Predaja kaže da je čuveni pjesnik, alim i derviš Abdulvehab Ihamija Žepčak, zajedno sa nakšibendijskim šejhom Sirri-babom Sikrićem, krenuo u Travnik zijaretiti turbe Ibrahim dede, koji je preselio kao šehid. Sirri-baba je pričekao Ilhamiju i odmorio se na jednom kamenu pored Lašve dok je on uz turbe učio dovu. Osjetivši što je Ilhamija proučio Sirri-baba se odjednom podigao te mu rekao: “Ilhamija, dova će ti biti uslišena! Hoćeš li da to napišem crnom ili crvenom tintom.“
“Crvenom“, odgovori Ilhamija.
Predaja kaže da je Sirri-baba znao da je Ilhamija molio Allaha dž.š. da preseli na Ahiret šehidskom smrću Ibrahim-dedeta, a odabir crvene tinte je značilo da će mu biti odrubljena glava. Da je Ilhamija, Božjom voljom, odabrao crnu tintu, bio bi udavljen.
Nedugo nakon toga događaja Ilhamija od zloglasnog Dželaluddin Ali-paše paše dobiva poziv iz Travnika u koji je krenuo pješice hodajući tri dana da bi mu tamo bila odrubljena glava. Kažu da se glava ovog velikog Božjeg roba otkotrljala daleko od tijela. Krvnici su tijelo uspjeli podići ne bi li ga ukopali, ali glavu, uza sva nastojanja, nisu uspjeli ni pomaknuti. Bila im je preteška. Nastala je velika zbrka sve dok netko iz okupljene gomile nije povikao neka glavu spoje s tijelom. Tako učiniše i Ilhamijinoj glavi se vrati njezina prijašnja težina.
Ilhami-baba je još najavio, prije ovog strašnog nedjela, da će njemu svijet dolaziti sa svih kontinenata, jer će biti nadaleko poznat, učit će mu Ja’sine i hatme mu poklanjati. I zaista kod Ilhami-babinog turbeta uvijek svijet dolazi - klanjaju u turbetu dva rekjata, uče na tom mjestu razne dove tražeći od Allaha da im budu kabul.
I dan danas mnogi vjernici uče Fatihu uz bijeli nišan s derviškim kaukom na bašluku na kojem je nepoznati pjesnik napisao: “Sejjid Vehhab postao je uzor svih pravednih ljudi.“ U srcu Travnika nalazi se i mezar hafiza Dželaluddin Ali-paše, velikodostojnika čiju je uspomenu nadživjela jedna pjesma pod nazivom “Čudan zeman nastade“.
Iz reda rukopisa koji su iznimno zanimljivi za proučavanje bošnjačkog kulturnog stvaralaštva i pisane riječi su medžmue ili zbirke koje su ispunjene različitim književnim sadržajima i pjesmama bošnjačkih pjesnika, ali i drugih pjesnika sa Istoka. Jedna medžmua Ilhami-babe čuva se u Bošnjačkom institutu Fondacije Adil-beg Zulfikarpašić te u prijevodu glasi:
„Ja upitah svoje duše kaži mi se ko si ti
Ona veli der pogledaj moj saltanet u sebi
Dva su šaha i dva tahta ja sve sudim po sebi
Dva ćehaje i dva svita sav je hukm na meni
Kavs-i ala kavs-i esfel ulvi sulfi nije li?
Bešer melek enfus felek nitko drugog ne moli
Ešrar ebrar velli nebi nitko drugog ne želi
Kešfu latif aršu ferši nitko drugog ne broji
Zahir batin i dan i noć svak se meni veseli
Gonul saray nek' je pomoć nek' je ašik teseli
Ilhamija lipo kaže nek' ti nađeš tedželli
Kešfu šehud kad sve kaže ćeš biti Ti belli.“
