Majke iz Diyarbakira, koje protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP) u ovom turskom gradu, nadaju se da će na praznik Dan majki dobiti radosne vijesti, odnosno da će im biti vraćena djeca koja su odvedena u kampove terorističke organizacije PKK.

Desetine majki već 1.348 dana s fotografijama djece protestuje ispred sjedišta HDP-a u Diyarbakiru, a zahvaljujući njihovim naporima dosad je ukupno 40 porodica uspjelo vratiti svoju djecu.

Novinar Anadolije posjetio je majke u Diyarbakiru povodom predstojećeg Dana majki, a simbolika ovog dana u porodicama budi posebne emocije i nadu da će ponovo zagrliti svoju djecu. Dan majki se inače obilježava druge nedjelje mjeseca maja.

Aydan Arslan, koja se pridružila protestima u nadi da će vratiti svoju kćer Aysun, kazala je novinaru Anadolije kako joj je jedina želja da ponovo vidi svoju kćer.

Navela je kako je njena kćerka imala samo 16 godina kada je odvedena u planinu, te dodala:

"Odveli su čak i djecu od devet godina. Želimo našu djecu od HDP-a. Oduzeli su nam našu djecu. Dan majki proslavit ćemo onog momenta kada nam vrate našu djecu."

Poručivši kako su majke odlučne nastaviti borbu do kraja, Arslan je naglasila da će protesti trajati sve dok im djeca ne dođu.

Gevez Erdinc je majka koja je došla iz Vana boriti se za svog sina Mikaila, Ona je na kurdskom jeziku ispričala kako joj je sin prevaren i odveden u planine dok je studirao pravo na Univerzitetu Marmara.

Prošlo je osam godina od momenta kada je posljednji put vidjela svog sina, kazala je Erdinc.

“HDP nema pravo ovo raditi. Ukrali su nam radost života, naš život. Sin mi je došao kupiti cvijeće posljednjeg Dana majki. Nadam se da ćeš opet doći i kupiti mi cvijeće", kazala je Erdinc, obraćajući se sinu i pozivajući ga da se preda.

Mevlude Ucdag čeka na povratak sina Ramazana.

"Onog dana kad moj sin dođe, bit ću kao da sam se ponovno rodila, imat ću sretan Dan majki, tad ću biti sretna. Sve dok moga sina nema, ni suze u našim očima, ni vatra u nama neće se ugasiti. Onog trenutka kada se ponovo nađem sa svojim djetetom, taj dan će biti moj praznik. Sine, ne želim slaviti Dan majki bez tebe", poručila je Ucdag.

Majke iz Diyarbakira od 3. septembra 2019. godine protestuju ispred sjedišta Narodne demokratske partije (HDP), koju optužuju za vrbovanje i odvođenje maloljetnika i omladine u terorističke kampove PKK-a na jugoistoku Turkiye.

Fevziye Cetinkay je tog 3. septembra počela mirni protest ispred zgrade HDP-a, a s njom su tada bili i suprug Sahap i njihovih četvoro djece. Hatice Ceylan, majka Cafera, se 8. oktobra također pridružila protestima. Istakla je da je njen sin kidnapovan prije četiri godine, kada mu je bilo 15 godina. Kada je čuo da je i njegova majka učestvovala na protestima, Cafer je odlučio pobjeći iz redova terorističkog PKK-a kako bi došao do svoje porodice.

Onima koji se predaju država pruža brojne mogućnosti, poput prava na obrazovanje i slobodu bez straha i opresije. Nisu zlostavljani, mogu slobodno kontaktirati svoje porodice i pružena im je pravna pomoć.

PKK je separatistička organizacija koja se nalazi na listi terorističkih grupa u Turkiye, Evropskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom trodecenijske terorističke kampanje protiv Turkiye, teroristi PKK-a ubili su najmanje 40.000 ljudi.

Partija HDP tereti se za povezanost s teroristima PKK-a, a više čelnika te partije je optuženo za širenje terorističke propagande i pružanje pomoći teroristima.