Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
PRIREDIO: Šaban Gadžo
Treći svezak, bejtovi: 2932-2982/III (drugi dio)
OPET ODGOVARAJU VJEROVJESNICI, A. S., STANOVNICIMA SABE
Vjerovjesnici rekoše: „Ružni i hrđavi znak
iz vaših duša ima potporu.
Vi ste sami uzrok vaše nesreće. Upućuje na ajeti-kerim – vaša je nesreća uz vas! Uzrok vaše nesreće je s vama, tj. počiva u vama, u vašim prsima! Zar zato što ste opomenuti? (Zar zato što vas opominjemo, vi nama prijetite!?) Ta, vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi! (Ja-Sin, 19)
Budeš li zaspao na opasnom mjestu,
i aždaha ti se prikrade od strane glave,
pa te susretljivi čovjek obavijesti, rekavši:
Skoči brzo na noge, inače aždaha će te progutati!
Odvratiš li mu: Kakav to loš znak navodiš?
On će ti reći: Ma, šta loš znak! Skoči! U jasnoću pogledaj!
Moglo bi se ovom bejtu prići na dva načina: Skoči!, dakle – probudi se iz tog sna koji sanjaš, pa pogledaj šta ti ide za petama; ili – Skoči! U jasnoću pogledaj! – skoči, otrijezni se, čovječe, dođi sebi i pogledaj! Pogledaj kakvu bašču nose ovi Allahovi robovi – otvori oči pa pogledaj te ljepote i priđi tom vrtu! Pogledaj ovamo ove ljude! Probudi se iz gafleta i džehaleta! Zbaci sa sebe okove strasti i grijeha! Skoči iz tmine svoga nefsa i pogledaj ovaj svijet uživanja duša!
Iz lošeg znaka ja ću te sam izbaviti
i k sarajima te povesti.
(To ti govori onaj koji vidi dalje od tebe, onaj koji je budan.)
Poput vjerovjesnika upućen je u skrivene stvari,
koji vidi ono što ne vide dunjalučari.
Uvijek ima ovakvih robova, samo da li smo im mi dozvolili pristup ili se bojimo svega onoga što oni nose sa sobom, a što je spas po nas!? Pa kažemo – daleko bili od nas (neuzubillah!) – ostavite nas u ovoj našoj „harmoniji“ i „ljepoti“!
Ako bi ti ljekar rekao: Nezrelo kiselo grožđe nemoj
jesti, jer će ti tu i tu bolest prouzrokovati i naštetiti!
Odvratiš li: Kako to nastupaš s lošim znakom?
Onda, ti ozbiljnog savjetnika smatraš dostojnim prijekora.
Ako ti zvjezdoznanac rekne: Danas ni u kom
slučaju takav i takav posao ne poduzimaj!
Iako si stotinu puta vidio zvjezdoznančevu laž,
a jednom ili dva puta tačnost, ti to kupuješ.
Gledalo se u zvijezdu pod kojom je neko rođen, pa u kojem bi se sazviježđu ta zvijezda našla, zaključivalo bi se da li je taj trenutak za tu osobu sretan ili nesretan. I onda se odlučivalo, da li da ta osoba poduzme kakav posao, krene na put i sl. Iako si stotinu puta vidio i osvjedočio se da zvjezdoznanci lažu, ako si samo jednom ili dva puta vidio tačnost u njihovim predviđanjima, ti odmah sve kupuješ od njih, prihvataš to!
A, zaista, postoje sretni i nesretni dani, povoljni časovi i kobni trenuci. To znamo iz iskustva.
Dalje im poslanici kažu:
Ove naše zvijezde nikada ne lažu!
Kako njihova istina ostaje, u pogledu tebe, u koricama?!
Kažu stanovnicima Sabe, odnosno svima nama: vijesti koje mi donosimo iz svijeta tajni, iza zastora, nisu laž i obmana, nego sušta istina, pa zašto su za vas sakrivene?! Zašto ste tako uporni u svojoj tvrdoglavosti?! Mi to donosimo sa jednog sigurnog, nepogrešivog izvora.
Taj ljekar i taj zvjezdoznanac te izvještavaju po svom
mišljenju i nahođenju, a mi na osnovu jasnog uvida.
Jer njihovo znanje, zvjezdoznanaca i ljekara, stečeno je na osnovu iskustva i traženja dokaza, a ne putem kešfa i svjedokā. A mi (poslanici) govorimo na osnovu jasnog uvida; nama su stvari otkrivene – mi vidimo stvari onakve kakve jesu. Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, na osnovu jasnog uvida, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.“ (Jusuf, 108).
Vidite ovo šta se kaže u ajeti-kerimu: ja, tj. Poslanik, i onaj koji me slijedi, to su oni koji imaju jasan uvid.
Mi vidimo dim i vatru s obale,
kako jure prema poricateljima.
(Mi to gledamo svojim očima i letimo da vas sačuvamo.)
A ti govoriš: Šuti! Ne govori mi takve riječi!
Jer, našim jezikom rečeno, te su riječi kobne za nas!“
Ove su riječi upućene svakome od nas, pa se upitaj, čovječe, da li ti tako govoriš Poslaniku? Reći ćeš, pa ja ga nisam ni vidio, kako onda da tako govorim? Evo ovako: svakog trena ti si u kontaktu sa onim što ti je Poslanik ostavio – Allahov govor je pred tobom, govor Božijih poslanika i evlija – kako reaguješ na sve to?! Da li kažeš ovako, kao stanovnici Sabe: Šuti! Možda ne kažeš jezikom, ali stanjem svojim, svojim postupkom tako govoriš – ne hajem za to, ne volim da slušam te stvari!
I onda ovako kaže hz. Mevlana:
O ti, koji ne slušaš savjete savjetodavaca,
loš znak je s tobom, kud god ti ideš!
Nema za tebe utočišta nigdje, ma gdje ti pobjegao; u mišiju rupu da se zavučeš i tu ćeš biti sačekan, i tu će te šapa neke mačke sačekati, jer loš znak ti sa sobom nosiš i od njega ne možeš pobjeći, a adresiraš ga na drugog!
Hazreti Mevlana, koji se pojavio na polovici historijskog puta od hz. Pejgambera, s. a. v. s., do nas danas, svojim hikajama i nasihatima olakšao je nama razumijevanje Kur'ana i Hadisa. On je jedna duhovna veza između nas i hz. Pejgambera, s. a. v. s. Zato su nam njegove riječi slatke i razumljive.
Dobro pazimo kako nam ocrtava ovo stanje, kroz ove jasne primjere.
Jedna zmijurina po tvojim leđima gmiže.
On je s krova vidi i daje ti na znanje.
Znači, tebi na leđima zmijurina gmiže! Opet bi ovo mogli povezati sa onim što smo rekli maloprije. Ta zmijurina u koju si ti zaljubljen, njena glava simbolizira vlast i pročelje, bilo to duhovno ili fizičko, ako na ovaj način prilaziš tome. Isto je to, jer onda to dvoje bude u sprezi, i na najefikasniji način razvaljuje onu mrežu o kojoj smo govorili. Kad bude sprega duhovne i ove vanjske vlasti, onda jedna drugu podržavaju; tu nema prostora za istinu i mreža puca, a onda se sve razvodnjava, i upravo tada postajemo pravi zatočenici! (...) zmijurina po tvojim leđima gmiže, a ovaj Božiji poslanik, Allahov prijatelj, on je s krova vidi i daje ti na znanje u kakvoj si opasnosti. On je tu, blizu tebe. U bejtu je spomenut krov, čime aludira na visoki položaj ovih Allahovih robova, koliko su oni visoko uzdignuti. Opisuje nam njihov hal – kuda hode i gdje se nalaze, i zašto je, u društvu takvih Allahovih robova, u njihovom prisustvu, jedan vanredan hal. Tu ni vrijeme ne teče kako smo mi navikli – sve drukčije izgleda! A to možemo doživjeti ako smo im zaista iskreno i pošteno prišli. I sad ti on s krova govori u kakvoj si opasnosti, jer oni imaju uvid u stvarnost.
Govoriš mu: „Šuti! Ne zabrinjavaj me!“
On ti odvraća: „Prijatno ti bilo! Uistinu, taj govor je stigao!“
Uživaj u tom svom izboru! Ja sam rekao šta sam imao da ti kažem. Opomenuo sam te. Ja više neću govoriti. Prijatno ti bilo!
Kad zmijurina stavi svoja usta na tvoj vrat,
toga časa gorka je svaka tvoja želja i nada u spas!
(Onda je sve uzalud!)
Potom ćeš reći: „Baš to bi – o fulan!
Zašto ne podera okovratnik u vapaju?
Ili da si, barem, odozgo, bacio kamen na mene,
pa mi time ukazao na ozbiljnost i pogubnost situacije?“
Ej fulan! O ti i ti! Dakle, o ti robe koji si me savjetovao! Vidi, stvarno se desilo ono što si mi govorio! Zašto nisi poderao moj okovratnik i u vapaju odozgo s krova kamen na mene bacio, pa mi tako ukazao na ozbiljnost i pogubnost situacije!
I sami smo svjedoci ovoga: kad nam neko govori, kad nas savjetuje, mi nećemo ni da čujemo ni da poslušamo. Desi se pokliznuće, a onda kažemo: Ma kako mi ne kaza za ovo!? A lažeš, čovječe, da bi posluš'o i da ti se kazalo! Ustvari, kazalo ti se, ali ti to nisi htio čuti, jer u tom trenutku nije se savjet uklapao u taj jedan projekt koji si ti naumio, a onda, kad si pao, kad si izgubio, kad projekt nije uspio, govoriš – zašto mi ne reče, kakav si ti prijatelj! Pa, govorilo ti se sigurno. Sad ovaj konstruira: treb'o si ovako, treb'o si onako – treb'o si kamen baciti odozgo, itd. Ali kakva fajda sad od tog kajanja!
On ti odvraća: „Zato što ti je to muku izazivalo.“
Ti dočekuješ: „Dobro si me obradovao!“
Na ovakvu tvoju konstrukciju savjetnik će ti reći: Pa ti si tako mučno doživljavao ove savjete koje ti ja dajem, da oni nisu mogli doprijeti do tebe; ti si se ismijavao govoreći ironično – dobro si me „obradovao“! A sad govoriš: šta ću sada, izgubio sam sve?! I u takvom halu ti opet prebacuješ grešku na savjetnika pa kažeš – ti si kriv zbog ovoga! Eto šta nam ne da da poslušamo savjet. (Pogledajte koliko je živo ovo što nam kazuje hz. Mevlana! K'ô kad je živi čovjek!)
Razumljivo, treba trud uložiti. Šta god da radimo i želimo da dođemo do rezultata, to podrazumijeva trud, a u ovom slučaju svakako, jer je ovdje u pitanju vječnost, pa – daj, čovječe, sve od sebe!
Dalje odgovara savjetnik:
On će na to: „Ja sam te blagodarno savjetovao,
da bih tebe izbavio iz tih krutih okova.
U trenutku kad ti je zaprijetila opasnost, ja sam ti dobro učinio, da bih te izbavio iz tih nevidljivih okova. A to su okovi nefsa (strasti) i ovi dunjalučki okovi, kao što je pohlepa za imetkom i položajem. Ali tvoja zaslijepljenost za položajem i bogatstvom, učinila te je potpuno slijepim i gluhim.
Iz pokvarenosti, hakk toga nisi prepoznao.
Temelj uznemiravanja i pobune si postavio.“
(Moje nasihate si uzeo za predmet ismijavanja i vrijeđanja mene.
Pravo tog savjeta, njegov hakk, nisi dao, nisi to na pravi način saslušao: Iz pokvarenosti, temelj uznemiravanja i pobune si postavio!)
Kad je Jeremija (Ermi, a.s.,) upozoravao Zedekiju, zadnjeg izraelićanskog vladara-cara, prije nego što će Babilonci sa svojom vojskom da uđu u zemlju i sruše Bejtul-makdis i mnoge ljude pobiju, a mnoštvo Izraelićana odvedu u ropstvo, on ga je upozoravao i govorio mu: Nemoj sklapati savezništvo sa Egiptom. Međutim, tom vladaru takav savjet nije odgovarao, nije bio prihvatljiv njegovoj računici. A bilo je u tom vaktu nekoliko osoba, onih koji su se lažno predstavljali kao Božiji poslanici, i sad oni dolaze i savjetuju vladara suprotno onome šta govori Ermi, a.s. Oni mu kažu: Naprotiv, slobodno sklopi taj savez, Bog je uz tebe! Uradi tako, jer mi ti kazujemo (donosimo) habere od Boga! Onda Zedekija zaključuje: E ovo su pravi poslanici! A pazite, tu na dvoru vladar, Izraelićanin, i ulema – sve muslimani, Benu Izraelićani, koji se pozivaju na Tevrat! To je taj sklop: svjetovna i duhovna vlast, koja jedna drugu podupire, ali na pogrešan način. (Normalno, kad dođe vakat ljepote da je pravi Allahov rob gore, na prijestolju, onda tu sve cvjeta.) I sad svi to slušaju, i ta ulema, odnosno džuhela-neznalice, sve to slušaju i niko ne govori ništa, jer nikome ne odgovara ovo što Ermi kazuje, zato što mu se niko ne želi pokoriti i kazati: Čujemo i pokoravamo se! Jer, poslanik to govori! Nisu ga poslušali i Zedekija ga zatvara u ćeliju! Dolazi babilonski vladar i... šta biva? Sve je opustošio! Kad su mu kazali da je zatvoren jedan koji je upozoravao svoj narod da se ne suprotstavlja Babiloncima, nego da na jedan drugi način priđu svemu, da se na miran način izbjegne to stradanje, on je tražio da dovedu tog čovjeka da ga vidi. Kad su ga doveli, babilonski vladar, dakle Babilonac koji nije vjerovao u Jednog Boga, Istinskog, nije, dakle, bio u tevhidu; on, takav kakav je, kad je vidio tog čovjeka, osjetio je nešto što nikad do tad nije osjetio. (Evo šta znači u blizini sebe imati jednu takvu osobu!) I onda mu je rekao: Ako si za to da kreneš sa mnom, pozivam te u Babilon. Bit ćeš najutjecajnija osoba, bit ćeš odmah uz mene. On mu kaže: Ne, ja idem samo tamo gdje mi moj Gospodar naredi. Babilonac mu na to kaže: Dobro, onako kako želiš, tako će biti. Vidite, on, jedan bezbožnik, tako postupa, a ovamo stoji sva ulema koja se suprotstavlja Božijem poslaniku! Čudnovato, zar ne!? A iza ovakvog njihovog postupka šta stoji? Stoji samo želja za vlašću i parama! E zato, čovječe, ako želiš da pomogneš Din, moraš biti Ensarija – nema uzimanja, moraš davati!
Iz pokvarenosti hakk toga nisi prepoznao jer toliko ste izvitopereni da ne možete hakk-pravo, ovoga časnog govora, koji vam je upućen, razumjeti! Tako si: Temelj uznemiravanja i pobune postavio! Tako radite i kao skupine i kao pojedinci!
Ovo je karakter niskih pokvarenjaka:
Kad mu dobro činiš, on ti zlom uzvraća!
On, savjetnik, trudi se odozgo da spasi čovjeka, ali ovaj pokvarenjak, on ovako reaguje.
Da se prisjetimo na ovom mjestu stiha iz Đulistana, u prevodu rahmetli prof. Salih-ef. Trake:
Na slatini (kaljuži) ne rastu zumbuli,
Ne bacaj na nju sjemena i truda!
Dobro činiti zlikovcima,
isto je kao zlo činiti dobrim ljudima!
Strpljivo i hrabro izdrži izazove nefsa,
jer on je zlikovac i nemoj mu dobro činiti!
Dakle, stani na put svojim prohtjevima i strastima; pokaži strpljenje u toj borbi, eto – to je veliki džihad! I nemoj njemu ejluka (dobročinstvo) činiti – ne ugađaj mu!
Ako jednom plemenitom čovjeku činiš dobro, to vrijedi!
On će ti, za svako dobro, sedam stotina puta uzvratiti!
Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna (el-Bekare, 261).
Evo vidimo: imanja svoja na Allahovom putu troše, a ne koriste Din da bi stekli korist!
Sa zlikovcem, kad silno i grubo postupaš,
postat će ti rob i služit će ti vjerno i odano.
Ne daj zlikovcu da ispolji svoju pokvarenost! Moraš ga stalno držati pod kontrolom i onda taj odnos dobiva jedan tok gdje ti nećeš biti gubitnik, a on neće moći realizirati svoje zle namjere. O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo bit će Džehennem, a grozno je on boravište (et-Tevba, 73).
I posljednji bejt:
Kjafiri u nimet siju obijest.
Kad u pakao dospiju, zapomagat će: „Ja, Rabbi!“
(Ja, Rabbi! Spašavaj nas iz vatre!)
Poricatelji, nezahvalnici, u nimet-blagodat, koju im Gospodar daje, siju obijest, jer ga ne popraćaju zahvalom. Kad u pakao dospiju, zapomagat će: „Ja, Rabbi – spašavaj nas iz vatre!“
Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim: Gospodaru naš! - reći će (tada kad budu bačeni u vatru), izbavi nas iz vatre, pa ako bismo se vratili (vratili se zlu, ponovnom griješenju) onda smo zlikovci! – Onda ćemo, zaista, biti zaslužni kazne! (el-Mu'minun, 107)
A na drugom mjestu se kaže, a kad bi ih Allah i vratio, oni bi opet nastavili po starom – opet bi se vratili starom načinu života. Esteizubillah: (...) a kada bi i bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci, i rekli bi: "Nema života osim na ovome svijetu i mi nećemo biti oživljeni!" (el-En'am, 28-29)
Da nas Allah sačuva ovakvih naopakih postupaka, i da Mu na pravi način znamo zahvaliti na nimetima, u prvom redu na prisustvu ovih Božijih ljudi, bez kojih zemlja nikada nije. Amin!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji hak-vallahu a-lem bis-savab!
El-Fatiha!
Drugi dio 69. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić održao 3. 11. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
