Nakon propalog pokušaja da se dovede u pitanje odnos Türkiye prema Genocidu u Srebrenici, postavlja se pitanje kome smeta uloga ove zemlje u očuvanju integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine.
Zanimljiva je, dakle, pojava u bosanskohercegovačkim medijima koja je sadržana u tvrdnji da Türkiye ne želi priznati Genocid u Srebrenici (iako ga priznaje) zbog „dobrih odnosa sa Srbijom“. Tako je N1 požurio da uzme izjavu od poslanika YSP-a Ömera Faruka Gergerlioğlua, koji je za tu TV kazao da „AK Partija nije prihvatila zakon jer bi to uznemirilo Srbiju“.
No, kako uopće stoje stvari sa Srbijom? Poznato je da su isti mediji koji su posljednjih dana kritizirali Türkiye zbog takozvanog „negiranja genocida“ također pisali i da Türkiye prodaje „Bayraktar“ dronove Srbiji. Zatim su se aktivirali Facebook „analitičari“ (neko bi ocijenio režimski botovi) te kritizirali Türkiye pitajući se „kako može prodati Srbiji dronove, je li to prijatelj Bosne i Hercegovine, što ih ne prodaju nama“ i slično. Slične vijesti o prodaji dronova Srbiji pojavljivale su se nekoliko puta, prateći bez provjere izjave Vučića, koji se time hvalisao, a na koncu dronova nije bilo ni na vidiku. Ipak, Türkiye je već bila osuđena kao „neprijatelj Bosne i Hercegovine“, i to zbog neprodatih dronova Srbiji o kojima Vučić sanja.
Princip je sličan onome kada zbog nepostojećeg „negiranja genocida“ novinar „Dnevnog Avaza“ Sedin Spahić u tekstu izvali da bi predsjednika Türkiye Recepa Tayyipa Erdogana „trebalo proglasiti nepoželjnim u Srebrenici“. Samo dva dana prije ista novina objavi tekst s naslovom „Šef turske diplomatije: Genocid u Srebrenici jedna je od najmračnijih stranica ljudske historije“. Moguće da Spahić ni sam ne čita novine za koje piše, jer da čita, informirao bi se makar toliko da Türkiye sa svim svojim institucijama priznaje Genocid u Srebrenici.
Kada govorimo o prodavanju turskih dronova, dok je Srbija čekala, kako je izjavio Vučić, „dronove preko reda“, njih je dobilo Kosovo. Još početkom tekuće godine Vučić je izjavio da moguća kupovina dronova od Kosova za Srbiju „nije ni lijepa ni lahka vijest“. Nakon što je kupovina potvrđena Vučić je izjavio da je Srbija odustala, odnosno „odbila kupiti dronove od Türkiye“, te da su u zamjenu kupili neki dron od Kineza.
Nadalje, nakon što je kosovski premijer Albin Kurti objavio da je Kosovo kupilo dronove od Türkiye uz izjavu da je „Kosovo sada sigurnije“, Srbija je uputila i diplomatsku notu ambasadoru Türkiye u Srbiji, koji je pozvan na razgovor, a Srbija je izrazila zabrinutost zbog ove transakcije. Državni sekretar Ministarstva odbrane Srbije Nemanja Starović, gostujući u medijima, izjavio je da njihove sigurnosne službe smatraju da „Kosovo nema novce za dronove“, te da se radi o donacijama. Također, Starović je izjavio da su, uprkos svemu, „u potpunosti posvećeni unapređenju odnosa s Ankarom, jer su svjesni činjenice da je Türkiye najveća država na Balkanu“, što je ustvari pokazatelj ispravne diplomatije od Türkiye, jer uprkos prodaji dronova Kosovu, Srbija jedino što može protiv jačine Türkiye jeste reći da sama odustaje od kupovine.
Da se vratimo i na lažnu vijest da je vladajuća AK Partija u Türkiye odbila priznati Zakon o Genocidu u Srebrenici. Napominjući još jednom da su upravo sve stranke potpisale Deklaraciju o priznavanju Genocida u Srebrenici i osuđivanju onih koji ga negiraju, potrebno je pojasniti da ne postoji nikakvo odbijanje prihvatanja zakona. Prijedlog u parlamentu je bio samo zahtjev za opću raspravu, nije bilo nikakvog prijedloga zakona, što je jasno vidljivo u zapisniku sjednice parlamenta. Ono što je zahtijevano od strane drugih bilo je da se o istom ne raspravlja kada je parlament u vremenu odmora i kada radi zbog donošenja određenih ekonomskih odluka, već da se o istom raspravlja detaljno u okviru redovnog rasporeda rada parlamenta najesen, i to u punom kapacitetu.
Nakon svega, i laiku je jasno da se radi o jeftinom spinu. Nekada im se ne sviđa vrsta doniranih vakcina, nekada napadaju zbog nepostojećih dronova, a nekada izmišljaju negiranje genocida. Samo nije jasno da li to rade samo domaći mrzitelji Türkiye ili i pojedini vanjski faktori kojima smeta snažna uloga Türkiye u očuvanju mira na ovim prostorima?
