Sport | 30.04.2021.

Klub borilačkih vještina “Gazija” i njegovi šampioni

Posljednjih godina Klub “Gazija” takmiči se skoro na svakom državnom takmičenju i, prema riječima trenera Muhameda, ne prođe nijedno takmičenje a da iz Kluba makar jedan sportista ne uzme prvo mjesto u nekoj od disciplina. “Ovdje moram istaći Harisa Bibera Brku. Mislim da je on trenutno najspremniji borac u Bosni i Hercegovini. Sada nam nedostaje taj neki veliki okršaj na svjetskom ili evropskom nivou. Kod Harisa nema ni pandemije niti ičega drugog. On neumorno radi i trenira kao da ništa od toga ne postoji.”

EDIB KADIĆ

Godine 2004. Muhamed Šabanović registrirao je udruženje Klub borilačkih vještina “Gazija” u Sarajevu. Predsjednik je Upravnog odbora i glavni trener Kluba. Tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je prvi ranjenik u svom bataljonu, dobitnik je “Zlatnog ljiljana”. Inače, riječ “gazija” dolazi iz arapskog jezika u značenju “heroj”, “ratni junak”, “pobjednik”. Prve četiri godine Muhamed je sam finansirao svoj Klub, kaže da je tada imao oficirsku plaću pa je mogao izići na kraj s finansijskim izazovima. “Sve se to nekako stizalo, pokrivalo, a nikada u našem Klubu nije bila članarina. Još u to vrijeme nisam imao svoj prostor pa sam ga iznajmljivao da bi djeca mogla trenirati. Nisam imao ni sponzora ni ničega, ali nisam odustajao. Kada bih rekao da je hiljadu djece prošlo kroz Klub ‘Gazije’, mislim da ne bih pretjerao. Posljednjih godina smo dosta rasterećeni, i to otkako je na mjesto predsjednika Kluba došao Tarik Kurbegović, direktor Sarajevske berze. Postizati vrhunske rezultate bez finansija u današnjem vremenu skoro je pa nemoguće”, ističe Muhamed Šabanović.


Muhamed Šabanović

Trenutno Klub “Gazija” ima 50 aktivnih članova, ali zbog epidemioloških mjera, tu trenira samo mali broj članova koji se spremaju za takmičenja. Klub je od osnivanja ostvarivao vrhunske rezultate na takmičenjima. “Ne mogu sada ići u 2004. godinu jer je to bilo davno, a i prošlu godina je bila slaba zbog korone. Kik boks savez BiH uspio je prošle godine pred samu pandemiju u martu organizirati državno prvenstvo u full kontaktu u Bosanskom Novom, a uradili smo i drugi dio državnog prvenstva u Tešnju u oktobru prošle godine. Uradili smo i još jedno takmičenje koje organizira Borilačka akademija s Ilidže na čelu s našim Nevenom Bašovićem. To su bila ta tri takmičenja koja smo imali u prošloj godini. Naš Klub je u 2020. godini u full kontaktu izabran za najuspješniji. Ovaj sport se sastoji od sedam disciplina, odnosno sedma je muzičke forme i tu ima nekoliko članica i članova nekih klubova u Bosni i Hercegovini koji se time bave, a inače je državno prvenstvo podijeljeno u šest disciplina: tri ringovne, tzv. ‘tvrde’ su: full kontakt, low kick i K1, i tri ‘mekane’: light contact, point fight i kick light”, objašnjava Muhamed.

NAJUSPJEŠNIJI NA DRŽAVNIM PRVENSTVIMA

Klub “Gazija” može se posebno pohvaliti 2019. godinom, kada su ostvarili vrhunske rezultate. “Od osnivanja Kik boks saveza mislim da to nijedan klub nije postigao, a to je da je naš Klub ‘Gazija’ bio najuspješniji na sva tri državna prvenstva za tvrde discipline, a onda smo na kraju izabrani i za najuspješniji klub u cijeloj Bosni i Hercegovini. U seniorskoj konkurenciji učestvovali smo na Svjetskom prvenstvu 2019. godine u Zetri i uzeli smo dvije zlatne i jednu bronzanu medalju. Vidjeli ste i na samom ulazu, hvala Allahu, imamo pehara, imamo se čime pohvaliti i to su klupski pehari. Da je svako od takmičara donosio svoje, mislim da se od njih ne bi moglo ni ući”, u šali će Muhammed.

Posljednjih godina Klub “Gazija” takmiči se gotovo na svakom državnom takmičenju i, prema riječima trenera Muhameda, ne prođe nijedno takmičenje a da iz Kluba makar jedan sportista ne uzme prvo mjesto u nekoj od disciplina. “Ovdje moram istaći Harisa Bibera Brku. Mislim da je on trenutno najspremniji borac u Bosni i Hercegovini. Sada nam nedostaje taj neki veliki okršaj na svjetskom ili evropskom nivou. Kod Harisa nema ni pandemije niti ičega drugog. On neumorno radi i trenira kao da ništa od toga ne postoji. Ozbiljan je momak, pristojan, izuzetno redovan na treninzima. U posljednje vrijeme imam problema s rukom zbog povrede pa mi Haris vodi i treninge i sam trenira. On je i alfa i omega u našem Klubu. U njemu vidim svog nasljednika. Mi u državi imamo tri-četiri takmičara, kada pogledamo medalje, koji su postigli više od njega, ali volio bih sada javno kazati i pozvati da napravimo sparinge i neka dođe ko god želi, i to kategorija ili dvije jače od njega, uzet ću sebi za pravo i kazati da trenutno nema šanse raditi s Harisom. On je u skupini seniora s kilažom 75 kg, a sada razmišljamo da ide u veću kategoriju. Evo opet, ovo je i javni poziv, ko god hoće od naših bosanskohercegovačkih klubova neka dođe na otvorene sparinge i neka se okuša”, samouvjeren je Muhamed.

Haris Biber kaže da su ga, kada je bio dijete, stariji uvijek vodili sa sobom. Dadoše mu nadimak Brko govoreći mu: “Brko, de ti ovo, Brko, de ti ono”, nakon čega ga je malo ko znao po njegovom pravom imenu. Rođen je 13. januara 1997. godine u Sarajevu. Ovim se sportom bavi od osnovne škole. Kaže da je skoro slučajno počeo trenirati. Jednog je dana čuo da se u njegovoj osnovnoj školi održavaju treninzi Kluba borilačkih vještina “Gazija”. Došao je na trening, imao je osam-devet godina. Prije toga je pokušao trenirati fudbal, košarku, ali ubrzo je uvidio da to nisu sportovi za njega. Kaže da se vrlo brzo pronašao u borilačkim sportovima. “Sada ću se boriti dok sam još mlad, a kasnije ću to svoje znanje prenositi trenirajući mlade generacije. Ako Bog da, borit ću se dok me zdravlje služi, a volio bih do 40 godine ostati u ringu. Ovo je moj život, ja nizašta drugo ne znam. Imao sam raznih ponuda i zaposlenja, ali nisam ni na šta pristao, želio sam samo ovo”, kaže Haris.

Trener mu je drugi otac, od malehna ga je odgajao s njegovim roditeljima. Kaže da je već navikao da ga ruže, da je to dio života. Studira Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, opći smjer. Ostalo mu je sedam ispita do diplome, nada se da će diplomirati do septembra. Čim je počeo trenirati, više nije prestajao. Tvrdi da je bio najredovniji na treninzima i da ih nikada nije propuštao. “Dolazio sam po dva sata prije treninga. Kada je dan za trening, znao sam u kući hodati ukrug čekajući kad će više doći vrijeme da mogu krenuti u Klub. Tada sam imao dva puta heftično trening, petak i nedjelja. Bilo nas je po 50 ili 60 u sali. Trener je ubrzo vidio da sam redovan i da se trudim pa sam već nakon godinu dana počeo ići po takmičenjima.”

UVIJEK U BORBE S JAČIMA OD SEBE

Prvog svog takmičenja Haris se dobro sjeća pošto je imao nedovoljnu kilažu za najmanju kategoriju. Imao je 25 kg, a trebalo je da ima najmanje 32 pa su ga jedva pustili da se takmiči. “Od tada sam prošao sve kategorije, od 32 do 75 kg. Uvijek sam gledao da se borim s većima, jačima, starijima. Sjećam se da sam imao 16 ili 17 godina, u Beogradu je bio evropski kup. Došao sam na takmičenje, imao sam povišenu temperaturu, skidao sam kilograme, a na to su mi dodijelili borca 12 godina starijeg od mene. I naravno, pobijedio sam ga. Uvijek sam išao da se borim s jačima, nikad nisam birao protivnika i to sebi nisam dozvoljavao”, naglašava Haris.

Kaže da više i ne zna koliko je puta bio prvak države i kao kadet, i kao junior, i kao senior. Prvi je put kao kadet s 12 godina osvojio državno prvenstvo 2009. godine. Više je puta proglašavan najboljim juniorom i seniorom u Bosni i Hercegovini kada je riječ o disciplinama K1 i full kontakt. Osvajao je i evropske i balkanske kupove, a kako je prešao u seniore, više se bazirao na profesionalnu karijeru. “Bolje mi ide profesionalna karijera, ali, kada mi vrijeme to dozvoljava, trudim se za reprezentaciju nastupati i amaterski. Kada me pitaju šta je do sada moj najveći uspjeh, ja im kažem da mi je najveći uspjeh što uopće treniram. Kada su baš uporni i nastave ispitivati, kažem im da sam pobjeđivao svjetske prvake, čak sam pobijedio i prvaka iz čuvenog kluba 'Mikes Gym', iz kojeg je nikao poznati Badr Hari, kao i drugi poznati borci. Mislim da još nisam postigao nekakav značajan rezultat, oni su tek ispred mene i, ako Bog da, mislim da ću do njih doći. Korona nas je malo poremetila, nema borbi.”

Početkom 2020. godine boravio je u Holandiji u bivšem Golden Gloryju, spremao se s njihovim najboljim borcima. “Veoma su dobri. Treniraju, imaju uvjete. Smatram da im možemo parirati, da imamo kvalitet, samo se naši borci iz BiH moraju malo više međusobno družiti, pomagati, zajedno trenirati. Možemo ih i pobijediti, samo je razlika ta što se naši borci mnogo žale i puno se u to energije troši. Također, kada sam došao u Holandiju, dođeš da sparinguješ s njima, a kod nas si naučio da lagano radiš s ljudima ako si jači od njih da ih ne bi povrijedio. Kod njih nema toga, niti se gleda kilaža niti se gleda ko je kakav. Ako si došao na sparing, glavu ti skidaju, pa ko koga stigne. Ako vidiš da ne možeš, pomjeriš se ustranu. Meni se desilo da sam došao na sparing na kojem se svaku rundu mijenjao drugi borac. Dođe lakši pa teži i sve tako. Nakon nekoliko rundi, dolazi borac, u njemu jedno 120 ili 130 kg. Gledam ga, ide on, baca koljena, baca sve živo, ide glavu da skine. A ja kakav jesam, ne bih se predao taman kad bi mi to zadnje bilo. Najvažnije je da je čovjek uporan i da nešto želi”, kategoričan je Haris.

U SVAKOM ČOVJEKU OGROMAN JE POTENCIJAL

Brko poručuje da ni u čemu ne treba tražiti izgovore jer će ih onda čovjek sigurno i naći. Treba raditi, trenirati, biti uporan, a rezultat će doći. Kaže nam kako se može i postiti za ramazan i trenirati, da mu to ne predstavlja nikakve poteškoće. Treninge uz ramazan organizira nekoliko sati prije iftara. Kada je riječ o finansiranju, Haris za magazin Stav prvi put govori o ugovoru koji će potpisati ovih dana.“Do sada je taj teret padao na moje roditelje i trenera, a, ako Bog da, uskoro dobijam menadžera koji će me finansirati. To je naš čovjek, živi u Švicarskoj, ima svoje firme. Stao je iza mene da me finansira, rekao je da mi želi pružiti sve uvjete, a da ja samo treniram i radim ono što najbolje umijem. Do Bajrama ćemo i potpisati ugovor, svaki mjesec ću dobijati plaću, a bit će pokriveni i troškovi za opremu. Svaki trud se na kraju isplati. Imao sam puno prepreka, 90 posto prijatelja mi je govorilo da odustanem, da od kick boxa nema ništa i da u tome nema nafake, a Allah šalje pomoć svojim robovima kad se čovjek najmanje nada. Najviše me boli kada pogledam i vidim da su mladi izgubili kompas kada govorimo o pravim vrijednostima. Društvene mreže uzimaju svakodnevno danak koji uništava mlade generacije. Velika je to šteta, ogroman je potencijal u svakom čovjeku”, pripominje Haris.

U “Gaziji” trenira i Nuh Hebibović. Ima 15 godina i počeo je trenirati s četiri godine s ocem. “Prvo sam živio u Konjicu, a kada sam preselio u Sarajevo, postao sam član Kluba ‘Gazija’. Treninzi idu dobro, imam i dosta uspjeha, zadovoljan sam. Prije mi ni treninzi ni sport nisu bili dragi, ali kako godine prolaze, sve mi postaju draži. U tim sam godinama gdje je ovaj sport dobro znati, a djeca me često potcjenjuju u školi, posebno stariji, jer ne znaju kroz kakve treninge i drilove mi ovdje u Klubu prolazimo. Najdraži mi je kick box. Prvo takmičenje koje sam radio imao sam osam godina. Tu sam osvojio državno prvenstvo. Na prvom balkanskom takmičenju osvojio sam također prvo mjesto.”

Trener Muhamed Šabanović ističe da je njegova vizija da Klub “Gazija” bude rasadnik zdrave omladine koja će biti korisna i dobra prema sebi i svojoj porodici, a zatim i prema državi i našem narodu. “To je moja vizija, kao i da budemo najuspješniji klub u Bosni i Hercegovini. Naše je planirati, a Allah daje. Nikada se ne mogu ohladiti od ‘Gazija’. Ja ću tu biti i trenirat ću našu omladinu koliko god budem imao kuveta.”

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Natjecati se u vrijeme ramazana

Iniesta se vraća na teren zbog 75 miliona eura

Mourinho je samo na otkazima zaradio 80 miliona eura

Fudbalski to je raj