Bio bi to njegov drugi mandat na klupi bh. reprezentacije. Onaj prvi, kada je 2008. godine imanovan selektorom, trajao je prekratko. Vodio je reprezentaciju u dvije prijateljske utakmice, a kako je treća, protiv Irana, zakazana bez njegove saglasnost, jer nije želio voditi igrače na tako dalek put bez potrebe, dao je otkaz.
Zatim je njegova trenerska karijera krenula na neki način ispočetka. Preuzeo je B tim Real Sociedada, zatim došao u FK Sarajevo gdje se zadržao nekoliko sezona, a onda se otisnuo u Švicarsku, prvo u Servette, drugoligaša kojeg je preporodio, a kasnije i u Lausanne, također drugologaša kojeg je, također, preporodio.
Šta očekivati od Mehe Kodre? Nekoliko je značajki u njegovom radu koje spominju u svim klubovima u kojima je radio. Prvo, profesionalizam. Drugo, svi njegovi timovi su vrlo motivirani. U jednom razgovoru za Stav objasnio je kako to postiže: “Vrlo mi je važno da igrač razumije ono o čemu mu pričam i šta tražim od njega. Kada se igračima pojasni, kada se izdefinira ta njihova uloga, to olakšava posao i meni i njima. Ako to ne uradiš, onda je teško igrati i kasnije napraviti analizu urađenog.”
Treće, Kodro voli, želi i jedino zna igrati agresivno, napadački, s malo dodira lopte. U djetinjstvu je uživao u igri Jochana Cruyffa, kasnije i u njegovim trenerskim zamislima. Sarađivali su zajedno i u Barceloni i pokojni je Holanđanin ostavio dubok trag u Kodrinom životu. “Agresivna igra moj je fudbalski postulat, ja to volim, ja to tražim od igrača”, pojašnjava Kodro. “Zbog toga radimo puno na taktici. Volim taj, da tako kažem, ‘misleći’ fudbal, da igrači misle šta ih čeka, šta trebaju uraditi da bi došli do cilja. Neko kaže da je to totalni fudbal, neko ga zove integralni fudbal, jednostavno, to je igra u kojoj svako radi svoje, u kojoj se trudimo da odmah oduzmemo loptu, da sa što manje dodira dođemo do gola. Nisam ja to učio samo od Cruyffa, skupljao sam znanje i od Juppa Heynckesa ili Johna Toshacka. Taj neki moj ‘stari’ Velež prakticirao je tu vrstu fudbala, direktnu igru, kombiniranje, puno talenta pojačanog agresivnošću. Takva je igra neka kombinacija koja je od mene napravila to što ja jesam. I pokušavam to prenijeti na igrače.”
I uspijeva mu, vraćaju mu otvorenost i iskren pristup na terenu. “Važno je da, kada pričam o nečemu igračima, pričam o nečemu u što ja vjerujem, što ja prepoznajem, ako im pokušaš prodati neku priču, a u to ne vjeruješ i to ne radiš, onda igrači to brzo otkriju. Igrači su mangupi, inteligentni, znaju i oni otprilike kad nešto što im pričaš ne dolazi iznutra, kada im pokušaš podvaliti.”
Iako je trenersku karijeru počeo kao saradnik Josea Marija Bakera, nekadašnjeg suigrača iz Real Sociedada i Barcelone, prvi samostalni trenerski posao Kodro je imao u Bosni i Hercegovini, kao selektor reprezentacije.
