ih na nešto upozorio: da sad ne bi gledali taj tvoj sjaj i sjaj tvoje vojske pa da zaborave na Gospodara. To se Sulejmanu (a. s.) plaho svidjelo, pa kaže: Mudar odgovor, a imaš li mi kakav savjet dati? Mrav ga pita: Znaš li šta ti znači ime? De mi ti reci, kaže mu Sulejman, a. s.. Mrav mu odgovara: Sulejman, to je izvedeno od “selim”, u značenju zdravi, neporočni – neporočan, u smislu potpuno odvojen od svih tih zanosnih stvari dunjaluka; pa sad kad tebe gledam, pitam se kako li ćeš, uz ovo sve što imaš (sve vojske koje mu je Gospodar potčinio), ovo ime opravdati, a hoćeš, vjerovatno, jer si Božiji poslanik. A znaš li što ti je Gospodar vjetar potčinio?, pita ga mrav. De mi ti reci, kaže mu Sulejman. Mrav mu odgovara: Zato što je vjetar takav: sad ga ima, sad ga nema. Hoće da ti se kaže, ovaj svijet je upravo takav, nestalan kao vjetar: uzduž i poprijeko – vjetar, niko na njemu nije vječno ostao. Valja seliti s tog svijeta.
Pitao ga je Sulejman (a. s.) o njegovom hadžu i kaže mu: Da imaš ne znam koliko života, ti ne možeš tamo doći. A mrav mu kaže: Moje je da krenem.
E, sad, kad hz. Mevlana ovdje kaže: Ako je jedan mrav tražio sulejmanstvo, sve vrijeme nam govori – nemoj stajati na putu, evo mrav jedan pa kaže moje je da idem, pokazuje trud, traženje. Hodočašće te upravo vodi u hadret Hakkov; to je traženje sulejmanstva, ne gledaj u njegovom traženju nemoćnost! Uzmi ibret od jednog tako slabašnog stvorenja!/
I posljednji bejt:
Sve što si zaimao od mala i zanata,
nije li tome prethodilo traženje i zamisao? (1449/III)
/Kao da nam hoće da kaže: Evo da ti sad pojasnim ovo sve šta sam ti kazao. Sam znaš, danas kad pogledaš iza sebe, kako si to sve stekao: imetak, znanje; školu si morao završiti; uložiti trud i za ovo i za ono... Šta te sad zbunjuje kad ti kažem da sve od sebe moraš dati ako hoćeš da se obistiniš (ispuniš se, ostvariš ono željeno) na ovome putu?! Zato odmah, smjesta idi i traži Božije ljude! Idi i odmah traži Božijeg prijatelja! Kad tako postupiš, Bog je tvoj prijatelj! I onda ćeš, ako Bog da, sve to lijepo zaokružiti./
I da pročitamo na kraju, kao jedan rezime ovoga dersa, kasidu Ali ibn Ismaila ibn Hizrihima (ovo je učitelj od Ebu Medjena). Otprilike prije 850 godina je ova kasida napisana, a govori o ovoj kategoriji Allahovih robova. Poslušajmo šta kaže:
Kada te zadese nedaće, s nama ćeš razgalu naći.
Jer mi smo plemeniti i naš musafir nikada nelagodu ne osjeti.
Utočište potraži kod nas i smjesti se u našim odajama,
jer mi smo ljudi koji nepravdu ne nanose musafirima.
Ako nam dođe neko potišten, žaleći se na ono što ga zadesi,
on će ubrzo spoznati da će svoj murad ostvariti.
Pa kada te god zadesi kakva nevolja i nesreća,
naše prisustvo ne izbjegavaj već uteci nama!
Ako žudiš za ezelskom podrškom,
osnaži se Allahovim prisustvom, a potom našim visokim mekamom!
Makar i ne bio jedan od nas, tvoja ljubav će ti od koristi biti,
jer sreća je darovana onom ko našu ljubav osvoji.
Pa šta god želio, traži i pitaj pred našim vratima,
jer sigurnost i dobročinstvo ćeš naći među nama.
Dozvoljeno nam je da dajemo i uskraćujemo kome hoćemo!
Zar ne vidiš da nas je Bog potpomogao?!
Ako od vas pod zemlju nestane naša Tur planina,
neće vam se sakriti naša tajna u slijedu događaja!
Za nas bi bila sramota odstraniti onog koji naše prisustvo traži!
Zar se mimo nas fadilet može naći na drugoj strani?!
Ja sam Ibn Hirzihim, čuven u gradu Fesu,
Kutb Magriba! Uspjet će onaj ko nas posjeti!
Budi iskren i čvrsto se našeg užeta drži,
jer mi smo gavsovi i naša vojska neće izgubiti!
Nipošto nemoj naše kaburove zaobilaziti!
Ponizan i pun strahopoštovanja pred njima ti budi.
Povinuj se nama i zapamti zavjet našeg prijateljstva;
a kada te snađe nevolja, ti pohitaj prema nama!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Treći dio 34. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 30. 12. 2020. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
