S obzirom da su se neki u Bosni i Hercegovini počeli solidarizirati sa lažnim specijalcem Armije R BiH, ustvari dezerterom, nije loše podsjetiti na neke od njegovih izjava. Možda najkomičnije od svega je što je ovaj ljubitelj ekstremnih sportova inače propagator pacifizma, ali to mu nije smetalo da  glumi u velikom broju filmova tipsku ulogu balkanskog ratnika iz devedesetih ili zločinca. Upravo slike iz filmova gdje ovaj dezerter glumi pripadnika Armije R BiH ovih dana su srpski nacionalisti koristili da ga prokažu kao “Alijinog mudžahedina i snajperistu”. No, on je tvrdio da je samo jednom izašao da puca iz snajpera i pritom promašio, što mu je promijenilo percepciju jer je shvatio da ne brani Jugoslaviju već da je u redovima mudžahedina i da vodi vjerski rat. Ipak, ne može prežaliti što je ubio jednog nedužnog psa.

Štukan u istupima za medije ipak u svemu vidi priliku. Tvrdi da je problem što po Srbiji je njegov “Blank” postao lektira u školama, a da isto tako drži predavanja po bosanskohercegovačkim školama. Što se Srbije tiče zaista jeste problematično da po njenim školama hoda prosvjetitelj koji se predstavlja kao obučeni specijalac Armije R BiH koji je svoj jedini pucanj promašio, a onda dezertirao, jer, zaboga,šta će djeca po Srbiji misliti o braniteljima Sarajeva. Ako su specijalci bili ovakvi, kakvi su tek bili obični vojnici, logično je pitanje. Ipak, to je manji problem, jer ako doista Feđa Štukan hoda po bh. školama u F BiH onda je zaista skandalozno da se među djecom šire njegova stajališta. Uostalom, zašto je uopće krenuo u Srbiju kada je prije par mjeseci za medije rekao da ima zabranu ulaska u Srbiju? Ima li možda neki dogovor sa srpskom politikom da se radi skandal o ulasku “Alijinih mudžahedina”?

Prije će biti da je Štukan, bez obzira na svu količinu droga koje je konzumirao, ipak sačuvao kognitivni centar za ekonomiju, jer sada vidljivo od sebe radi žrtvu srpskog nacionalističkog režima protiv kojega se navodno bori. Pritom vidljivo promovira svoje djelo “Blank” kao apsolutnu istinu svih istina – i o životu općenito i o svemu što se na ovim prostorima događalo zadnjih 30 godina. Štaviše, 2023. godine se pohvalio da je nakon tvita Branimira Nestorovića, u kojemu je vrijeđan, zaradio već prvog dana 11.0000 eura  od prodaje “Blanka”. Dakle, Štukan se bavi marketingom, kao bivši tzv. specijalac očito onim koji se zove – gerila marketing. Jesu li ga i za to obučavali oni mudžahedini koji su mu se priviđali na putu do ludnice, to ne možemo znati.

Izdvajamo samo neke izabrane misli iz njegovih intervjua koje je davao zadnjih godina, pa prosudite sami:

- Mudžahedini su me obučili i za snajperistu i za bombaša samoubicu i za nekoga ko prenosi drogu preko granice da bi time mogao da finansira neke akcije. Obučen sam za masu nekih stvari.

- Obučen sam za razna oružja, pa tako i za snajper. Jedini put kad sam upotrijebio snajpersku pušku bio je tog dana. Na sreću, ispalo je da sam loš snajperista, ali ipak, taj pucanj u živog čovjeka za mene je bio strašan kao i samo ubistvo. Iako ga nisam ubio, jesam pucao da ubijem. To je samo po sebi dovoljno užasno. Dovoljno je da dobijemo moć, nekad je dovoljna samo prilika, a nekad nam sama situacija može pomračiti um. Sposobni smo i za divne, ali i za jezive stvari.

- Da sam tada ubio čovjeka, vjerovatno bi moj život nastavio u tom pravcu, svoju savjest bih oprao patriotizmom, nastavio da ubijam ljude i prihvatio neki od odgovarajućih narativa koji takve stvari opravdava, ali ubio sam psa, koji mi ni na koji način nije mogao biti kriv, stradao je mojom krivicom, njegova smrt mi je pomogla da shvatim besmislenost nasilja i bitnost svakog živog bića.

- U ludnici sam bio 11 mjeseci, a otišao sam tamo kada sam shvatio da ne želim više da uzimam pušku u ruke. Trebao mi je neki način da se izvučem.

- Svi su htjeli da izađu iz Armije. Bio sam u nekoliko jedinica i znam. Svi su htjeli da izađu iz vojske, da izađu iz grada. I ono za šta sam ja po njima kriv nije to što sam sam izašao iz vojske nego zato što sam ja to mogao a oni nisu. E to je razlog bio mržnje. Mrze me jer sam ja uspio da odem a oni ne.

- Nacionalisti me ostrašćeno pljuju šta god da radim, ali oni pljuju po svemu, pa ne obraćam pažnju. To ponašanje je samo projekcija unutrašnjeg stanja. Nisu oni mene pljuvali zato što sam otišao nego zato što oni nisu mogli. Blank nije pisan da bude izdan ili čitan, nije pisan da se bilo kome svidi, pisan je da ga moja ćerka pročita ako poginem na nekom od mojih divnih sportova.

- Rano sam počeo da pijem i da probam sve te hemikalije. Zapravo, pravo dno sam dotakao kada sam izašao iz Sarajeva. Kada sam izašao iz ludnice upao sam u jedan bend, počeli su koncerti i mi smo završili kao predgrupa Brusa Dikinsona. Tako sam izašao iz rata. Počeli smo onda da snimamo po kafanama, nije bilo love. I tada sam počeo sa alkoholom i drogom. E kada sam se 1996. vratio u Sarajevo onda sam baš bio na dnu. Jedno šest godina sam bio u mulju. I evo sad će 20 godina biti od kako sam se skinuo sa droge. A poslije droge sam krenuo da budem baš težak alkoholičar.-

- Kad kažem da je vjerski rat mene toliko iznapadaju, dobijam i prijetnje smrću ispod svih tekstova u BiH u kojima kažem da je to bio vjerski rat. Za moju stranu je to bio vjerski rat jer su ljudi počeli da ginu kao šehidi u džihadu. A džihad je vrlo vjerski rat. Znam i da je na pravoslavnoj strani bilo popova koji su osveštavali tenkove. Religija je za mene malo veće pogrebno društvo kojem smrt jako leži i odgovara jer od toga zarađuju ogromne pare. Njima je divno kad počne da se gine.

- U Jugoslaviji su me naučili da volim sve ljude podjednako zato sa izjašnjavam kao Jugosloven. Atomi karbona od kojih smo najvećim djelom izgrađeni nastali su u eksploziji zvijezde. Ako se moram identifikovati sa bilo kojim prostorom – jer to od mene traže ostali homo sapiensi – onda to može biti samo svemir jer, realno, ja jesam odatle. Ja sam svemirac. Doslovno. Ja se ne mogu smanjiti na bilo koju naciju, nacija podrazumijeva teritoriju, kolika god da je, premala mi je, ja nemam granice u glavi.

- Religija. Kult smrti. Jedno veliko, megalomansko pogrebno društvo koje trlja dlanove kad se bijemo jer im to donosi profit. Zato i izazivaju podjele. Znaju da ćemo se pobiti, a oni će naplaćivati sahrane. Preporučio bih mladima da bježe od tog mraka koliko ih noge nose: nemojte čak ni flertovati s tim – toliko je opasno, pretvoriće vam ovaj divni, šareni svijet u crnilo iz kojeg nema izlaza. Moraćete im plaćati da biste se mogli osjećati dobro. Eto, to generalno o religiji mislim