Naslovna fotografija: Unutrašnjost turbeta Mejli-babe u Vukeljićima
Njegove se ilahije i dan-danas uče širom Bosne i Hercegovine, a gotovo 170 godina nakon što se u Vukeljićima kod Fojnice sastao s Voljenim i preselio u Carstvo duša pripovijedaju se hićaje, poput one da je pohodio zloglasnog Dželaluddin-pašu.
Ime mu je bilo šejh Muhammed Hadži Mejli-baba te ga je unutarnji poziv u Bosnu i Hercegovinu doveo iz Kasriarifana, malog mjesta na granici između Türkiye i Sirije. Predaja kaže da je Dželaluddin-pašu pohodio nakon pogubljenja pjesnika i šejha Ilhamije u Travniku s nijetom da mu prenese poruku kako “Božija Pravda mora biti zadovoljena i da se ravnoteža na mizanu mora ponovo uspostaviti”. Tada je oholom paši rekao: “Ako si ti Dželal, ja sam Džemal!” Ubrzo nakon toga Dželaluddin paša se razbolio i umro. Mejli-baba na plemenitoj glavi nosio je bijeli tadž s bijelim sarukom, što prema nakšibendijskom usulu nose potomci Ehli-bejta. Za Dželaluddin pašu je govorio da nema znakove pejgamberovog sunneta na sebi, iako je bio hafiz.
No, ovaj pjesnik i nadahnuti pisac ilahija, obnovitelj brojnih bosanskih tekija, svoju najvažniju životnu priču započeo je dolaskom u Bosnu oko 1820. godine, da bi potom punih 17 godina proveo u Tekiji na Oglavku kod znamenitog šejha Abdurahmana Sirrije (Sirri-babe), koji mu je na koncu ukazao čast prepuštanja posta i tekije svoga šejha (Husein-babe Zukića) u Vukeljićima 1837. godine. Prenosi se da je bio vezan za jednog turskog šejha u Konyi, da je prije dolaska u Bosnu imao velika imanja i porodicu koju je Allahovim davanjem izgubio pa ga je njegov šejh uputio da svoj put mora nastaviti drugdje i naći novoga šejha. Pritom mu je stavio halku na nogu i poručio: „Ko ti bude skinuo halku, to je tvoj muršid!“
Mejli-baba je krenuo na svoje putovanje nakon što je obaviješten da bi se jedan takav šejh (muršid) mogao nalaziti na Balkanu. U Beogradu su mu poručili da ga traži u centralnoj Bosni. Nadomak Fojnice posumnjao je da će naći svoga učitelja, a morila ga je glad te je izgovorio: „Da mi je malo sira, hljeba i jaje.“ U isto vrijeme hanuma šejha Sirrije, šejhovica Valida, ugledala je putnika i rekla tekijskom hizmećaru dervišu Hasanu: „Eno musafira dole pored puta sjedi, sigurno je gladan, odnesi mu malo sira, hljeba i jaje.“ Kada je derviš Hasan pred Mejli-babom otvorio zavežljaj hrane te mu objasnio ko mu ga šalje, ovaj je izrekao: „Kad je šehovica ovakva, kakav li je tek šejh!?“ Pohitao je prema tekiji, ali šejh Sirri-baba se nalazio na putu te ga je morao čekati. Kada se pojavio i ugledao novopridošlicu, upitao ga je: „Šta će ti ta halka na nozi?“ Predaja kaže da mu je halku skinuo pogledom s desne noge („Evlijanska merteba od zemlje je do neba“).
O onome što se je uslijedilo pjeva nam poznata derviška ilahija koju je Mejli-baba tada na mjestu izustio: „Allah, Allah, tražeći dermana u mom dertu, došao sam do Sirrije / Ja Resulallah, budi darežljiv, ja sam došao goreći do Sirrije / Uzvišeni Hakk je pokazao svoju blagost prema meni, dao mi je dozvolu u ljubavi / Došao sam na izvorište, do Sirrije / kroz Sirriju upoznao me s Njegovim sirrom (tajnom)...“
Velika počast za Mejli-babu bila je kada je s izunom Sirri-babe oženio Hanifu, unuku njegovog šejha Huseina-babe Zukića, kćerku derviša Lutfullaha. Hanifa-hanuma je s Mejli-babom imala dva sina i dvije kćerke. „Dozvola za ljubav“ koja mu je darovana time je bila uokvirena i novom porodicom. Mejli-baba se uključio i u društveni život naše zemlje. Jedno vrijeme vodio je Tekiju na Buni, a u to vrijeme za njega se vezao Ali-paša Rizvanbegović, koji je pod tim utjecajem počeo da čini hajrate, da gradi džamije i tekije, da osniva vakufe. Uz Mejli-babu vežu se razne predaje, poput one o „hadžijskom vrelu“. Naime, blizu mjesta gdje je živio prije odlaska na hadž proučio je dovu jer su mještani Vukeljića njome oskudijevali. Vrelo je provrelo i voda je potekla. Međutim, vrelo je presušilo nakon što se Mejli-baba vratio s hodočašća, da bi ponovo provrelo svake godine u vrijeme hadža.
U novije doba rahmetli šejh Mesud Hadžimejlić dao je ugraditi pumpu kojom se neprekidno izvlači ova, po mnogima, ljekovita voda. Šejh Mejli-baba, kako mu na tarihu s nišana doznajemo, „izvor dobrote i čovjek vjere“, preselio je 10. džumadel-ahira 1270. (10. 3. 1854) te je ukopan u turbetu na Vukeljićima, neposredno pored turbeta Husein-babe Zukića.
Turbe Mejli-babe u Vukeljićima
