Kolumbijska časna sestra Gloria Cecilia Narváez puštena je nedavno u Mali nakon što je četiri godine i osam mjeseci bila u zatočeništvu nakon otmice. To nije izoliran slučaj. Različite oružane skupine kidnapovale su oko 3.000 ljudi u prvih osam mjeseci 2021. u sjevernoj Nigeriji, Maliju, Burkini Faso i Nigeru, prema podacima nevladine organizacije Acled, što je gotovo dvostruko više u cijeloj 2020. godini u kojoj je bilo registrirano 1.769 otmica.

Nigerija, u kojoj su otmice školaraca intenzivirane od 2020. prednjači u statistici s 2.062 osobe otete od 3. septembra, Nasilje je najizraženije na sjeverozapadu zemlje, Nigeru, Zamfari, Kaduni, Katsini i Kebbi, 1.409 učenika i 17 nastavnika oteto je od marta 2020.

Val otmica u Nigeriji provode kriminalne skupine koje ne nemaju nikakve političke ili vjerske zahtjeve niti brane bilo kakvu ideologiju. U ovoj zemlji ih jednostavno zovu "banditi" i njihova motivacija je isključivo novac.Do 30. juna ove godine iznos otkupnine koju su tražili otmičari iznosio je oko 17 miliona eura. Iako nema službenih podataka koliko su novca uplatili rođaci žrtava ili vlasti, mnoge otmice posljednjih mjeseci završile su nekim oblikom plaćanja.

Rastuća nesigurnost na sjeverozapadu Nigerije pravi je izazov za nigerijskog predsjednika Muhammadua Buharija, koji je obećao snažnu akciju protiv ovih naoružanih bandi. Također je nagovijestio da su guverneri potaknuli krizu plaćajući otkupnine. “Državne bi vlade trebale preispitati svoju politiku nagrađivanja bandita novcem i vozilima. Takva politika ima potencijal biti kontraproduktivna, s katastrofalnim posljedicama", rekao je na svom Twitteru.

U Maliju, Nigeru i Burkini Faso broj otetih takođe raste, sa 732 osobe u cijeloj 2020. na 785 u prvih osam mjeseci 2021. Za razliku od Nigerije, gdje je bilo otmica i do 300 studenata, ovdje se gotovo uvijek radi o otmicama manjih razmjera u kojima postoji želja za zastrašivanjem.

Iako se za žrtve dobiva otkupnina, te otmice najčešće imaju za cilj ili protjerivanje države s tog područja ili slanje poruke „džihadistima“ i njihovim saučesnicima, ovisno o tome ko su počinitelji.

Otmice su koncentrirane u područjima pogođenim teškim nasiljem, bilo da se radi o centru Malija, sjevernoj Burkini Faso (regija Sahel) te zapadnom i istočnom Nigeru, gotovo uvijek oko glavnih cesta i riječnih puteva.

Pogoršanjem sigurnosnog konteksta i zabranom tranzita strancima na ovim područjima najviše su pogođeni domaći radnici. Kako podsjeća jedna studija, 97 posto civila otetih u Maliju od 2012. godine su Malijci, a tri četvrtine nasilnih incidenata koje je zabilježilo humanitarno osoblje u toj istoj zemlji bile su otmice.

O otmicama se ne izvještava, osim u slučajevima kada su oteti stranci, poput Švicarkinje Sophie Petronin ili kolumbijske časne sestre Glorije Narváez ili kada je riječ o ppoznatim ljudima u zajednici.

U novembru 2017., Soungalo Koné, sudija iz malijskog grada Niona, otet je i umro u zarobljeništvu dvije godine kasnije, a u martu 2020. isto se dogodilo i opozicijskoj čelnici Soumaïli Cissé, puštenoj sedam mjeseci kasnije.