Na današnji dan, 25. februara 1964. godine, tada 22-godišnji Cassius Clay šokirao je svijet srušivši prvaka u teškoj kategoriji Sonnyja Listona u tehničkom nokautu u sedmoj rundi. Liston, koji je dva puta srušio bivšeg prvaka Floyda Pattersona u jednoj rundi, bio je favorit a omjerom 8:1 na kladionicama.
Međutim, Clay je predvidio pobjedu, hvaleći se da će "letjeti poput leptira, ubadati poput pčele" i nokautirao Listona u osmoj rundi. Mladić sa do tada neviđenim radom nogu prebio je Listona koji je sedmu rundu završio žaleći se na ozlijeđeno rame. Clay je koji trenutak kasnije proglašen novim prvakom u teškoj kategoriji.
Cassius Marcellus Clay Jr. rođen je u Louisvilleu, u američkoj državi Kentucky 1942. godine. Boksom se počeo baviti s 12 godina, a do 18 godina je u amaterskim takmičenjima skupio više od 100 pobjeda. Godine 1959. osvojio je međunarodnu titulu Zlatna rukavica u teškoj kategoriji, a 1960. zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji na Ljetnim olimpijskim igrama u Rimu.
Clay je nakon Olimpijskih igara postao profesionalac i u prvih 19 okršaja ostao je neporažen, čime je stekao pravo da izazove Sonnyja Listona, koji je 1962. pobijedio Floyda Pattersona za osvajanje naslova u teškoj kategoriji.
Tog 25. februara 1964. 8.300 gledatelja okupilo se u areni Convention Hall u Miami Beachu kako bi vidjeli može li Cassius Clay, koji je dobio nadimak "Louisville Lip" postati novim prvakom. Autsajder je plesao u ringu odmičući se tako od moćnih Listonovih šaka, istovremeno isporučujući brze udarce u Listonovu glavu.
Liston je ozlijedio rame u prvoj rundi, ozlijedio je mišić dok je zamahivao i promašivao sebi nedostižnu metu. Kad je odlučio prekinuti borbu između šeste i sedme runde, on i Clay bili su približno jednaki u bodovima. Kasnije su neki nagađali da je Liston lažirao ozljedu ali nije bilo dokaza za to.
Kako bi proslavio osvajanje titule svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, Clay je otišao na privatnu zabavu u hotelu u Miamiju, kojoj je prisustvovao njegov prijatelj Malcolm X, vođa afroameričke muslimanske organizacije poznate kao Nation of Islam. Dva dana kasnije, objavio je da se pridružuje naciji islama. Kasnije će te godine Clay, potomak robova, odbaciti ime koje je njegovoj porodici dao robovlasnik i uzeti muslimansko ime Muhamed Ali.
Muhamed Ali će postati jedna od najvećih sportskih figura 20. stoljeća, kako zbog svog društvenog i političkog uticaja tako i zbog sportskih uspjeha. Nakon što je uspješno odbranio titulu devet puta, oduzeta mu je 1967. godine nakon što je odbio regrutaciju u američku vojsku s obrazloženjem da je prigovarač savjesti. Te je godine osuđen na pet godina zatvora ali je ostao na slobodi jer se žalio na odluku. Njegova je popularnost u SAD strmoglavo pala, ali mnogi su širom svijeta pozdravili njegov hrabar stav protiv Vijetnamskog rata.
Godine 1970. godine dopušteno mu je da se vrati u ring, a sljedeće je godine američki Vrhovni sud ukinuo presudu. Onda je 1974. godine vratio titulu prvaka u teškoj kategoriji u meču protiv Georgea Foremana u Zairu i uspješno je odbranio protiv Joea Fraziera na Filipinima sljedeće godine. Godine 1978. godine izgubio je naslov od Leona Spinksa, ali kasnije te godine porazio je Spinksa u revanšu, što ga je učinilo prvim boksačem koji je tri puta osvojio titulu u teškoj kategoriji.
U penziju odlazi 1979. godine, ali dva puta se vraćao u ring početkom 1980-ih. Aliju je 1984. dijagnosticiran Parkinsonov sindrom i od tada pati od laganog pada motoričkih funkcija. U međunarodnu boksersku Kuću slavnih primljen je 1990. Godine 1996. zapalio je olimpijski plamen na ceremoniji otvaranja Ljetnih igara u Atlanti. Njegova kći Laila debitovala je u boksu 1999. godine.
Na svečanosti u Bijeloj kući u novembru 2005. Aliju je dodijeljena predsjednička medalja slobode. Preselio je na ljepši svijet trećeg juna 2016. godine.
