U Kantonalnom sudu u Sarajevu juče je održano ročiše u predmetu koji se vodi protiv ljekara Suada Rožajca, Jasmine Halimić i Nine Jovanović zbog smrti dvoipogodišnje djevojčice Džene Gadžun. Svjedočili su Jasmina i Benjamin Bejtović, vlasnici ordinacije u kojoj je izvršena operacija preminule djevojčice. Benjamin Bejtović u vrijeme i nakon smrti djevojčice Gadžun bio je visoki zvaničnik Naše stranke, volšebno nestao iz optužnice sarajevskog kantonalnog tužiteljstva.
O tome šta se jučer dešavalo u sarajevskom kantonalnom sudu ne znate (gotovo) ništa jer ovdašnji mediji o suđenju za smrt Džene Gadžun ne izvještavaju. Jučerašnjem ročištu prisustvovala je samo novinarka portala Faktor. I taj je sitni detalj dokaz kako živimo u medijskoj blokadi, u potpunoj okupaciji medijskog prostora, u vremenu u kojem nikada nismo imali više portala, više sadržaja na društvenim mrežama, novina i televizija a nikada nismo znali manje, nismo nikada imali manje vijesti i tačnih informacija.
I nikada nismo imali više plaćenih, naručenih intervjua i članaka i to u najčitanijim medijima. Počela je medijska predizborna ofanziva, vlast isijava selamet iz svakog od tih redaka. Živimo u vremenu „borbe protiv ruskog utjecaja“, u vremenu istraživačkih medija sa jasno selektiranim temama, osobama i događajima koje obrađuju. U vremenu zatrpavanja javnog prostora efemernim temama kakve su rukav na haljini supruge jednog ovdašnjeg političara.
U ovdašnjim medijima nećete pročitati ništa, nikakvu analizu o tome da je manji bosanskohercegovački entitet pred finansijskim kolapsom, da se sumanuto zadužuje bez ikakvog rezultata. Da je tamošnja Elektroprivreda, kao jedna od najvećih i najjačih kompanija, jedva skrpila novac za januarske plaće radnicima. I da su im plaće isplaćene bez dadžbina državi.
O tome niko ne izvještava baš kao što ne znate skoro pa ništa o mukama Banjalučana, roditelja djece s posebnim potzrebama koji danima od tamošnje gradske vlasti traže naknade.
Svi šute nakon što karikaturalni resorni ministar hladno izjavi da je “isporučio podršku javnom servisu sa Vijeća ministara” šta god to značilo te da su “obezbijedili prikupljanje pretplate unutar FBiH”. Problematizira li iko činjenicu da će javni srevis „unutar FBiH“ finansirati isključivo Bošnjaci, da ne smije ministar ni pomisliti da zatraži da se novac za pretplatu prikuplja i sa računa Elektropvrivrede HZ HB ili da se u novac koji skuplja inkasatorska služba RTRS-a ne smije ni pipnuti?
Nema sarajevskog medija koji nije pratio paljenje brenera i otvaranje kapija KCUS-a po dolasku nove, nenarodne vlasti. Živi prijenosi na televizijama i portalima, live na društvenim mrežama. Danas, kada su kapije širom otvorene ali onkološki pacijenti više nisu prioritet pri naručivanju na preglede, kada se satima čeka na radiologa, kada tokom noći, pacijentima primljenim na KUM hladno saopće da idu kući jer nema urologa, o tome nećete saznati ništa. To nikoga ne zanima.
Baš kao što nikoga ne zanima šta se desilo sa direktorom javne zdravstvene ustanove za kojeg su njegovi uposlenici tvrdili da je poput bbožanstva i da za deset hiljada maraka može zaposliti koga hoće.
Znate li šta je Lakišića harem i u čemu je problem sa tim mostarskim toponimom? Nemate pojma o čemu se radi, osim da se „niz rijeku dolje“ bune neki Bošnjaci, da je postavljena nekakva tabla koja je brzo srušena. Ali znamo da se užurbano i punom parom gradi kazalište u Mostaru, mada niko ne spominje da se diže na zemlji koja je oteta islamskoj zajednici.
Znate li da se neki Izraelac kojem je poklonjen najveći hercegovački kombinat lažno predstavlja po svijetu na skupovima na kojima trebaju prisustvovati predstavnici države Bosne i Hercegovine? Ne znate ni to jer o tome izvještava samo jedan mali hercegovački portal.
Znate li da u Tuzli aktivno djeluju „profesionalni žalitelji“ koji već mjesecima, uporno i sistematski ruše svaki tender za nabavku opreme neophodne za liječenje najtežih bolesnika, koji raspisuje tamošnji Klinički centar? Ne znate ni da onkološke pacijente iz Tuzle vode na preglede u Mostar ili Sarajevo što opterećuje ionako prenabregnuti sistem u tim ustanovama i izaziva nezadovoljstvo? Ne znate jer to medijima nije zanimljivo, puno je lakše po stoti put uslikati cijene u jelovniku u zgradi institucija Bosne i Hercegovine.
