Kad je 7. oktobra iz Gaze pokrenut masovni raketni napad na Izrael, mnogi su se zapitali kako je Hamas došao do tako ogromne količinu oružja. Imajući na umu da je Gaza skoro 17 godina, od vremena kada je ondje Hamas preuzeo vlast, odsječena od svijeta, da se granice strogo kontroliraju, da je uvedena blokada s kopna, mora i zraka, čini se nevjerovatnim da se pod takvim okolnostima može imati hiljade granata i drugog oružja koje se obilno koristi posljednjih sedmice.

Stručnjaci smatraju da se odgovor na ovo pitanje krije u kombinaciji lukavstva, improvizacije i upornosti.

“Hamas nabavlja svoje oružje krijumčarenjem ili lokalnom proizvodnjom i prima određenu vojnu podršku od Irana “, piše u CIA-inoj knjizi World Factbook.

“Hamasova tunelska infrastruktura i dalje je ogromna uprkos tome što je Izrael i Egipat redovno oštećuju”, rekao je Bilal Saab, viši saradnik i direktor Odbrambenog i sigurnosnog programa na Bliskoistočnom institutu (MEI) u Washingtonu, prenosi The New York Times.

“Hamas je primao oružje iz Irana prokrijumčareno u Pojas Gaze kroz tunele. To je često uključivalo sisteme većeg dometa”, kazao je Daniel Byman, viši saradnik u Projektu transnacionalnih prijetnji u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

“Iran je također isporučio Hamasu svoje naprednije... balističke rakete u dijelovima koji su sklapani u Gazi,” rekao je Charles Lister, viši saradnik u MEI.

“Iran je također pomogao Hamasu u njegovoj autohtonoj proizvodnji, omogućivši mu da stvori vlastite arsenale”, rekao je Byman iz CSIS-a.

Visoki zvaničnik Hamasa sa sjedištem u Libanu iznio je detalje o Hamasovoj proizvodnji oružja u intervjuu za arapski informativni kanal Russia Today RTArabic objavljenom na njihovoj web stranici prije nekoliko sedmica.

“Imamo lokalne fabrike za sve, za rakete s dometom od 250 km, s dometom od 160 km, 80 km i 10 km. Imamo fabrike za minobacače i njihove granate. Imamo fabrike za proizvodnju kalašnjikova i njihove municije”, rekao je Ali Baraka, šef Hamasovog odjela za nacionalne odnose sa inostranstvom.

Lister dalje tvrde kako Iranska Islamska revolucionarna garda daje Hamasovim inženjerima obuku o naoružanju već skoro dvije decenije.

Međutim, to kako Hamas nabavlja sirovine za proizvodnju oružje pokazuje domišljatost i snalažljivost ove organizacije, piše The New York Times.

Gaza nema tešku industriju koja bi podržala proizvodnju oružja. Prema CIA Factbooku, njene glavne industrije su tekstil, prerada hrane i namještaj.

Ali među glavnim izvoznim proizvodima nalazi se staro željezo, koje može osigurati materijal za izradu oružja u mreži tunela ispod ove enklave. Otkud toliko staro željezo?

Kada Izrael u zračnim napadima gađa zgrade i drugu infrastrukturu ostaju ruševina i u njima komadi lima, metalne cijevi, armatura, električne instalacije... Sve to nalazi put do palestinskih radionica za oružje, od svega toga nastaju raketne cijevi i druge eksplozivne naprave.

Recikliranje neeksplodirane izraelske municije doprinosi Hamasovom lancu snabdijevanja.

Drugim riječima, operacije izraelske vojske indirektno donose Palestincima materijale čiji je uvoz strogo kontroliran ili potpuno zabranjen u Gazi.

Naravno, sve se to nije dogodilo preko noći.

Ispaliti onoliko municije, kao što je ispaljeno 7. oktobra 2023. godine, i to u tako kratkom periodu, znači da je Hamas gradio svoj arsenal, kako krijumčarenjem tako i proizvodnjom, na duge staze.

Baraka, zvaničnik Hamasa u Libanu, rekao je da je ova grupa oktobarski napad pripremala dvije godine.

Nije spomenuo bilo kakvo vanjsko umiješanost u planiranje napada, rekavši u ruskim medijima samo da ih saveznici “podržavaju oružjem i novcem”.

Analitičari kažu da ih je iznenadio obim Hamasovih napada. Pitaju se kako je bilo moguće skladištiti zalihe, premještati, postavljati i ispaljivati hiljade raketa, a sve to izbjegavajući izraelsku, egipatsku, saudijsku i američku obavještajnu službu.