Naš svijet sastoji se od stotina tradicija i simbola koje, iako su dio daleke prošlosti, nastavljamo održavati s idejom da se osjećamo bliže onima koji su nam prethodili. Slavlja su dio naše svakodnevice, omogućuju nam da nakratko pobjegnemo od dnevne rutine. Slavimo život, smrt i brakove, a vjenčanja su jedno od najsnažnijih slavlja u cijelom svijetu.
Pobjeda ljubavi između dvoje ljudi, spojenih zauvijek (u načelu) kako vrsta ne bi izumrla, slavi se u svim dijelovima svijeta. Od Las Vegasa do najudaljenijih plemena u Južnoj Americi, postoje razne vrste obreda spajanja para. A jedan od najpoznatijih je uručenje zaručničkog prstena, obično od strane mladoženje, čime se uspostavlja veza.
Kada je nastao ovaj običaj? Iako neki kažu da su Egipćani već imali zaručničko prstenje, prvi zapisi o tome nalaze se u starom Rimu. Poznato je da je u 2. stoljeću p.n.e. rimska nevjesta dobila dva prstena: jedan od zlata, koji je morala nositi u javnosti i drugi od željeza, koji je koristila kod kuće dok je obavljala kućanske poslove. Privilegija nošenja zlatnog prstenja kasnije je proširena na druge ljude kao što su državni službenici, vitezovi, slobodno rođeni i konačno oslobođeni. Rimljani su također nazvali venu koja spaja ruku sa srcem, nazvavši je upravo venom ljubavi ili amoris.
No o tome nema puno podataka, iako nam neki zapisi mogu dati naznake. Godine 860. tadašnji papa Nikola I. napisao je pismo Borisu I. od Bugarske, opisujući razlike između rimokatoličkih i istočnopravoslavnih običaja: opisao je kako je u prvom slučaju muškarac svojoj zaručnici tradicionalno davao zaručnički prsten.
Zapravo, prva dobro dokumentirana upotreba zaručničkog prstena (u ovom slučaju dijamantnog) bila je ona kada ga je nadvojvoda Maximilian od Austrije dao Mariji od Burgundije 1477. godine
Osim toga, The Book of Common Prayer (skraćeni naziv nekoliko srodnih molitvenika koji se koriste u anglikanskoj zajednici) označio je lijevu ruku kao ruku vjenčanja (a treći prst kao službeni prstenjak). Nakon Maximiliana od Austrije, kraljica Viktorija ih je također učinila modernim, ali tokom Velike depresije pomalo su izašli iz mode.
I onda je publicista France Gerety iz agencije NW Ayer & Son 1947. godine objavio reklamni slogan 'A diamond is forever' (Dijamant je zauvijek), osmišljen za kompaniju De Beers. Poznat kao najbolji slogan 20. stoljeća, pomogap je itekako da se dijamanti vrate u modu i danas je 80% zaručničkog prstenja izrađeno od dijamanata.
Iako zaručničko prstenje uglavnom nose žene, nekada je kršćanska crkva promovirala razmjenu vjenčanog prstenja kao način očuvanja vjernosti muškaraca, a u Sjedinjenim Državama dvostruko prstenje postalo je popularno tokom Drugog svjetskog rata, kada su vojnici odlazili ratovati u Evropu i nosili ih kao podsjetnik na voljenu ženu, koja je ostala kod kuće.
Danas, u cijelom svijetu, oni nisu samo modni artikli ili načini da ostanete privrženi i povežete parove, već javni prikaz ljubavi koja bi trebala biti barem jednako izdržljiva kao dijamant.
