Nažalost, mi danas svjedočimo veoma složenoj društveno-političkoj situaciji u Bosni Hercegovini. Na postojeću situaciju u dobroj mjeri utječu globalna kretanja, posebno ruska agresija na Ukrajinu, te odnosi između Srbije i Kosova, kao i zbivanja u Crnoj Gori. No, svakako na postojeće prilike u Bosni i Hercegovini znatno utječe način implementacije izbornih rezultata i formiranja vlasti. Ovako složeno stanje u Bosni i Hercegovini proizvela je odluka Christiana Schmidta da u izbornoj noći promijeni Izborni zakon i tako utječe na izborni rezultat i demokratsku volju birača.
Riječ je o odluci koja je vezana za izmjene Ustava Federacije BiH, na štetu demografske i demokratske većine, kojoj je u određenoj mjeri osporeno pravo učešća u vlasti po osnovi postignutih izbornih rezultata. Naime, izmjene Izbornog zakona idu u prilog jednoj političkoj opciji HDZ BiH, političkom subjektu koji je u protekle 4 godine bio jedan od najvećih kočničara u uspostavi vlasti na nivou Federacije BiH, kao i provedbi drugih Ustavom i zakonima predviđenih važnih progresivnih procesa i društveno-ekonomskih i političkih mjera. Upravo je taj politički subjekt Schmidtovim mjerama nagrađen, davanjem prava da odlučuje kad će i na koji način biti formirana vlast na nivou Federacije, kao i Bosne i Hercegovine.
S druge strane, Schmidt nametanjem Izbornog zakona pokušava eliminirati političke subjekte (SDA i DF) koji su ostvarili značajne (najbolje) izborne rezultate. Riječ je o neprincipijelnom djelovanju. Nije problem smijeniti vlast. Izbori se provede između ostalog i zbog promjene vlasti. Problem je što se u Bosni i Hercegovini to pokušava provesti na jedan neprincipijelan način, pozivajući se na obračun s korupcijom i poštivanjem tzv. američke crne liste, kada je jedan politički subjekt u pitanju – SDA, dok se s druge strane taj princip ne poštuje, te se ignoriše korupcija, kao i crna američka lista, kada su u pitanju politički subjekti HDZ i SNSD.
Schmidt i određeni međunarodni subjekti dali su otvorenu podršku političkom savezu zvanom osmorka da uđe i formira vlast s nacionalnim strankama HDZ i SNSD, što i nije sporno. Međutim, problem je što osmorka nema politički kapacitet, bar kada je Dom naroda Federacije BiH u pitanju, što može proizvesti dugoročniju političku krizu u Federaciji BiH. Problem je i taj što se ovakvom političkom kombinatorikom otvoreno urušava zagovarani građanski koncept države Bosne i Hercegovine, ali i ravnopravnost među narodima u Bosni i Hercegovini. Sve to utječe na ovako složenu situaciju u kojoj se danas nalazi bosanskohercegovačko društvo, s puno neizvjesnosti i brige za dalju sudbinu države Bosne i Hercegovine.
Bošnjaci kao najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini imaju posebnu ulogu i odgovornost za ukupno stanje u zemlji. Međutim, bošnjački narod ovakvom političkom kombinatorikom i odnosom, prije svega međunarodnog faktora, nije ravnopravan s druga dva naroda u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik Schmidt i diplomate nekih država otvoreno su dali ustupke i povlašten položaj hrvatskoj i srpskoj politici u Bosni i Hercegovini, reducirajući u dobroj mjeri bošnjački politički utjecaj. Bojim se da je na političkoj sceni od međunarodne zajednice još jedan u nizu licemjernih odnosa prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.
Članstvo u NATO-u i EU nema alternative. To je garant sigurnosti i ekonomskog prosperiteta države Bosne i Hercegovine. Međutim, osim što je Bosna i Hercegovina dobila kandidatski status, što je dobro i pozitivno, ali dugoročno, to ne znači i siguran ulazak Bosne i Hercegovine u EU, neki drugi pozitivni pomaci nisu učinjeni. Naprotiv, u političkim dogovorima oko formiranja vlasti put prema NATO-u je ostavljen po strani, kao i neki drugi procesi od značaja za državu Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, osmorka, osim što je neprincipijelno ušla u vlast s nacionalnim strankama, bespogovorno je pristala na većinu zahtjeva političkih partnera HDZ i SNSD, čak i na one koji predstavljaju otvorenu destrukciju i ugrožavanje interesa Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Partner u vlasti osmorke SNSD pompezno najavljuje obilježavanje 9. januara, i to u blizini Sarajeva, te donošenje Zakona o nepokretnoj imovini, što je otvoren atak protiv Bošnjaka i njihovih interesa. Za sada nema reakcije predstavnika osmorke, ali ni značajnije reakcije visokog predstavnik Schmidta niti drugih međunarodnih predstavnika. Čini mi se da su predstavnici osmorke pristali na autsajdersku ulogu, bez namjere i obaveze da štite Ustavom zagarantovana prava Bošnjaka, koja su posebno ugrožena u entitetu Rs (negiranje bošnjačkog nacionalnog identiteta, bosanskog jezika, segregacija pri zapošljavanju i dr.).
I na prostoru Federacije BiH ugrožena su prava Bošnjaka jer je HDZ-u kroz izmijenjeni Izborni zakon dato pravo da upravlja demokratskom i demografskom većinom. Očito je da je utjecaj Zagreba i Beograda bio ključan za međunarodne faktore u kreiranju političkih odnosa u Bosni i Hercegovini u kojima su Bošnjaci majorizirani, stavljeni u drugi red.
To potvrđuje i podređena pozicioniranost Bošnjaka u raspodjeli pozicija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Otvoreno miješanje Srbije i Hrvatske u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine predstavlja glavni remetilački faktor ukupnih odnosa u zemlji, ali to je i potvrda da Srbija i Hrvatska nisu odustale od svojih ciljeva iz 90-ih godina 20. vijeka. Za mir i prosperitet u Bosni i Hercegovini je neophodna ravnopravnost i zagarantovana prava svih njenih naroda i građana i to treba biti temeljni pravac djelovanja i međunarodne zajednice i domaćih političkih subjekata u Bosni i Hercegovini.
