Do sada je u Njemačkoj policija hapsila osobe koje su koristile izraze poput “od rijeke do mora” ili “stop genocid”, ali su ih sudovi oslobađali svih optužbi. Sudovi su dosad pokazivali integritet i zdrav razum.

To se promijenilo 6. augusta 2024. godine.

Berlinski sud proglasio je 6. augusta Avi Moayeri, 22-godišnju aktivistkinju, krivom za podržavanje zločina zbog artikuliranja slogana “od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna”.

Predsjedavajuća sutkinja Birgit Balzer naredila je Avi Moayeri da plati kaznu od 600 eura odbacujući njenu odbranu da je samo izražavala podršku za “mir i pravdu” na Bliskom istoku.

Sudinica Balzer izjavila je da ne može razumjeti logiku prethodnih njemačkih sudskih presuda u kojima je utvrđeno da je slogan “dvosmislen”. Rekla je da je njoj itekako jasno da slogan “negira pravo države Izrael na postojanje”.

Moayerina pravna ekipa, predvođena Alexanderom Gorskim, osudila je presudu kao pobjedu državne represije te planira uložiti žalbu.

Prošlog novembra njemačka ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser označila je ovaj slogan kao nešto što je povezano s Hamasom. Ministar pravde u ovoj zemlji Marco Buschmann u februaru je sugerirao da bi ova fraza mogla biti shvaćena kao “podsticanje antisemitizma”.

Ipak je bavarski sud u junu presudio da sporni slogan ne predstavlja zločin i ne može biti zabranjena.

Sudovi su dosad postupali s integritetom i zdravim razumom i štitili demokratski poredak.

Očigledno je da njemačke vlasti koriste Genocid nad Palestincima za napad na njemačku demokratiju, što se jasno vidi po tome koji nacrt zakona je njihov savezni kabinet usvojio.

Naime, 26. juna 2024. godine kabinet je glasao za nacrt zakona kojim se pooštrava Zakon o boravku, na prijedlog već spomenute ministrice unutrašnjih poslova Nancy Faeser (SPD). Prema njenoj želji, ljudi bez njemačkog pasoša trebaju biti protjerani ako veličaju teror: “Ko nema njemački pasoš i ovdje veliča terorističke akte, mora – gdje god je to moguće – biti protjeran i deportiran.”

Vicekancelar Robert Habeck podržao je planiranu izmjenu zakona: “Ko odobrava terorističke akte i zagovara ih, mora otići.”

Po ovom nacrtu zakona bi i sam “lajk” na društvenim mrežama, bilo da je stavljen na YouTubeu, Instagramu ili TikToku, bio dovoljan razlog za deportaciju, čak i bez sudskog procesa.

Naglašava se da za deportaciju neće biti potrebna krivična presuda. To znači da će neki službenik bez pravnog procesa odlučivati o tome ko će biti deportiran.

Ovaj nacrt mora proći parlamentarnu proceduru i biti odobren od zakonodavnog tijela prije nego što postane zvaničan zakon.

Kritičari tvrde da je riječ o ograničavanju slobode govora i da slične mjere postoje samo u autoritarnim režimima. Clara Bünger, članica Socijalističke ljevice u parlamentu, izrazila je oštru kritiku zakona, opisujući ga kao dio zabrinjavajuće tendencije ka povećanju vladine kontrole nad izražavanjem.

Bünger je istaknula ironiju njemačkog stava naglasivši da je Njemačka ranije osuđivala slične prakse u drugim zemljama. “Njemačka je dugo kritizirala progon pojedinaca zbog ‘lajka’ ili dijeljenja sadržaja na društvenim mrežama”, izjavila je Bünger. “Ipak, čini se da se krećemo u smjeru koji podsjeća na ove represivne taktike.”

Mnogi vjeruju kako je nemoguće da će ovaj nacrt postati zakon, jer imaju čvrsto povjerenje u njemačku demokratiju, sudstvo i zakonodavstvo. Smatraju da nacrt predstavlja ozbiljnu prijetnju građanskim slobodama.

Presuda Avi Moayeri pokazuje da je to ipak moguće i da sudovi ne drže svoje demokratsko i razumno tlo pod nogama.

Nije moguće kršiti sve međunarodne norme i zakone, a da to nema utjecaja na domaće zakone i slobode. Ne može se činiti genocid i istovremeno biti slobodna demokratija.

Slogan “od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna” poziv je za jednakost svih ljudi – od rijeke do mora.

Nancy Faeser i njemački politički establišment ne smatraju sve ljude jednako vrijednima i zato Njemačka država priprema deportaciju tih drskih nezahvalnih divljaka koji se usude tražiti jednakost.

Kako se te stvari obično dalje razvijaju, opisao je njemački pastor Martin Niemöller:

“Prvo su došli po socijaliste, a ja nisam rekao ništa – jer nisam bio socijalista.

Zatim su došli po sindikaliste, a ja nisam rekao ništa – jer nisam bio sindikalista.

Zatim su došli po Jevreje, a ja nisam rekao ništa – jer nisam bio Jevrej.

Zatim su došli po mene – i nije ostao niko da progovori za mene.”

Nakon Drugog svjetskog rata Niemöller je otvoreno govorio o svojoj ranoj umiješanosti u nacizam i kako je poslije došao tobe.

Njegove riječi o krivici i odgovornosti i danas odjekuju u Njemačkoj o gluhe uši.

Ponovimo: za deportaciju neće biti potrebna krivična presuda, neki će službenik bez pravnog procesa odlučivati o tome ko će biti deportiran.

Prošli put kada su ljude bez individualnog sudskog procesa masovno deportirali iz Njemačke te su osobe završile u logorima smrti očekujući da će biti preseljeni na istok u radne logore u kojima će moći nekako nastaviti živjeti. Njemačka država taj transfer ljudi tada je nazivala “Preseljenjem na istok” (Umsiedlung in den Osten).

Palestinci koji zbog online “lajka”, postavljenog u ime jednakih prava i jednakost za sve ljude između Jordanske rijeke i Sredozemnog mora, budu deportirani iz Njemačke nazad u Palestinu, mogu očekivati istu sudbinu – smrt.