Na krajnjoj zapadnoj obali Sicilije, s gradom Erice na brdu s jedne strane i sa lagunom Marsala s druge strane, dvije se kule okomito uzdižu iz maslinika. Kule, izgrađene od blijedog kamena u boji sira Pecorino, stoje iznad tajnog vrta.

Al Jafar sagrađen je od ruševina arapske lovačke kuće i čuva ime Ja'far al-Kalbi II, po emiru arapske dinastije koji je vladao Sicilijom od 998. do 1019. godine. Pjesnik, književnik i filolog provodio je velik dio svog vremena uživajući u Al Jafaru, okružen umjetnicima i piscima. Iznajmio sam kule blizance Al Jafara i iskoristio ih kao svoju bazu za istraživanje izgubljenog svijeta muslimanske Sicilije.

Kada smo stigli, jesenji oblaci fantastično su se oblikovali oko vrha Monte Erice, dok su se sunčane zrake širile preko zaljeva. Ovo je definitivno bio mediteranski krajolik, ali više je podsjećao na obalu Maroka, Tunisa ili Alžira nego na obalu Italije. Nije čudno što su se Arapi ovdje osjećali kao kod kuće tijekom dvjesto godina koliko su vladali Sicilijom.

Arapsko osvajanje započelo je 827. godine kada je flota sa 700 konjanika i 10 000 pješaka isplovila iz Soussea, u današnjem Tunisu i krenula preko kratkog dijela mora koji odvaja sjevernoafričku obalu od Sicilije. Vizantinci su ih čekali, ali osvajači su se uspjeli domoći obale i napraviti mostobran te su za nekoliko godina zauzeli sve glavne gradove.

Držali su ih sve do 1060-ih kada ih je skupina normanskih avanturista potjerala. Do tada su muslimani činili većinu stanovništva Sicilije.

Arapi su donijeli limun, narandže iz Seville i šećernu trsku, donijeli su pamuk i dud za uzgoj svile. Za svoje zadovoljstvo izgradili su sofisticirane sisteme navodnjavanja, kako bi preživjeli i podigli vrtove, poput onog koji je do danas preživio u Al Jafaru. Prosperitet koji je ovo generirao doveo je do toga da Sicilija, a posebno Palermo, postanu bogato središte trgovačkih mreža Sredozemlja, mjesto susreta trgovaca s Bliskog istoka, sjeverne Afrike i mladih talijanskih trgovačkih republika.

Čak iako su Arapi zbačeni s vlasti u 11. stoljeću i dalje su ostavili neizbrisiv trag u narodu Sicilije i krajoliku koji naseljavaju. Marsala zapravo znači "Allahova luka". Arapska riječ qal'at, što znači tvrđava, preživjela je u nazivima mjesta kao što su Caltanissetta, Caltavuturo i Caltagirone. Sicilijanska porodična imena koja završavaju "à", kao što su Fragalà, Mandalà i Zappalà, potječu od arapskih imena.

Neki historičari čak i drugi glavni izvoz Sicilije - mafiju - izvode iz tradicija arapskog razbojništva koje se razvilo dok su Normani tjerali muslimane u planine iznad Corleonea. Štoviše, usjevi koje su Arapi donijeli i dalje cvjetaju, a hrana u kojoj su uživali i dalje se tamo kuha.

Trapani, sljedeći veliki grad Al Jafara, domaćin je godišnjeg festivala kuskusa. Proizvodi uvezeni iz sjeverne Afrike i Bliskog istoka - bademi, artičoke, cimet, narandže, pistači i lubenice - i dalje čine osnovu lokalne kuhinje.

Sicilijanci također tvrde da su izumili sorbet razvijajući ga od arapskog šerbeta koji su nekad pripremali od leda prikupljenog zimi s obronaka planine Etna.

No, najvidljiviji spomen arapskom utjecaju na Siciliji je nasljeđe umjetnosti i arhitekture koju su ostavili arapski zidari, arhitekti i tesari. Kad su Normani preuzeli kontrolu, zadržali su Palermo kao svoju bazu i izgradili izvanredan hibridni kompleks palača, Palazzo Reale, koji je odražavao prirodu njihova kraljevstva na granici između islama i kršćanstva.

Ovo je bio svijet u kojem je najveći od normanskih kraljeva, Roger II, poznat u nekim krajevima i kao "Kršteni sultan", naručio arapskom učenjaku Al-Idrisiju da mu izradi zemljopisnu enciklopediju.

Neke od najstarijih šahovskih figura koje su preživjele u Evropi plod su njegovog razmišljanja. Vremenom će, posredovanjem Normana Sicilije, šah, indijska igra koja je svoj današnji oblik dosegla u Perziji, postati najpopularnija igra na dvorovima Europe.

I kršćani i muslimani su bili zapanjeni načinom na koji su sicilijski normanski kraljevi održavali kršćanski dvor pod tako velikim islamskim utjecajem. Španski musliman koji je doživio brodolom na Siciliji u 12. stoljeću, Ibn Jubayr iz Granade, ostavio je opis onoga što je smatrao zavodljivo kozmopolitskim društvom, gdje su muslimani svakodnevno komunicirali s kršćanima i Jevrejima na svim nivoima.

„Kralj ima mnogo muslimanskih doktora i astrologa", napisao je, „o kojima se jako brine, do te mjere da kada sazna da muslimanski doktor ili astrolog putuju njegovom zemljom, on mu pruži takvu raskoš egzistencija da zaboravi na svoj dom."

Jevrejski putnik, Benjamin iz Tudele, posjetio je Siciliju 1170. godine i izvijestio da je kralj običavao sa svojim ženama ići u vrtove koje su izgradili njihovi arapski prethodnici a koje su oni brižno održavali.

Na Siciliji su uzgajali leoparde i jastrebove i držali žirafe, slonove, deve, lavove, risove, majmune, medvjede, paune i nojeve. Danas, iako je mnogo toga izgubljeno, postoji nekoliko očuvanih fragmenata tog kompleksa palača.

Palazzo Reale preživio je usred centra Palerma. Različite odaje i paviljoni sada su odvojeni jedni od drugih i pomalo su preplavljeni kasnijim baroknim i modernijim dodacima, ali ono što ostaje poklapa se sa opisom Ibn Jubayra.

Najupečatljiviji preživjeli je proslavljena Cappella Palatina, koja stoji kao jedno od velikih islamskih remek-djela Europe, u mnogo čemu jednaka Alhambri i Velikoj džamiji u Cordobi.

Palača Zisa, u kojoj se danas nalazi Muzej islamske umjetnosti, bila je opremljena jednom vrstom srednjevjekovnih klima uređaja, pomoću kojih su zrak provodili između donjeg i gornjeg kata, dok su prizemlje hladile fontane i kanali s vodom. Te složene palače nisu bile samo mjesta za užitak, u njihovim su sobama nekoć rame uz rame radili kršćanski, muslimanski i jevrejski pisari.

Danas se čini vjerojatnim da su brojevi koje svi koristimo širom svijeta svaki dan, najbliže univerzalnom jeziku ljudske rase, nastale u tim zgradama.

Ovdje je 1138. godine iskovan novčić koji na sebi kima najstariji službeni datum u Evropi na kojem nisu korišteni stari rimske brojeve, već novouvedeni indo-arapski brojevi.