Agresija na Ukrajinu i sankcije kojima je Zapad odgovorio Rusiji duboko utiču na Evropljane koji, svaki put kad upale grijanje ili natoče gorivo, osjete imperijalističke ambicije Vladimira Putina. Cijena energije doista je izvan kontrole otkako su ruske trupe kročile u Ukrajinu, ali fosilna goriva nisu jedina sirovina čija je opskrba u opasnosti zbog rata.

Bliski istok, Magreb i Azija regije su koje najviše pate od posljedica rata. U 2019. godini Rusija (18,4%) i Ukrajina (7,03%) izvezle su četvrtinu svjetske pšenice, a zemlje poput Egipta, Turske, Tunisa ili Maroka, u čijoj tradicionalnoj prehrani ova žitarica ima vodeću ulogu, uveliko ovise o njegovoj proizvodnji.

Cijena pšenice već je porasla za 35% od početka agresije na Ukrajinu, iako na tržištu još uvijek ima žita iz prošlogodišnje žetve. Niko ne zna šta nosi budućnost. Ukrajinska vlada već je zabranila izvoz pšenice, zobi i drugih prehrambenih proizvoda kako bi spriječila još veću krizu unutar svojih granica. A ako Rusija nastavi silom potčinjavati jugoistočnu regiju Ukrajine, u kojoj su koncentrirana polja pšenice u zemlji, mnogim će poljoprivrednicima biti gotovo nemoguće održati minimalan nivo proizvodnje.

Prema FAO-u, oko 30% ukrajinskih uzgojnih površina ove godine više neće bitikorišteno zbog sukoba. Tome se mora dodati i mogući pad Odese u ruske ruke, mjesta na kojem Ukrajina izlazi na Crno more i koje je njen glavni izlazni put za izvoz pšenice.

Egipat je najveći uvoznik pšenice u svijetu i onaj s najvećom ekonomskom težinom u izvozu Rusije i Ukrajine, odakle dolazi 70% pšenice koja se konzumira u toj zemlji. Ostale države s velikom ovisnošću o ruskoj i ukrajinskoj pšenici su Azerbejdžan (85% uvoza), Turska (74%), Tunis ili Bangladeš (54%).

Neke od tih zemalja još uvijek imaju rezerve, no povećanje cijena i pritisak na opskrbne lance, koji su već u velikim problemima od početka pandemijske krize, već se osjećaju. Alternativa, koja uključuje dovoz pšenice iz drugih područja kao što su Sjeverna Amerika i Latinska Amerika, mogla bi biti izvedivije rješenje za zemlje s izlazom na Sredozemno more, iako se čini da tio neće biti dovoljno da pokrije pad uvoza iz Rusije i Ukrajine.

Jer otprilike polovica pšenice koju konzumira Evropska unija dolazi iz Ukrajine, koja je također izvoznik mnogih proizvoda neophodnih za proizvodnju stočne hrane na bazi ove žitarice.