Ne postoji vjerovatno osoba na svijetu koja nije nekada otišla frizeru i od njega izašla tužna jer frizura koju je imala zamišljenu u glavi nije bila onakva kakvu joj je frizer napravio, Nešto slično je vjerovatno pomsilio neki Sumerac prije hiljadu godina i nakon toga je, kako se smatra, nastao prvi frizer u historiji.

Ako ostavimo po strani Sumerane, teško je utvrditi u kojem se trenutku historije čovječanstva pojavljuju brijačnice. Razlog je u tome što su frizeri oduvijek postojali, ljudi su oduvijek koristili njihove usluge iako to isprva nije bilo zamišljeno kao zanat. Bilo kako bilo, oduvijek smo imali potrebu isticati se i biti drugačiji, a frizure nam pomažu u stvaranju vlastitih idiosinkrazija. Arheološka istraživanja pokazuju da su naši preci češljali kosu onim što su mogli koristiti za ovu funkciju: riblje kosti ili životinjski zubi bili su najčešće primitivni češljevi.

Tretman kose nosio je puno simbolike u mnogim kulturama, nije bila riječ samo o estetici jer je takođe kosa simbolizirala status ili stanje nositelja. U Sparti su, na primjer, mladi efebi ostavljali dugu kosu, ratnici su je nosili jer je to značilo da su slobodni. Gejše u Japanu su češljale kosu na različite načine, sa složenim pokrivalima za glavu, kako bi se razlikovale početnice (maikos) i same gejše.

U Starom Egiptu imamo dokaze o prvim 'modnim frizurama'. Postojalo je nekoliko vrsta frizura: četvrtaste (gusta i bogata griva s razdjeljkom u sredini i do ramena) ili trodijelni (dva pramena sa svake strane lica, a treći pada niz leđa). S vremenom su kratke i četvrtaste frizure ostale za radničku klasu, što je pokazalo da je od prvih trenutaka historije i kosa bila povezana sa klasama.

Ikonografija pokazuje razne frizure, od Grčke do renesanse, posebno kod žena. U početku su robovi bili zaduženi za održavanje frizura svojih gospodara, pa ako tražimo prve frizere, moramo se vratiti u srednji vijek. U doba kada je sapun bio luksuz, pokrivanje kose postalo je nužnost, jer je to bio jedini učinkovit način zaštite kose od prljavštine i ušiju.

Isprva su ljudi odlazili u gradske brijačnice ne nužno da bi se šišali ili brijali, nego i da bi vadili zub ili vadili krv stavljanjem pijavica na tijelo, što je stoljećima bio vrlo popularan način liječenja bolesti.

Zanat se tada počeo prenositi s koljena na koljeno: ambiciozni brijač počeo je kao šegrt s učiteljem koji mu je često bio vlastiti otac i sticao je potrebno znanje kako bi se u budućnosti posvetio zanatu.

Perike su, naravno, posebna priča. Iako su nošene u vrijeme Starog Egipta, djelomično ih poznajemo i zahvaljujući Luju XIV iz Francuske, koji ih je uspio proširiti i učiniti modernima zahvaljujući činjenici da je želio sakriti svoju ćelavu glavu. S vremenom su postajale sve veće i spektakularniji, što nije samo uzrokovalo bol u vrat i glavobolju, već su se mnogi plemići morali suočiti s problemom vaški.

Francuska revolucija i industrijska revolucija obilježile historiju zapadnog svijeta. Promijenili su i način na koji je frizura zamišljena: pojavili su se profesionalni frizeri koji su radili kod kuće i putovali ka klijentima. Tako je uspostavljen zanat a frizeri postali specijalizirani stručnjaci za šišanje koji su zauzvrat bili za to plaćeni. Nešto sasvim drugačije od sluga koji su i dalje šišali kosu na dvoru besplatno.

Nova vremena obillježila su i dužinu kose koja je bila poopularna, u mnogim prilikama ona je simbolizirala bogatstvo svog vlasnika. Kažu da je carici Sissi trebalo tri sata da opere i popravi svoju dugu kosu mješavinom jaja i rakije. Sestre Sutherland, poznate po dužini kose, zaradile su zbog nje veliki novac prikazujući je javno a čak su nastupale Broadwayu. Kosa druge sestre, Victorije, bila je duga dva metra.

S dolaskom novog stoljeća i s dolaskom Prvog svjetskog rata, žene su počele šišati kosu radi čiste udobnosti, sve do dolaska takozvane flappers, nastale pod uticajem frizure glumice Louise Brooks. Drugi svjetski rat također nije bio idealno vrijeme za duge i zamršene frizure: 1940-ih s Drugim svjetskim ratom, bombardiranjem, masovnim evakuacijama i racioniranjem, bilo je teško nositi se s izgledom.

Od Veronice Lakea preko Boba Marleyja do frizure 'Rachel' koju je imala Jennifer Aniston u „Prijateljima“, neki su ljudi uspjeli u nakani da njihova frizura postane trend, a frizerski saloni diljem svijeta su na tome dobro zarađivali.

Da parafraziramo rečenicu iz televizijske serije Fleabag, "kosa je sve. To je razlika između dobrog i lošeg dana. To je simbol moći, simbol plodnosti.“