Posljednji popis u bivšoj zajedničkoj državi Jugoslaviji izvršen je godinu prije početka oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu, a zvanično je završen 31. marta 1991. Na popisu stanovništva na dan 31. marta 1991. godine za Bosnu i Hercegovinu navodi se ukupno 4.354.911 stanovnika. Od toga su 1.902.869 stanovnika (43.7%) bili Bošnjaci, 1.364.363 (31.3%) Srbi, 752.068 (17.3%) Hrvati, dok su 7.7 posto činili pripadnici drugih nacija i Jugoslaveni. Bošnjaci, tada pod imenom Muslimani, bili su većina u 45 općina (u 13 relativna, u 31 apsolutna ili natpolovična), Srbi u 34 općine (u 5 relativna, u 29 apsolutna), a Hrvati su bili većina u 20 općina (6 relativna, 14 apsolutna).

Prema jedinom poslijeratnom popisu stanovništva, onom iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini živjelo je oko 850 hiljada stanovnika manje, što je direktna posljedica višedržavne oružane agresije na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Masovni zločini, etničko čišćenje i genocid potpuno su izmijenili demografsku sliku cijele države.

Nekoliko velikih i važnih općina koje se danas nalaze u entitetu Republika srpska na popisu iz 1991. godine imale su većinsko bošnjačko stanovništvo. U Bratuncu je, naprimjer, živjelo 21.535 Bošnjaka i 11.475 Srba, u Doboju 41.164, a 39.820 Srba, a većinski bošnjačka bili su i Foča, Prijedor, Rogatica, Srebrenica, Višegrad, Zvornik.   

Kotor Varoš, Modriča, Bijeljina, Bosanski Novi, Čajniče i druga mjesta imali su između jedne trećine i jedne polovine Bošnjaka u odnosu na ukupan broj stanovnika, a danas su to mjesta u kojima nesrba  gotovo da i nema, a u strukturama lokalnih vlasti pitaju se isključivo Srbi.

Popis stanovništva jedan je od vjernih pokazatelja da su najveća žrtva rata protiv Bosne bili Bošnjaci i bosanskohercegovačka multietničnost. Bosna i Hercegovina danas je multietnička zemlja samo formalno, jer usljed sprovođenja u djelo velikosrpske i velikohrvatske ideje, praćenim masovnim zločinima koji su imali za cilj izbrisati Bošnjake iz dijelova njihove domovine, danas imamo etnički očišćene teritorije na kojima Bošnjaka gotovo da i nema, a multikulturalnost se zadržala u onim sredinama koje je odbranila Armija Bosne i Hercegovine, poput Sarajeva, Tuzle, Zenice, Visokog i drugih gradova.