U martu, tokom virtuelnog 46. zasjedanja Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (HRC) u Ženevi, članovi tijela predstavili su rezoluciju kojom se poziva Ured visokog komesara UN-a za ljudska prava (OHCHR) da „prikupi, konsolidira, analizira i sačuva informacije i dokaze“ koji se odnose na kršenje ljudskih prava u Šri Lanki. To će uključivati ​​ratne zločine navodno počinjene tokom dugotrajnog građanskog rata u toj otočkoj države od 1983. do 2009. i naknadna kršenja ljudskih prava tamilske i muslimanske manjine.

Zabrinutost izražena u rezoluciji samlo je ponovila piutanja koja je OHCHR već postavio u januaru. U tom se izvještaju preporučuju sankcije i zabrana putovanja osumnjičenim ratnim zločicima, ali ipak rezolucija HRC-a ne ide tako daleko. S 22 zemlje koje podržavaju rezoluciju, 11 joj se protivi, a 14 je bilo suzdržano, ministar vanjskih poslova Šri Lanke tvrdi da je izvojevao pobjedu, s obzirom na to da se većina usprotivila rezoluciji ili je bila suzdržana. Međutim, rezolucija će i dalje potencijalno omogućiti međunarodnoj zajednici procesuiranje pojedinaca ako se proglasi nadležnost.

Prethodna vlada Šri Lanke pokušala je spriječiti takve pokušaje Rezolucijom 30/1 2015 kojom su svi u zemlji pozvani da podržavaju etničko pomirenje i odgovornost instaliranjem nekoliko Ureda koji će se baviti pitanjima nestalih osoba, reparacijama, pomirenjem kao i osnivanjem suda za ratne zločine koji je uključivao međunarodne i lokalne sudije, tužitelje i istražitelje. Bilo je jasno da će se vojska, nacionalistički političari i budistički kler posebno suprotstaviti osnivanju suda, ali čak su i Ured za nestale osobe i Ured za reparacije osnovani sa zakašnjenjem i samo zato što je vlada morala pokazati određeni napredak kada bi se pojavila pred HRC-om.

Kada se bavi navodnim ratnim zločinima i drugim kršenjima ljudskih prava, vlada Šri Lanke dosljedno pribjegava poricanju i odugovlačenju. Naprimjer, kada je završio gotovo tri desetljeća dug etnički sukob, tadašnja predsjednica Mahinda Rajapaksa rekla je Parlamentu da su ostrvske oružane snage ratovale "noseći pištolj u jednoj, a Povelju o ljudskim pravima u drugoj ruci".

Svi dotični znali su da je ovo očita laž. Iako su tamilski separatisti počinili više terorističkih akata i kršenja ljudskih prava, isto je učinila i vojska Šri Lanke koju su u pohodima podržali vodeći političari, o čemu svjedoče jezivi video snimci snimljeni i objavljeni na britanskoj televizijskoj mreži Channel 4 i dokument američke ambasade poslan neposredno nakon rata u kojem se otvoreno kaže da "odgovornost za mnoge navodne zločine snosi više civilno i vojno vodstvo zemlje, uključujući predsjednika Rajapaksu i njegovu braću".

Danas je Mahinda Rajapaksa premijer zemlje, dok je njegov brat Gotabaya Rajapaksa, koji je tokom rata bio ministar obrane, predsjednik.

Uglavnom zbog međunarodnog pritiska, vlada Mahinde Rajapaksa osnovala je Komisiju za naučene lekcije i pomirenje 2010. godine. Njezino izvještaj išao je u pravcu pomirenja ali nije insistirao na odgovornosti. Zapravo, tim je izvještajem oslobođena vojska a isključivo optuženi Tamilski Tigrovi za kršenje ljudskih prava.

Uoči posljednje sjednice HRC-a, vlada Gotabaya Rajapaksa imenovala je istražnu komisiju koja će ispitati nalaze i preporuke prethodnih istražnih komisija. Ovaj najnoviji trik dodatno potkrepljuje tvrdnju OHCHR-a da Šri Lanka nije sposobna stvoriti domaće mehanizme za istraživanje slučajeva kršenja ljudskih prava te da porodice žrtava nikada neće dočekati pravdu bez međunarodnog pritiska.

Osim laganja i odugovlačenja, Gotabaya Rajapaksa i njegove radikalne nacionalističke pristaše pokazali su i da sami ne poštuju ljudska prava. Predsjednik je pomilovao vojnika osuđenog za klanje osmerice tamilskih civila, uključujući četvero djece. Ovo je bio rijedak slučaj u kojem su sudovi Šri Lanke pokušali proglasiti vojnika krivim za ubistvo tamilskih civila.

U decembru 2020., predsjednik je komandanta vojske, penzioniranog oficira unaprijedio u čin generala iako je osumnjičen za brojne ratne zločine. Zato su SAD komandantu vojske i njegovoj porodici zabranili ulazak u zemlju.

Puno je drugih slučajeva vladinog flagrantnog kršenja ljudskih prava. Odlučno je odbila dopustiti muslimanima da po svojim običajima pokopaju svoje mrtve koji su umrli od COVID-19, unatoč tome što je Svjetska zdravstvena organizacija izjavila da je takav ukop žrtava koronavirusa siguran i stalnim molbama otočkih muslimana i međunarodne zajednice.

Zbog islamofobije koju su širila braća Rajapaksa, većina muslimana glasala je protiv Mahinde Rajapakse na predsjedničkim izborima 2015. godine, a također je glasala i protiv Gotabaye Rajapakse kada se kandidirao za predsjednika 2019. godine.

Čini se da je njegova politika obaveznog kremiranja umrlih od COVID-19 isključivio politikanstvo. Ipak, taj je stav vlada promijenila neposredno prije zasjedanja HRC-a, još jednom pkazujući da savija kičmu pod međunarodnim pritiskom.

Rezolucija HRC-a također je optužnica za puzajući autoritarizam i sinhaleški etnički trijumfalizam. Otkako je postao predsjednik u novembru 2019., Gotabaya Rajapaksa remilitarizirao je otok, danas najmanje 28 penzionisanih ili aktivnih vojnih i obavještajnih oficira igra vodeće uloge u psolovima koje su do sada nadzirale civilne vlasti.

Načelnik vojske, a ne profesionalni medicinar, imenovan je za šefa radne grupe COVID-19, a general-major sada djeluje kao koordinator koji nadgleda operacije borbe protiv koronavirusa u svakom od 25 otočkih okruga.

Militarizacija na stranu, nadzor i uznemiravanje novinara i medijskih djelatnika povećali su se otkako je Gotabaya Rajapaksa postao predsjednik. I čini se da je vlada sklona koloniziranju zemalja u sjevernim i istočnim provincijama, gdje su Tamili i Muslimani brojniji od sinhaleških budista.

Kakvo stanje vlada u Šri Lanki govori i činjenica da je hipernacionalistički ministar javne sigurnosti smatrao prikladnim najaviti zabranu ženama da nose burke i nikaba kao i zatvaranje medresa, a u isto je vrijeme vlada tražila podršku protiv rezolucije među pretežno muslimanskim zemljama.