Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
DAVUD, A. S., SASLUŠAO JE OBOJICU PARNIČARA I PITANJA POSTAVIO OKRIVLJENOM
Kad se Davud vjerovjesnik pojavi pred njima,
obrati im se: „Čujte, šta je ovo? O kakvim halovima je riječ?“
Tužilac reče: “O, Allahov vjerovjesniče! Pravda!
Moj vo je u njegovu kuću upao.
On je zaklao moga vola. Pitaj ga zašto je zaklao
moga vola. Neka izloži šta se to desilo.“
E vidite ove pogibeljne riječi: On je zaklao moga vola, i koliko je samo čovjek opijen s tim – Moje! I ovo govori, rekli smo to unaprijed, lopov-ubica i uporno ponavlja jednom pa drugi put: Pitaj ga zašto je zaklao moga vola. Koristi to što niko drugi nije vidio, nije bio svjedok njegovog zločina. Ne zna svijet za to, nema uvid u to. Čuvajmo se ove riječi – Moje! Jer onda ovo budi najgore svojstvo – škrtost. A šejtanu su škrtice najdraži ljudi. On je rekao: Draži mi je škrtica vjernik nego darežljivi nevjernik. Jer ovoga će njegova škrtost kad-tad upropastiti, a ovoga drugog će njegova darežljivost kad-tad izbaviti. Šejtan vas plaši fukaralukom i onda čovjek počne govoriti: Moje! I kad ti kažeš za nešto – Moje, nećeš birati sredstva da to odbraniš ako vidiš da ga je neko ugrozio. Evo, on kaže: njegov je vo. I vidite kako reaguje lopov, suštinski lopov – ne bira sredstva i laže pred Božijim poslanikom! Da navedemo jedan primjer. Jedan garib, sejahin (putnik), pa po nalogu svog učitelja putuje svijetom i ibret uzima iz znakova koji ga okružuju. Tako ga je put doveo do jedne interesantne kuće na samku. Gleda on kuću, pred njom tabla na kojoj piše: „Čudnovata kuća. Kuća ima dva paviljona; jedan je na lijevoj strani, jedan na desnoj. Pa ko želi jedan izuzetno vrijedan ibret neka uđe i neka to pogleda.“ On je ušao unutra i vidi stvarno dva krila u toj kući. Ode na lijevu stranu, kad tamo vrata, priđe vratima i čuje neku buku, pomagnjaviju, kuknjavu, vrisku... Odškrine vrata, kad vidi jedan veoma veliki sto, i širok i dug. Nasred njega divna je poslastica – hrana, a okolo sjede ljudi, ali ne mogu da dokuče to što je na sredini stola... Vidi da su kašike vezane za njihove ruke. Kašike koje su duplo duže od ruku. I sad, normalno, kad je tolika duga kašika, mogu dohvatiti ono što je na sredini stola, ali je problem taj što ne mogu nikako do usta prinijeti tu hranu jer je ruka zavezana za kašiku, i pored takve sofre, tako blizu njih, ostaju gladni. I tu je, gledajući to, jedan pravi pakao doživio ovaj sejahin. Zatvori vrata pa krene da vidi šta je na onoj desnoj strani. Kad je tamo prišao, vidi ista slika, isto sjede ljudi, ali glas se ne čuje, te kašike isto tako zavezane samo što tu ljudi jedan drugog pitaju (hrane): ti daješ meni, ja dajem tebi, i svi su dobili hranu; svi siti – niko tu nema gladan. I on vidi tu hal jednog raja. Nemojmo ovo zaboraviti: samo dajući dobivamo! Allah višestruko vraća. Pogledajte koliko smo malodušni i slabe vjere! Allah nam jamči da će za jedno dobro deseterostruko uzvratiti, a mi padamo pod utjecaj šejtana koji nas plaši fukaralukom: Čuvaj!, govori i: Moje! Moje! Kad ovako nastupaš, poremetit će ti se slika. Ono što je ovdje u prvom bejtu rekao: On krivo vidi pa me naziva slijepcem, a on je suštinski slijepac a ne može to da razumi!
Sad se Davud, a. s., obraća ovom siromahu:
Davud mu se obrati: „Kazuj, o, plemeniti,
kako si upropastio imovinu uvaženog čovjeka?
Vidite kako Pejgamber nastupa: Kazuj, o, plemeniti! A šta je sve ovaj tužitelj na adresu siromaha rekao, vidjeli smo u minulim bejtovima.
Davud, a. s., nastavlja:
Pazi, ne govori naširoko! Dokaz donesi
tako da se razriješi ovo potraživanje i spor.“
Jer sud se donosi po zahiru. Na ovo je upozorio Poslanik, a. s., rekavši: Vi se sporite preda mnom i možda neko u iznošenju argumenata bude vještiji od druge strane i ja na osnovu toga presudim u njegovu korist, ali nek zna da sam mu onda presudio komad vatre! Dakle, ima elokventan čovjek, snalažljiv, lukav; druga strana povučena, nije tako spremna, ne bavi se tim stvarima i ovaj je iskoristio taj momenat i preko tih nekakvih svojih sposobnosti dobio spor. Ali, Poslanik, a. s., kaže da će se po ovome zahiru donijeti sud, pa nek zna taj koji na takav način dobije presudu da sam mu ja presudio i komad vatre!
On reče: „O, Davude! Bio sam sedam godina,
dan i noć, zaokupljen dovom i traženjem.
Vidite šta je istikamet. Sedam godina uči dovu Jedinom, a ne stvorenjima! I nije od onih slabašnih, kolebljivih ljudi s početka dersa, koji načine jedan korak naprijed a dva nazad.
Ovo sam tražio od Boga: O, Bože,
želim halal opskrbu bez napora!
Muškarcima i ženama znan je moj vapaj.
Čak su i djeca u stanju ovaj slučaj opisati.
Ti upitaj koga god hoćeš o ovom haberu,
da ti kaže bez mučenja i bez štete.
(Svako će ti ovo potvrditi što ti govorim.)
I otvoreno i potajno pitaj ljude šta to govori
ovaj siromah otrcane sufijske odore.
Često ćemo imati susret s ovim terminom: otrcana sufijska odora ili hrka, odora sa zakrpama, s poderotinama. Da nam bude jasnije, na jednom mjestu hz. Mevlana ovako kaže: Sufija neki džube u žalosti razdera; silno olakšanje došlo mu je nakon toga. Znači, svoje džube, taj svoj ogrtač je u žalosti razderao, a posljedica toga je da mu je olakšanje došlo. Zašto je došlo do olakšanja? Zato što je svoje stegnuto srce oslobodio i vratio ga Onome kome ono pripada, da bi onda jedno takvo srce bilo otvoreno da prihvati i potvrdi upravo ovu svjetlost koju masa negira. Ne zaboravimo: oslobodio je stegnuto srce. Zato je i u semau (vidjeli ste to) onaj momenat kad odlažu crne ogrtače išaret na oslobođenje stegnutih srca: skidaju crni ogrtač, a onda se ukazuje bijeli i čisti. Jer valja odbaciti ovo prvo, poderati ga; to ne da pristup srcu koje treba Gospodar zaposjesti.
Nakon svih ovih dova i ovih vapaja,
vola u kući vidjeh, neočekivano.
Oči mi zamagliše, ne radi velikog zalogaja
nego od sreće, zbog kabul dove.
Vidite sad šta otkriva ovaj čovjek: Oči mi zamagliše, ne radi velikog zalogaja..., što ću ja pojesti vola, a što svjetina misli da mi vo treba zbog toga; moje se oči zamagliše od sreće, zbog kabul dove, zbog toga što mi se odazvao Voljeni.
Zaklao sam ga da bih udijelio, iskazujući zahvalu na tome,
da je moju dovu čuo Taj Poznavalac skrivenog.“
Zaklao sam ga da bih ga podijelio kao sadaku. E sad ćemo vidjeti kako ga onaj tužitelj i dalje napada, a i svjetina, i ne samo njega već svaku ovakvu osobu. I eto upozorenja za sve nas: Ne znaš, čovječe, nije ti sve potpuno jasno. Zato, bježi od te uloge sudije, pa i da pedeset puta potrefiš, ako pedeset i prvi put na sličnoj situaciji kao što je ova pogriješiš, ode sve. Ne dao Bog. I zaklao ga je da podijeli sadaku, zahvaljujući na tome da je moju dovu čuo Taj Poznavalac skrivenog, tj. Allah Uzvišeni. Ja vidim ovdje odziv Njegov.
U vaktu sultana Murata IV (vladao je od 1623. do 1640. godine) bio je jedan čovjek u Stambolu ovog tipa, kao i ovaj što nam ga opisuje hz. Mevlana. Bio je to veliki velijaullah, ali začudan. Znao je unositi bokale i bokale, testije alkohola u svoju kuću, a i sabirati prostitutke... Svijet je gledao šta on radi i zgražavao se nad tim. Njegova žena mu kaže: Ljudi ne znaju šta ti radiš, ali ovo što oni vide, na osnovu toga, bojim se, kad sutra preseliš, da će iko htjeti da ti dženazu klanja. A on joj odgovara: Ne brini se ti za to. To je stvar sultanova i vezirova. I došao je vakat, preselio je taj čovjek, i zaista, kako je žena kazala, tako se i desilo. Ležao je mrtav – niko neće da uđe ni da ga ogasuli. A sultan Murat IV imao je običaj da prerušen često obilazi grad da vidi kako žive njegovi podanici. I desilo se da je tako prolazio pored te kuće i čuo je jecaje. Pokucao na vrata (on ide s vezirom), žena otvori, kaže joj: Čujem jecaje, mogu li šta, sestro, uraditi za tebe? Ona mu kaže: Muž mi je preselio, bio je neobičan čovjek. Uzimao je alkohol, donosio ga kući i prosipao. Sakupljao je prostitutke dajući im i savjetujući im da se ne bave tim poslom. Svijet je to vidio svana, a niko nije znao šta se unutra dešava i, evo, danas neće niko ni da ga ogasuli. Sultan je zavratio rukave i kaže: Mi ćemo to, sestro, uraditi. I on ga je ogasulio s vezirom, vezir polivao, opremili ga i sve lijepo uradili. Pita žena: A ko ste vi, dobri ljudi? Ja sam sultan, a ovo je moj vezir, kaže joj sultan Murat. A onda im reče kako je njen muž kazao: To je stvar sultana i vezira, ne brini se ti za to. I kad su ga sultan i vezir stavili na rame i izašli napolje da ga ponesu prema mezarju, ljudi su to vidjeli i onda je ogromna masa došla da mu klanja dženazu. Nije ovo usamljen primjer, ovakvih je primjera mnoštvo, ali iz ovoga mi izvucimo pouku: Nemoj prestrogo suditi!
PRESUDA DAVUDA, A. S., PROTIV KOLJAČA VOLA
Davud reče: „Taj govor nosi!
Šerijatski dokaz u ovom potraživanju iznesi!
Držiš li dopustivim da ja, bez dokaza,
u gradu uvedem neispravan običaj?
(Ne mogu tako postupiti, ja sudim samo na osnovu argumenta.)
Ko ti ga je dao? Jesi li ga kupio? Jesi li ga
u nasljedstvo dobio? Kako prinos podižeš? Jesi li orač?
Znaj, stjecanje je kao obrada zemlje, o, amidža!
Dok posao ne obaviš, dohodak ti ne pripada.
To što si obradio, to nosi!
Inače, ova nepravda na tebi će se ispraviti.
(Protiv tebe će se ovo okrenuti.)
Idi, namiri muslimanov imetak! Krivo ne govori!
Idi, uzajmi i podaj! Neispravnost ne traži!“
Sad se siromah obraća Davudu, a. s.:
Siromah reče: „O, care, ti mi govoriš
upravo tako kako mi govore oduzimatelji.“
Pa ti si Allahov poslanik, ti moraš imati uvid u ovo. Ti si pejgamber, Allahov halifa na zemlji, plemenit i pravedan, ti bar znaš istinu i kako je pravo.
PONIZNA MOLBA TE OSOBE U POGLEDU PRESUDE DAVUDA, A. S.
Sedždu učini i reče: „O, Poznavaoče izgaranja,
u srce Davudovo ubaci taj plam!
Vidite kako nas savjetuje hz. Mevlana: Ova optužena osoba ne obraća se nikome drugom osim Gospodaru svom. Davud, kao poslanik, ne može bez argumenta donijeti presudu u njegovu korist i u takvoj situaciji ova osoba pada na sedždu Gospodaru i uči dovu: O, Poznavaoče izgaranja – o, Ti koji poznaješ kako gori moja nutrina, kako ja izgaram iznutra, u srce Davudovo ubaci taj plam!
U njegovo srce položi to što si u moje
srce tajno ubacio, o, moj Dobročinitelju!“
Ovo reče i zaplaka vapeći
tako da Davudovo srce gotovo iskoči iz svog mjesta.
(Tako je bio uzdrman u tom trenutku Davud, a. s.)
Osjetivši da je ovaj slučaj nešto sasvim drugo, Davud, a. s., obrati im se:
Davud reče: „Danas, o, tražitelju vola,
daj mi vremena i ovaj zahtjev ne prekopavaj,
(Ne traži od mene danas da donesem presudu i da se otkrije bitnost ovog spora.)
da odem u halvet, pa u namazu,
upitam o ovim halovima, Poznavaoca tajni.
(A, ti koji tužiš, sačekaj malo, nek ovo prenoći.)
Imam običaj u namazu se tako usmjeriti,
a to je značenje hadisa: Radost moga oka je u namazu.
Kurretu ajni fis-salat – Radost moga oka je u namazu! rekao je Poslanik, a. s.
Prozor moje duše je otvoren. Iz čistoće
stiže, bez posrednika, poslanica Božija.
(U namazu mi dolazi otkrovenje.)
Poslanica, kiša i svjetlo, kroz moj prozor
upadaju u moju kuću iz moga rudnika.“
Vidite – Poslanica, kiša..., rahmet Božiji, i svjetlo kroz moj prozor upadaju u moju kuću iz mog rudnika. Iz rudnika koji snabdijeva moju dušu. I pogledajte kako nas je sad ovdje podučio: kad se dođe do stvari koje su zakučite, povuci se u halvet, osami se i stupi u namaz. Halvet podrazumijeva šutnju, jer u samoći nemaš s kim ni govoriti, a vidjeli smo koliko nam je posvetio bejtova da nam objasni šta znači šutjeti. To si odmah dobio uz samoću, a u namazu dolazi otkrovenje. U hadisu je rečeno da je namaz miradž mumina, uzdiže se mumin u namazu. A pošto je ovo stvar koju pamet ne može da dokuči, pamet će doći do Sidretul-muntehaa, do tog Graničnog stabla, odatle počinje Džennet pa dalje... Odatle je Poslanik, a. s., nastavio dalje. Logika može biti od koristi do ovoga trenutka, ali ono izvan toga, ono što je pokriveno, logika ne može otkriti. Onda je namaz tu da dobiješ ovu inspiraciju i rješenje za ovakav zakučit slučaj. Ali, ne zaboravimo, uslov je prozor na našoj kući.
Džehennem je ta kuća koja je bez prozora.
Osnova dina, o, robe, jeste prozor napraviti!
Kuća u kojoj se ne klanja i u kojoj se Kur'an ne uči – ta je kuća pakao. Otvori prozor na toj kući, da svjetlo uđe u nju. Temelj vjere, o, robe, jeste prozor napraviti. Probij taj prozor da bi u tvoju kuću ušli kiša i nur; da ti dođe inspiracija kad ti bude zatrebalo, da ti se riješe ovi, da kažemo, „nerješivi“ slučajevi.
Dobro zapamtimo sljedeći bejt:
Trnokopom po svakom šipražju manje udaraj!
Dođi i pažljivo trnokopom udaraj da bi
zid probio i prozor otvorio.
Po svakom šipražju manje udaraj! Tj. po ljudima koji te okružuju. Dođi i pažljivo trnokopom udaraj da bi zid probio i prozor otvorio, svoj zid udaraj pa, ako Bog da, kad postaneš prosvijetljen, kad dostigneš stanje punog duhovnog i tjelesnog sklada u spoznavanju sebe, onda ćeš, inšallah, imati šta i drugima da daš. Zapamtimo dobro ovaj bejt!
Ili ne znaš da je svjetlost sunca
odraz Sunca s druge strane zastora?
(Ili ti nije poznato da je svjetlost ovoga sunca odraz onog nevidljivog, duhovnog Sunca, onog Sunca iza zastora?!)
Ti znaš da ovo svjetlo i hajvan vidi.
Onda, šta je „kerremna“ u odnosu na Mog Adema?
Ovom riječi kerremna upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: Mi smo kerremna (odlikovali) sinove Ademove... (Isra, 70). I vidite šta nam kaže: Ti znaš da ovo svjetlo i hajvan vidi, pa po čemu si onda odlikovan? Allah kaže da je odlikovao Adema i njegovo potomstvo. Čime? Pa upravo sposobnošću da vidi ovo drugo Sunce, da vidi i svjedoči ovo drugo svjetlo. Dao mu je sposobnost da vidi i svjetlost onog drugog, duhovnog Sunca. Sad se vratimo na ono: Ovo je moj vo, moj vo! Znači, kao pijan plota se drži svog hajvanluka, a da se riješio vola, onda bi bio sposoban da se i njemu otkrije evo ovo što nosi, čime su odlikovani sinovi Ademovi. A pogledajte koliko se čovjek drži tih životinjskih osobina pri sebi! A ovaj Put na koji nas poziva hz. Mevlana trebao bi da nas oslobodi toga.
Sada Davud, a. s., nastavlja, kazujući svoj hal:
Ja sam, kao sunce, u svjetlo utopljen.
Nisam u stanju sebe od svjetla razlikovati.
Ja sam zaronio u taj nur od kojeg svjetlo dobiva ovo sunce i nisam u stanju sebe od svjetla razlikovati.
Moj ulazak u namaz i taj halvet,
je radi poduke ljudi Putu.
Evo, sve ovo što vam govorim to je da se vi podučite kako ćete postupiti u ovakvim situacijama. Da ljudima pokažem Pravi put, radi toga je moj ulazak u namaz i taj halvet. U ajeti-kerimu Gospodar nam poručuje: O, vi koji vjerujete, pomozite se saburom i namazom! Zaista je Allah sa strpljivim. (El-Bekara, 153)
Krivo postavim da bi ovaj svijet prav postao.“
Rat je varka, o, junače!
Hz. Mevlana završava ovaj polustih hadisi-šerifom: Rat je varka! E sad ovo: Krivo postavim... izgleda kao da te prevario, ali to je u ovom smislu: Napisao sam ti pogrešan rezultat i na kraju ti rekao – ovako ne radi! Hoće da kaže: i ovo što sam ti na ovakav način otkrio to je da bi ti pravi stav probudio kod sebe, jer još uvijek nisi sposoban da to poneseš, pa te moram držati ovako da se ne bi sam upropastio, da ne bi suviše rano čovjek došao do viđenja (otkrovenja) a onda to ne bi mogao podnijeti.
Nije dozvoljeno, inače bi se izlilo.
Prašinu iz Mora tajne bi potaknuo.
Kaže Davud, a. s: Ovo nije dozvoljeno – nije mi dozvoljeno da dalje govorim (jer poslanici ne govore po svom hiru nego ono što im se objavljuje). Nije mi dozvoljeno da dalje otkrivam stvari, inače bi se sve ovo sad izlilo kô jedno more – prašinu iz Mora tajne bi potaknuo.
Tako je Davud na ovaj način govorio,
da je pamet ljudi do usijanja doveo.
(Nisu više imali umne snage i sposobnosti da shvate duboke mudrosti i tajne.)
Tada ga neko iza leđa povuče za okovratnik
i reče: „Ja nemam sumnje u pogledu Njegova jedinstva.“
(Allah je Jedan!, neko mu to reče.)
I posljednji stih:
Sebi dođe. Govor skrati.
Usne sklopi i odluči se za halvet.
Ode Davud, a. s., u osamu, u svoj mihrab!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 57. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 14. 7. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
