Bilo je potrebno nešto više od godinu dana da "trojkin" ministar Elmedin Konaković bosanskohercegovačku diplomatiju pretvori u prah i pepeo. Pokazao je to slučaj Rezolucije u o genocidu u Srebrenici. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković požurio je odmah poslije izglasavanja Rezolucije da kaže kako će državama koje su bile protiv uputiti protestne note. Ali slaba je to korist.
Činjenica je da se Konaković nije bavio diplomatijom, vjerovatno nije stigao jer je imao pune ruke posla da brani kuma, a i sebe od optužbi za povezanost sa narko kartelom iz Dubaija. To je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje ministar najčešće putuje, zbog nekih trivijalnih obaveza, kojima je ukinuo vize tek što je zasjeo u fotelju u Ministarstvu vanjskih poslova, i koji su po pitanju Rezolucije bili suzdržani. Toliko o diplomatiji ministra Konakovića, koji se nije potrudio nigdje ni spomenuti Rezoluciju dok nije usvojena u Generalnoj skupštini UN-a.
Ali to nije jedina uvreda za državu Bosnu i Hercegovinu, državu koju je Elmedin Konaković zajedno sa svojim partnerima ostavio bez diplomatije i jasne vanjske politike. Od ponedjeljka do danas ministar Konaković nije našao za shodno da izrazi saučešće IR Iran zbog smrti kolege ministra vanjskih poslova Hosseina Amir-Abdollahiana i predsjednika Irana, Ebrahima Raisija.
Svi članovi Predsjedništva BiH izrazili su saučešće uključujući i Željku Cvijanović. Konaković se plašio šta će na to reći Michael Murphy. Ali, opet, Iran je glasao za Rezoluciju, čak iako su njegovi glavni saveznici Rusija i Kina bili kategorički protiv i čak lobirali protiv Rezolucije. Čak iako je u ovom slučaju Iran stao na stranu Amerike, svog zakletog neprijatelja. To je zato što se Iranci ne plaše šta će neko reći, nego zato što je tako ispravno i pravedno. Kao da znaju staru bošnjačku poslovicu “Ne dam nama, pa nek ide glava“. No, Konaković je s druge strane požurio izjaviti da su "naše misli" uz Roberta Ficu, slovačkog premijera koji je ranjen. Ali to što su Konakovićeve misli uz slovačkog premijera nije promijenilo stav ove države da bude suzdržana u pogledu Rezolucije.
Jučer smo na djelu vidjeli još jedan bolan poraz bosanskohercegovačke diplomatije – Azerbejdžan, koji nije ni glasao iako je bio prisutan na sjednici, objašnjavajući to da oni žele biti prijatelji sa svima. Dakle, ekonomski interesi. Ministar se, naravno, nije ni potrudio otići u Azerbejdžan.
Dok ministar kucka protestne note, ako ih uopće i pošalje, a morao bi ih ne samo zemljama koje su bile protiv nego i suzdržanim poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali on to ne smije, drugi će opet raditi njegov posao.
Naime, Ambasada Azerbejdžana u Bosni i Hercegovini zakazala je za 27. maj prijem povodom Dana nezavisnosti Azerbejdžana. Neki od onih koji su dobili pozivnice za prijem javno odbijaju pozive. Tako je Adnan Efendić, zastupnik SDA u Parlamentu FBiH i predsjednik Općinske organizacije SDA Novi Grad Sarajevo na Facebooku objavio da neće ići na prijem.
„Primio sam Vaš poziv za prisustvovanje svečanosti povodom obilježavanja 106. godišnjice nezavisnosti Republike Azerbejdžan u hotelu Randon Plaza u, i želim izraziti svoju zahvalnost na pozivu. Međutim, iz dubokog uvjerenja da Vaša država nije pokazala suosjećanje prema genocidu koji je počinjen u Srebrenici, moram Vas obavijestiti da se ne mogu odazvati na vas poziv. Razlog za moje odsustvo proizlazi iz odluke Azerbejdžana da ne podrži Rezoluciju o genocidu.
Kao građanin Bosne i Hercegovine, smatram da je podrška ljudskim pravima i osuda genocida koji je počinjen nad mojim narodom od civilizacijskog značaja za cijeli svijet, a nama samo mala utjeha za ranu koja će zauvjek ostati u našim srcima. Stoga, u ovom trenutku, doživljavam svoje sudjelovanje na događajima koji organizirate, suprotno mojim moralnim ljudskim vrijednostima“, napisao je Efendić.
Kada Konaković neće da se bavi diplomatijom, za što je plaćen novcem poreznih obveznika, neko mora.
