U periodu globalnih tektonskih promjena i pomjeranja ravnoteža te velikih iskušenja za opstanak Bosne i Hercegovine u međunarodno priznatim granicama, u jeku svake zamislive opstrukcije funkcioniranja države (za koju odgovornost snose i neki Bošnjaci) možda se čini preuzetnim govoriti o viziji države u narednom periodu. No, upravo je nedostatak ozbiljne vizije dosad jedan od uzroka trenutnog stanja.
Ozbiljna društva i države, ozbiljne nacije (ne one koje se bave svojim nazivom) kontinuirano, u skladu s izazovima vremena, donose svoje strategije, odnosno utemeljene i realne projekcije gdje se vide za 20, 50 ili čak 100 godina. Zašto to ne bi činila Bosna i Hercegovina, a posebno Bošnjaci, kojima je njezino postojanje conditio sine qua non opstanka, čak i fizičkog? Zbog straha od budućnosti ili nesposobnosti? Zbog prevelikog broja vidljivih prepreka ili inertnosti? Zbog nedovoljnog znanja ili korupcije? Nema stvarnog razloga da se o projekcijama i strategijama ne govori, raspravlja, piše i donosi zaključke, i to one obvezujuće naravi. Kako one neće doći s neba ili od nekih prijatelja kao poklon, i kako bi Bosna i Hercegovina i Bošnjaci bili spremni na globalne promjene odnosa, potrebno je inicirati javnu raspravu. Za nju postoje neki uslovi. Prvo je potrebno definirati platformu s osnovnim i nepromjenjivim ciljevima, potom tematske blokove i teme koji su u funkciji tih ciljeva, pa odrediti kriterije i pondere za njihovu ocjenu i konačno usvojiti set mjera i politika koje vode ka tim ciljevima, a koje su prošli višekriterijalnu analizu. Dva osnovna cilja jesu očuvanje države i sprečavanje genocida nad Bošnjacima. U nastavku predlažemo sedam osnovnih područja koja je neophodno redefinirati i ustrojiti u održive i realne politike u skladu sa i u funkciji ciljeva unutar kojih su posložene teme za raspravu po prijedlozima i koje treba dodatno razraditi u javnoj raspravi, preko početnog dokumenta.
1. Politički sistem stabilnog i demokratskog društva inkluzivne naravi
Prvenstveno je potrebno rješavanje dileme održivosti ustavnog sistema građanske države ili konsocijacijske zajednice u ovisnosti o glavnim faktorima, iznutra i izvana, dakle vanjskopolitičkom kontekstu, promjeni globalnih odnosa, snazi susjednih država, ekonomskoj snazi Bosne i Hercegovine i demografskim kretanjima, uz realnu projekciju ishoda pridruživanja evroatlantskim integracijama, ukoliko iste opstanu, s ciljem trajnog opstanka države i bošnjačkog naroda te njihove sigurnosti i mogućnosti razvoja, očuvan i razvijen republikanski i demokratski karakter zemlje s očuvanim tradicijskim vrijednostima.
2. Ekonomski sistem definiran neideološki s ciljem ujednačenog, prirodnog, dakle sebi sličnog razvoja
Prvenstveno je potrebno definiranje osnovnih pravaca razvoja u ovisnosti o kretanjima na globalnom tržištu, potražnji za energijom, tehnološkom razvoju, posebno umjetne inteligencije i hladne nuklearne fuzije, vodeći računa o postojećim industrijskim i naučno-razvojnim potencijalima zemlje, strateškim industrijama, poput namjenske i proizvodnje energije, kao i mogućnostima njihovih transformacija na viši tehnološki i organizacijski nivo. Nužno je definirati više mogućih strategija u cilju ekonomske, pa onda i političke integracije, konačno riješiti pozicije monetarne vlasti i razine fiskalne politike, ukoliko ne dođe do integracije u zajedničku evropsku valutu, što je vrlo malo vjerovatno.
3. Naučno-tehnološki preporod koji bi državu uključio u globalni naučni razvoj i razmjenu kao i tehnološki napredak u pravcu jačanja ekonomskog sistema i snage zemlje
Prvenstveno je potrebna definicija ciljeva naučno-tehnološkog razvoja u ovisnosti o resursima u zemlji i dijaspori. Ovdje se pretpostavlja oslanjanje na tradicijska i nova područja kao i odnos prema izazovima budućnosti (svemirska istraživanja, umjetna inteligencija, energetika, nove industrije). Nužnost je uključivanje u međunarodne projekte i rad evropskih i drugih instituta u bazičnim i primijenjenim naučnim istraživanjima, ozbiljna reforma i uozbiljenje obrazovnog, posebno visokoškolskog sistema, odnosno pitanje nivoa nadležnosti za obrazovanje i sistema vanjskog vrednovanja. Ovo potonje jeste preduslov naučno-tehnološkog preporoda i ima najviši prioritet.
4. Kultura kao investicija u razvoj, a ne trošak
Prvenstveno je potrebno konačno jasno definiranje nacionalne bošnjačke i državne bosanskohercegovačke kulturne proizvodnje. Treba započeti od definicija ciljeva kulturnih politika, načina stalnog i dostatnog finansiranja (budžetsko, projektno i drugo) te razgraničenje kulturnih projekata od nacionalnog značaja i projekata s komercijalnom ili za državu i narod nebitnom vrijednošću, uz jasne i nedvosmislene kriterije. Potrebno je izgraditi sistem državno podupiranog izvoza kulturnih proizvoda s ciljem stjecanja regionalnog soft powera i kulturnog brendiranja države i naroda, razbijanjem predrasuda o balkanskim plemenima koja vole piće, žene i provod, a sva su jednako kriva za očajno stanje u kojem se nalaze. Dosadašnji izvozni kulturni proizvod, posebno u masovnim medijima, samo je dohranjivao, prvenstveno zapadne predrasude tog tipa.
5. Nacionalna svijest i identitet kao temelj opstanka
Prvenstveno je bitno konačno uspostaviti sistem razvoja i proučavanja bosanskog jezika, bošnjačke, bosanskohercegovačke i historije naših susjeda iz naše naučno utemeljene perspektive. To znači da odmah treba pristupiti definiranju reforme i potpune provedbe nastavnih planova i programa s tim ciljem, uz nove i obrazovane kadrove na svim nivoima. Nadalje, nužno je postizanje nacionalnog konsenzusa oko temeljnih pitanja identiteta (naziv jezika i naroda, izrada razumljivog i svima prijemčivog historijskog narativa) te izgraditi okvir za razvoj i njegovanje nacionalne svijesti i identiteta drugih naroda i manjina, uz poštivanje države Bosne i Hercegovine kao zajedničke domovine, bez obzira na transgranične identitete i pripadnosti nacionalnim kulturama u drugim, „matičnim“ državama i državnoj kulturi Bosne i Hercegovine. Izgradnja svijesti da je dvojnost nacionalne i državne pripadnosti samo višestruka, kompatibilna lojalnost. Također, treba shvatiti da moderna transgranična nacija, poput bošnjačke, za vlastiti opstanak mora ostvariti sistem zaštite i razvoja nacionalnog identiteta bošnjačkog naroda u domovinskim zemljama i dijaspori, korištenjem dobrih iskustava drugih zemalja i nastavnih planova i programa iz zemlje.
6. Sigurnost kao trajna zaštita države od budućih nasrtaja i prevencija genocida
Prvenstveno je potrebno izgraditi sistem za postignuće razine sigurnosti države, njezinih granica i jedinstvenih oružanih snaga, bez nacionalnih pukova, korpusa i sličnih rješenja. Odmah treba inicirati obnavljanje i, uz međunarodnu inspekciju, provođenje sporazuma o kontroli naoružanja kao i reformu Dejtonskog ili sklapanje novog mirovnog sporazuma trajne naravi, uz međunarodna jamstva. Isto tako, važno je riješiti se propagandnih iluzija, poput one da, u slučaju ulaska u NATO pakt, bude li on funkcionalan, postoji efikasan sistem međunarodne odbrane i zaštite. Dakle, računati s oprezom na pravo na kolektivnu odbranu, uz jačanje policijskih snaga u ovisnosti o političkom sistemu s ciljem postizanja sigurnosti svakog građanina, ali i bošnjačkog naroda. U tom smislu oslanjanja prvenstveno na vlastite snage inicirati obnovu vojne obuke i konskriptske vojske, redovnog vojnog roka.
7. Vanjska politika s dvojnim ciljem uključenja u međunarodne tokove i ojačane sigurnosti države i naroda
Prvenstveno je važno nastojati izgrađivati dobrosusjedske odnose na bazi državne ravnopravnosti i nemiješanja u unutarnje poslove, s pravom inspekcija poštivanja manjinskih prava. Kako je u našem okruženju, posebno kod dva neposredna susjeda to složenije, nužno je što uspostaviti, što obnoviti odlične odnosi s prvim susjedima naših susjeda (Austrija, Italija, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Grčka, Albanija, Kosovo) kao i učvrstiti saradnju s Crnom Gorom. Takav pristup logično vodi ka diversifikaciji bilateralnih i multilateralnih odnosa, bez obzira na ishode euroatlantskih integracija. To znači obnavljanje i učvršćenje odnosa s OIC-om, ASEAN-om i drugim, pa i novim multilateralama, s ciljem razvoja ekonomske, kulturne i naučno-tehničke saradnje, energetske diversifikacije i sigurnosti opskrbe, te političke podrške državi i bošnjačkom narodu. Dva su preduslova za postizanje ovih ciljeva – potpuno reformirana, stručna i općim znanjem potkovana diplomatija s optimalnom asignacijom i korištenje svih oblika diplomatije, državna je, radi podjele vlasti, nedovoljno efikasna i često i kontraproduktivna – parlamentarne, stranačke, individualne, narodne, poslovne, naučno-istraživačke, kulturne i sportske. Ovakav pristup znači podizanje svijesti o svakom građaninu kao ambasadoru svoje zemlje, a to podrazumijeva društveni napor ka uzdizanju općeg kulturnog nivoa i odstranjivanje loših navika i lažnih tradicija koje nas krase i kojih je previše.
Ova posljednja konstatacija zapravo ilustrira međusobnu ovisnost i povezanost svih navedenih ciljeva koji se pretaču u politike. Upućuje na koordiniranost aktivnosti i vremensku ovisnost, s malo ili nimalo fiksnih i slobodnih vremenskih rezervi, što treba uzeti u obzir.
