Premda nam je teško da – jedva može biti teže, premda smo opkoljeni i mučeni, na razne načine, premda se i Unprofor ponaša kako ne valja, u gradu ima ružnih pojava prema kojima se naša vlast odnosi indolentno. Možda je riječ indolentno blaga.
Pišem koncept peticije Predsjedništvu RBiH – protiv pojava terora i kriminala, koju bih ponudio na potpis ovim našim intelektualcima u gradu. Mi, potpisani sarajevski intelektualci, javno prigovaramo Predsjedništvu Republike Bosne i Hercegovine i Vladi, što su – bez obzira na sve teškoće, dozvolili svojom popustljivošću ili nesposobnošću da se razvije lokalni teror i kriminal koji se javljaju u mnogim oblicima i, često, uz upotrebu, odnosno zloupotrebu, raznih legalnih imenovanja organa vojne i civilne vlasti. Ima pojava da silnici i kriminalci, individualno ili organizirano, teroriziraju građane, ne poštujući osnovna ljudska prava – integritet ličnosti, nepovredivost stana i neotuđivost pokretne i nepokretne imovine; također, ne poštujući društvenu imovinu – skladišta, prodavnice, ustanove, bolnice, vozne parkove, drveće u parkovima, robu iz humanitarne pomoći i slično. Tako smo, nažalost, postali nijemi svjedoci crnoberzijanske devizne prodaje ukradenih dobara, sve s ciljem ličnog ratnog bogaćenja.
Smatramo Predsjedništvo odgovornim za ove nelegalne radnje koje, k tome, pojačavaju objektivne teškoće opkoljenog Sarajeva. Za ove pojave, koje su posljednjih dana sve masovnije, ne može biti nikakvog opravdanja s obzirom da su ovakve divlje radnje uspješno spriječene energičnim mjerama civilnih i vojnih vlasti u sredinama koje dijele sudbinu sličnu sarajevskoj... Stoga tražimo da se odmah smijene ličnosti koje su neposredno odgovorne... Itd.
Naravno, mi još nismo u prilikama da razmišljamo o državi na pravi način. Mi smo u državotvornim porođajnim bolovima i u borbi za goli život građana. U slobodnoj zemlji dovoljne su samo dvije institucije da bi država normalno živjela i napredovala: sud i laboratorij! Dakle, neumoljiva pravda i nezaobilazna znanost. Bez te dvije temeljne institucije, sve je tiha samoubilačka simbioza samovolje i primitivizma.
Razumijem da je u Sarajevu, pored onog mogućeg obima organiziranog otpora, stupio na scenu i spontani otpor. Neprijatelj je držao vojsku i policiju. U odsudnu odbranu grada krenuli su i džandari i lopovi, pomireni očiglednim zločinima i nesagledivim prijetnjama. Još je pred nama biti ili ne biti, a ne kakav biti. Ove rastegljive relacije ponavljaju se kroz povijest: Pošten čovjek je siromašan duhom, a heroj barbarin.
(Iz knjige Antologija zla; zapisano u Sarajevu, 3. oktobra 1992. godine)