U vrijeme dok se u nekim dijelovima naše države agresivno negira ili preimenuje ime bosanskog jezika, u centru Tuzle svi zainteresirani mogu se dodatno educirati o njegovom historijskom statusu i postojanju. Na jednom od najfrekventnijih šetališta, između tri gradska trga, Trga slobode, Trga žrtava Genocida u Srebrenici i Solnog trga nalazi se Kuća bosanskog jezika, koja je svojevrstan spomenik bosanske pismenosti, a koncipirana je kao stalna muzejska postavka, koja djeluje u sastavu Centra za kulturu Tuzla.

Posjetitelji su u prilici upoznati se s ilustriranim tablama koje sadrže faktografske podatke o historiji bosanskog jezika, a predstavljene su hronološkim slijedom od Povelje Kulina bana (29. august 1189) preko povelja bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, knjiga bosanskih franjevaca Matije Divkovića i Stjepana Matijevića Solinjanina, na čijim se naslovnim stranicama naglašava da su pisane bosanskim jezikom. Također, moguće je pogledati isječke sadržaja iz časopisa Bosanski prijatelj, s naglaskom na tekst o bosanskom jeziku napisan iz pera fra Antuna Kneževića, kao i reprint Gramatike bosanskog jezika iz 1890. godine.

Osim toga, dio postavke odnosi se na brojne dokumente iz austrougarskog perioda koji svjedoče o postojanju naziva bosanski jezik, ali tu je i uredba iz 1907, kojom se taj naziv ukida i uvodi u službenu upotrebu naziv srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski jezik. Zanimljivo je razgledati i izvod iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine iz 1994. godine kojim se bosanski jezik ponovo vraća u službenu upotrebu.

„Drugi dio postavke je posvećen savremeniku već spomenutih franjevaca Matijevića i Divkovića, Muhamedu Hevaiju Uskufiju, kao autoru prvog rječnika bosansko-turskog jezika, koji je nastao 1631. godine, te sve relevantne činjenice vezane uz kulturno-historijski značaj ovog rječnika, o kojem su pisali Ahmet Kasumović, Dragoljub Zorić, Sven Monesland, Josip Baotić i mnogobrojni drugi lingvisti. Predstavljen je i veliki broj monografskih izdanja navedenog rječnika, izdanja Grada Tuzle, kao i fragmenti iz rječnika, te mobilijar koji uključuje radni sto i stolice, koji oživljavaju duh sredine 17. stoljeća – vremena nastanka rječnika“, naveo je Senad Begović, kustos u Centru za kulturu Tuzla.

Za potrebe postavke poslužili su i različiti dokumenti koji su ustupljeni od Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu i Arhiva Tuzlanskog kantona.

„Posebno je značajno istaći knjigu Zašto je zabranjen bosanski jezik autora Miše Ešića, koja se bavi pitanjem naziva bosanskog jezika kroz nacionalnu politiku Austro-Ugarske Monarhije od 1878. do 1918. godine“, naglasio je Begović.

Postojanje muzejske postavke Kuća bosanskog jezika doprinosi afirmaciji bosanskog jezika, posebno među mlađom populacijom, učenicima i pojedincima koji se bave istraživanjem kulturne historije i historije jezika.

„Sa zadovoljstvom možemo utvrditi da je veliki broj korisnika posjetio Kuću bosanskog jezika, posebno organizirane grupe učenika i studenata, ali i veliki broj pojedinačnih posjeta iz regije i iz cijelog svijeta. Zaposlenici JU Centar za kulturu Tuzla permanentno se bave prikupljanjem dokumentacije i građe koja se tiče historije bosanskog jezika, te u digitalnoj formi objedinjuju svu objavljenu i dostupnu građu vezanu uz ovu temu“, naglasio je Begović.

Inače, inicijator izgradnje objekta unutar kojeg se nalazi muzejska postavka o bosanskohercegovačkoj pismenosti od 12. do 20. stoljeća bivši je gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović.