Premda nam je teško da – jedva može biti teže, prem­­da smo opkoljeni i mučeni, na razne načine, premda se i Unprofor ponaša kako ne valja, u gradu ima ružnih pojava prema kojima se naša vlast odnosi indolentno. Možda je riječ indolentno blaga.

Pišem koncept peticije Predsjedništvu RBiH – pro­tiv pojava terora i kriminala, koju bih ponudio na potpis ovim našim intelektualcima u gradu. Mi, potpisani sa­ra­jevski intelektualci, javno prigovaramo Pred­sjed­ni­štvu Republike Bosne i Hercegovine i Vladi, što su – bez ob­zira na sve teškoće, dozvolili svojom popustljivošću ili nesposobnošću da se razvije lokalni teror i kriminal koji se javljaju u mnogim oblicima i, često, uz upo­tre­bu, odnosno zloupotrebu, raznih legalnih imenovanja organa vojne i civilne vlasti. Ima pojava da silnici i kri­minalci, individualno ili organizirano, teroriziraju gra­đa­ne, ne poštujući osnovna ljudska prava – integritet lič­nosti, nepovredivost stana i neotuđivost pokretne i nepokretne imovine; također, ne poštujući društvenu imo­vinu – skladišta, prodavnice, ustanove, bolnice, voz­ne parkove, drveće u parkovima, robu iz hu­ma­ni­tar­ne pomoći i slično. Tako smo, nažalost, postali ni­je­mi svjedoci crnoberzijanske devizne prodaje ukra­de­nih dobara, sve s ciljem ličnog ratnog bogaćenja.

Smatramo Predsjedništvo odgovornim za ove ne­le­gal­ne radnje koje, k tome, pojačavaju objektivne teš­ko­će opkoljenog Sarajeva. Za ove pojave, koje su posljed­njih dana sve masovnije, ne može biti nikakvog oprav­da­nja s obzirom da su ovakve divlje radnje uspješno spri­je­če­ne energičnim mjerama civilnih i vojnih vlasti u sre­di­nama koje dijele sudbinu sličnu sarajevskoj... Stoga tražimo da se odmah smijene ličnosti koje su nepo­sred­no odgovorne... Itd.

Naravno, mi još nismo u prilikama da razmišljamo o državi na pravi način. Mi smo u državotvornim po­ro­­đajnim bolovima i u borbi za goli život građana. U slo­bod­noj zemlji dovoljne su samo dvije institucije da bi država normalno živjela i napredovala: sud i laborato­rij! Dakle, neumoljiva pravda i nezaobilazna znanost. Bez te dvije temeljne institucije, sve je tiha samoubilačka simbioza samovolje i primitivizma.

Razumijem da je u Sarajevu, pored onog mogućeg obima organiziranog otpora, stupio na scenu i spon­ta­ni otpor. Neprijatelj je držao vojsku i policiju. U odsudnu od­branu grada krenuli su i džandari i lopovi, po­mi­re­ni očiglednim zločinima i nesagledivim prijetnjama. Još je pred nama biti ili ne biti, a ne kakav biti. Ove ras­te­gljive relacije ponavljaju se kroz povijest: Pošten čo­vjek je siromašan duhom, a heroj barbarin.

(Iz knjige Antologija zla; zapisano u Sarajevu, 3. oktobra 1992. godine)